1753
Na
temelju članka 30. stavka 3. Zakona o Vladi Republike Hrvatske (»Narodne
novine«, br. 101/98, 15/2000 i 117/2001), Vlada Republike Hrvatske je na
sjednici održanoj 16. svibnja 2002. godine donijela
1. Donosi
se Strategija »Informacijska i komunikacijska tehnologija – Hrvatska u 21.
stoljeću«.
2.
Utvrđuju se nositelji za ostvarivanje preporuka Strategije »Informacijska i
komunikacijska tehnologija – Hrvatska u 21. stoljeću«, kako slijedi:
Preporuka: 1. Nacionalni savjet i Saborski odbor
za tehnologije informacijskog društva
• Nositelj za
prvi dio preporuke: Vlada Republike Hrvatske – Ured za internetizaciju
• Nositelj
za drugi dio preporuke: Hrvatski sabor
Preporuka 2: Jeftina,
brza i sigurna informacijska i komunikacijska infrastruktura
• Nositelj:
Ministarstvo pomorstva, prometa i veza (Hrvatski zavod za telekomunikacije)
Preporuka 3: Liberalizacija
telekomunikacijskog tržišta
• Nositelji:
Ministarstvo gospodarstva, Ministarstvo pomorstva, prometa i veza
Preporuka 4: Pristup
i sudjelovanje građana u informacijskom društvu
• Nositelj
za prvi dio preporuke: Ministarstvo prosvjete i športa
• Nositelj
za drugi dio preporuke: Ministarstvo kulture
Preporuka 5: Elektroničko
poslovanje
• Glavni nositelj
– koordinator: Ministarstvo gospodarstva
• Suradnik:
Ministarstvo za obrt, malo i srednje poduzetništvo
Preporuka 6: Elektronička
uprava
• Glavni
nositelj – koordinator: Ured za internetizaciju
• Suradnici:
• Ministarstvo
pravosuđa, uprave i lokalne samouprave
• Ministarstvo
financija
Preporuka 7: Rad
na daljinu
• Nositelj:
Ministarstvo rada i socijalne skrbi
Preporuka 8: Razvoj
informacijsko-komunikacijskog sektora kao proizvodne grane
• Glavni
nositelj – koordinator: Ministarstvo gospodarstva
• Suradnici:
• Ministarstvo
za obrt, malo i srednje poduzetništvo
• Ministarstvo
znanosti i tehnologije
Preporuka 9: Usmjerenost na softver i inovativnost
• Glavni
nositelj – koordinator: Ministarstvo za obrt, malo i srednje poduzetništvo
• Suradnik:
Ministarstvo znanosti i tehnologije
Preporuka 10: Otvorene
mogućnosti ubrzanog rasta
• Glavni
nositelj – koordinator: Ured za internetizaciju
• Suradnici:
• Ministarstvo
gospodarstva
• Ministarstvo
znanosti i tehnologije
Preporuka 11: Unapređenje proizvodnih i poslovnih
procesa
• Glavni
nositelj – koordinator: Ministarstvo gospodarstva
• Suradnik:
Ministarstvo znanosti i tehnologije
Preporuka 12: Škola za informacijsko doba
• Glavni
nositelj – koordinator: Ministarstvo prosvjete i športa
• Suradnik: Ministarstvo
znanosti i tehnologije
Preporuka
13: Informacijska i komunikacijska
tehnologija u visokom školstvu
• Nositelj: Ministarstvo znanosti i tehnologije
Preporuka
14: Interdisciplinarno prihvaćanje
informacijske i komunikacijske tehnologije
• Nositelj: Ministarstvo znanosti i tehnologije
Preporuka
15: Informacijska i komunikacijska
potpora znanosti
• Nositelj: Ministarstvo znanosti i tehnologije
Preporuka
16: Znanost na području informacijske
i komunikacijske tehnologije
• Nositelj: Ministarstvo znanosti i tehnologije
Preporuka
17: Mjere za poticanje i praćenje
razvitka informacijske i komunikacijske tehnologije
• Glavni
nositelj – koordinator: Ured za internetizaciju
• Suradnici:
• Ministarstvo pravosuđa, uprave i lokalne samouprave
(legislativa i regulativa)
• Ministarstvo znanosti i tehnologije (strukovne
organizacije kao partner, etika, korpus znanja, društvene posljedice)
• Ministarstvo za europske integracije (uklapanje
u EU standarde)
• Državni zavod za intelektualno vlasništvo
(intelektualno vlasništvo)
• Državni zavod za normizaciju i mjeriteljstvo
(normizacija)
• Državni zavod za statistiku i mehanizmi
mjerenja i praćenje napretka)
• Ured za odnose s javnošću (promocija)
3. Zadužuje se Ured za strategiju razvitka Republike
Hrvatske da, o ovom Zaključku, izvijesti nadležna tijela, nositelje za ostvarivanje
preporuka Strategije »Informacijska i komunikacijska tehnologija – Hrvatska u
21. stoljeću« iz točke 2. ovog Zaključka.
Klasa:
302-01/01-02/03
Urbroj: 5030104-02-3
Zagreb, 16. svibnja 2002.
Predsjednik
Ivica Račan, v. r.
Strategija »Informacijska i
komunikacijska tehnologija – Hrvatska u 21. stoljeĆu«
SAŽETAK
Informacijska
i komunikacijska tehnologija omogućuje prijenos i uporabu svih vrsta
informacija te predstavlja najprodorniju generičku tehnologiju današnjice i
temelj je ekonomije i društva 21. stoljeća. Ova je tehnologija generator
promjena u svim sferama društva. Ona nalazi primjene u svim granama
gospodarstva te u svim područjima znanosti i podloga je za uspješno djelovanje
poduzetništva te svih društvenih i državnih struktura. Stoga se na njoj treba
temeljiti gospodarski i društveni razvoj Hrvatske.
Jednostavan pristup informacijama i znanju omogućit
će donošenje kvalitetnih odluka u poslovanju, državnoj upravi, obrazovanju,
zdravstvu i privatnom životu. Udaljenost više neće biti prepreka za
komuniciranje, učenje, poslovanje ili pružanje zdravstvene zaštite. Svi će
građani morati imati mogućnost pristupa informacijama i znanju, ali i mogućnost
stvaranja novih informacija i znanja.
Stopa rasta realnog dohotka po glavi stanovnika
visoko je korelirana sa stupnjem obrazovanja i izdvajanjem za obrazovanje, jer
se tehnologija može iskoristiti za gospodarski rast samo ako postoji obrazovana
radna snaga. Stoga je neophodno ostvariti visoku godišnju produkciju stručnjaka
za stvaranje i primjenu novih tehnologija.
Propuštanje prilike za razvojem i inventivnom
uporabom informacijske i komunikacijske tehnologije značilo bi ujedno i
propuštanje prilike za priključenje Hrvatske suvremenom razvijenom i
civiliziranom društvu.
Koji
su strateški ciljevi?
1. Informacijska i komunikacijska tehnologija treba
pridonijeti gospodarskom rastu Republike Hrvatske, povećanju zaposlenosti i
osvajanju novih tržišta.
2. U sljedećih pet godina Republika Hrvatska se treba
priključiti razvijenim zemljama u istraživanju i razvoju informacijske i
komunikacijske tehnologije te u njezinoj primjeni pri stvaranju novih proizvoda
i usluga, kako bi ova tehnologija postala značajan izvor prihoda.
3. Razvojem elektroničke uprave temeljene na uporabi
informacijske i komunikacijske tehnologije treba bitno unaprijediti kvalitetu
usluga koje uprava pruža građanima i tvrtkama te učinkovitost državne i
županijske uprave, lokalne samouprave i javnih službi.
4. Izgradnjom jeftine, brze i sigurne informacijske i
komunikacijske infrastrukture treba osigurati zadovoljavanje potreba građana i
gospodarstva.
Ispunjenje ovih ciljeva uvest će Republiku Hrvatsku u
informacijsko društvo, odnosno društvo znanja te je tako približiti krugu
razvijenih zemalja, a napose Europskoj uniji.
Koliko
je sredstava i vremena potrebno za ostvarenje ciljeva?
Predložena
strategija razvitka ukazuje na to da su postavljeni ciljevi ostvarivi i daje
preporuke s nacrtima aktivnosti za njihovo postizanje. Štoviše, znatan dio
aktivnosti koje treba provesti za ostvarivanje ciljeva ne zahtijeva ulaganja
ili se može financirati preusmjeravanjem postojećih sredstava i moguće ih je
ostvariti u kratkom roku.
Brzo izvedive aktivnosti
Hrvatsko gospodarstvo na području informacijske i
komunikacijske tehnologije u potpunosti je privatizirano i posluje uspješno, a
nekoliko većih te više srednjih i manjih tvrtki njeguje inovativnost, što je
bitna pretpostavka za razvoj novih proizvoda i usluga. Tom gospodarstvu nisu
potrebni posebni uvjeti niti sredstva, već snažne opće mjere za poticanje
poduzetništva te omogućavanje povoljnih i stabilnih uvjeta poslovanja u što
kraćem roku.
Hrvatsko telekomunikacijsko tržište sposobno je za
liberalizaciju i dinamičan razvoj bez opterećenja državnog proračuna. To
dokazuju tehnološka razina telekomunikacijske mreže i razina stručnog znanja u
trenutku privatizacije, bitno bolja od drugih tranzicijskih zemalja, dinamičan
razvoj pokretne mreže u konkurenciji dva operatora s više od 600 novozaposlenih
te brzina difuzije Interneta u akademskoj zajednici.
U
mnogim državnim institucijama i javnim službama izvedeni su informacijski
sustavi s bazama podataka čije bi povezivanje, umrežavanje i uporaba poduprta
odgovarajućom legislativom znatno unaprijedilo poslove uprave i rad javnih
službi. To je moguće učiniti s postojećim stručnjacima i s minimalnim
ulaganjima.
Dugotrajnije i skuplje aktivnosti
Najdugotrajnije
aktivnosti koje su uvjet za postizanje strateških ciljeva vezane su uz obrazovanje.
Valja istaknuti da su naši stručnjaci na području informacijske i
komunikacijske tehnologije visoko cijenjeni u Europi i svijetu te rade i
najsloženije poslove istraživanja, razvoja i proizvodnje. Međutim, njihova
godišnja produkcija nije dovoljna niti za tekuće zahtjeve, a kamoli za znatnije
proširenje poslova. Također nemamo niti obrazujemo dovoljno kvalitetnih, a
posebno vrhunskih, menadžera za rad u visokim tehnologijama. Pritom se ne treba
zavaravati mogućnošću da bi se ovi problemi mogli riješiti brzim i polovičnim
obrazovanjem, već je prijeko potrebna temeljita i brza reforma školstva.
I ovdje međutim, a posebice u visokom školstvu, nisu
neophodna nova velika ulaganja već bi trebalo što prije početi povećavati
usmjeravanje studenata i nastavnika na informacijsku i komunikacijsku
tehnologiju i tako usklađivati obrazovanje stručnjaka s potražnjom na hrvatskom
tržištu radne snage. Time će se ujedno i smanjiti broj mladih stručnjaka koji
ne mogu naći zaposlenje. Na isti se način, preusmjeravanjem sredstava za
znanost sukladno nacionalnim prioritetima te boljim povezivanjem temeljnih,
primijenjenih i razvojnih istraživanja može početi osiguravati dugoročna
potpora strategiji razvitka.
U osnovnom i srednjem školstvu potrebno je
osuvremeniti nastavne planove i programe te provesti sustavno preobrazovanje
nastavnika za kompetentno izvođenje tih programa.
Najveće troškove iziskivat će opremanje obrazovnih,
znanstvenih, kulturnih i zdravstvenih institucija, izgradnja elektroničke
uprave i javnih službi te digitalizacija kulturnih, nacionalnih, obrazovnih,
zdravstvenih i poslovnih sadržaja. U svrhu racionalizacije troškova ovdje treba
poticati stvaranje općih rješenja koja mogu zadovoljiti potrebe različitih
ustanova i službi.
Velik broj poslova vezanih za razvitak elektroničke
uprave i digitalizaciju različitih sadržaja moguće je i potrebno rješavati
angažmanom profesionalnih tvrtki koje se moraju pridržavati zadanih
organizacijskih i tehničkih normi. Time će se spriječiti bujanje državne uprave
te potaknuti konkurencija koja će rezultirati smanjenjem troškova izvođenja
poslova.
Djelotvorna primjena informacijske i komunikacijske
tehnologije počiva na sređenoj legislativi i regulativi, pa stoga Republika
Hrvatska mora uskladiti svoje zakonodavstvo sa zakonodavstvom razvijenih
zemalja. To je dugotrajan posao koji, međutim, može obaviti kvalitetna i
učinkovita državna uprava.
Kakav
je strateški pristup?
Pretpostavke
za uspješno ostvarenje strategije je uspostavljanje četiriju mehanizama i to
za: planiranje aktivnosti za realizaciju ciljeva strategije, upravljanje
provedbom strategije, promociju strategije te kontrolu ostvarenja predviđenih
aktivnosti i postavljenih ciljeva.
Planiranje
aktivnosti za realizaciju ciljeva strategije temeljit će se na preporukama i akcijama koje
su sastavni dio ove strategije. Ove preporuke i akcije potrebno je razraditi u
izvedive planove koji uključuju preciznu razradu aktivnosti, nositelje i
vremenske rokove realizacije te potrebna sredstva.
Upravljanje
provedbom strategije bit će povjereno Nacionalnom savjetu za tehnologije informacijskog
društva, stručnom tijelu na čelu s Predsjednikom Vlade, čime će se osigurati
suradnja stručnjaka i političara, neophodna za uspješnu provedbu strategije. Za
provedbu strategije koristit će se i resursi Ureda za strategiju i Ureda za
internetizaciju.
Promocija strategije potrebna je kako bi se
osiguralo njeno prihvaćanje od strane građana i tvrtki. Njih treba informirati
o mogućnostima informacijske i komunikacijske tehnologije i pridobiti za ulogu
aktivnih sudionika u stvaranju informacijskog društva. Isto tako treba ih
upoznati s preprekama i opasnostima na putu ostvarivanja ciljeva.
Praćenje predviđenih aktivnosti i ostvarivanja
postavljenih ciljeva u ime građana provodit će Saborski odbor za tehnologije informacijskog
društva. Time se osigurava namjensko i racionalno trošenje novca poreznih
obveznika te sprječavaju moguće zlouporabe informacijske i komunikacijske
infrastrukture.
Što
dobivaju građani?
Ostvarenje ciljeva ove strategije građanima će
donijeti višestruke koristi. Smanjit će se broj nezaposlenih ali i broj
mladih obrazovanih ljudi koji odlaze u emigraciju. Povećat će se mogućnosti i
kvaliteta obrazovanja, omogućiti cjeloživotno učenje te učenje i stjecanje
vještina posredstvom Interneta. Građani će imati jednostavan pristup osnovnim
javnim podacima te javnim službama. Bitno će se povećati kvaliteta i brzina
usluživanja građana od strane državne uprave, a povećanje učinkovitosti rada
državne uprave osigurat će i racionalno trošenje sredstava koje građani plaćaju
državi u obliku poreza.
Građanima će se omogućiti jednostavnija komunikacija,
lakši pristup informacijama i uslugama, obavljanje poslova i nabavki te
izvođenje bankarskih i drugih transakcija bez potrebe izlaska iz kuće. Također
će se znatno olakšati pristup zdravstvenim informacijama i ostvarenju
zdravstvenih usluga te pristup kulturnim sadržajima. Bit će omogućen pristup
informacijskoj i komunikacijskoj infrastrukturi s javnih mjesta kao što su
škole, knjižnice i središta lokalnih zajednica.
Mladi i Školovanje
Znatan dio ove strategije, te preporuka i aktivnosti
koje iz nje proistječu, posvećen je mladim generacijama građana Hrvatske.
Školovanje u osnovnoj i srednjoj školi mora obuhvatiti i obrazovanje iz
područja informacijske i komunikacijske tehnologije koje će mladima omogućiti
razumijevanje osnova ove tehnologije. To će ih osposobiti da rade s tom
tehnologijom te im tako omogućiti stjecanje osnovnih uvjeta za konkurenciju na
tržištu rada. Istom će cilju pridonijeti i stvaranje temeljitijeg općeg
obrazovanja sa znatno većom samostalnošću učenika u procesu obrazovanja i s
poticanjem sposobnosti analiziranja i kritičkog spoznavanja. Takvo obrazovanje
će mladim ljudima olakšati samostalno i cjeloživotno učenje a time i lakše
prilagođavanje promjeni radnih mjesta koja će u budućnosti biti sve češća.
Mladi ljudi koji dobiju visokoškolsko obrazovanje
osposobit će se za uporabu informacijske i komunikacijske tehnologije u svojoj struci.
Oni će pritom steći i dovoljno razumijevanje osnova ove tehnologije da im
olakša korištenje različitih novih alata koji će se razviti tijekom njihova
radnog vijeka. Napokon, znatno će se povećati broj mladih ljudi koji će u
visokoškolskom obrazovanju biti specijalizirani za informacijsku i
komunikacijsku tehnologiju te tako biti nositelji istraživanja, razvoja,
primjena i unapređenja ove tehnologije u našoj zemlji.
Stariji graĐani i graĐani s
posebnim potrebama
Ova strategija ne zaboravlja ni starije građane
kojima informacijska i komunikacijska tehnologija omogućuje kreativno
korištenje slobodnog vremena i sudjelovanje u društvenom životu. To se odnosi
na kvalitetnije informiranje, olakšanu komunikaciju, mogućnost sudjelovanja u
javnim raspravama te korištenje stečenog znanja i iskustva u ulozi savjetnika.
Informacijska i komunikacijska tehnologija također pruža mogućnost znatno većeg
i kvalitetnijeg uključivanja građana s posebnim potrebama u obrazovanje i rad,
ali i u različite druge društvene aktivnosti, čime se može znatno poboljšati i
kvaliteta njihova življenja.
Opasnosti i njihovo savladavanje
Informacijska
i komunikacijska tehnologija, uz nesumnjive koristi, donosi i različite
opasnosti. To su, primjerice, ugrožavanje privatnosti, računarski kriminal,
širenje ilegalnih i uvredljivih sadržaja, te produbljivanje jaza između
obrazovanih i bolje stojećih te manje obrazovanih i siromašnijih pojedinaca.
Kako bi se u što većoj mjeri ograničile
moguće štete i poteškoće, građane će trebati informirati o postojanju opasnosti
i vrsti problema s kojima se mogu suočiti te o načinu njihova savladavanja.
Što
treba učiniti Vlada?
Od Vlade se prvenstveno očekuje odlučnost u
provođenju strategije koja će Hrvatsku izvesti na put ubrzanog razvoja. Pritom
je bitno bez kolebanja uvoditi učinkovitu pravnu državu, stabilnu
makroekonomsku politiku, poreznu politiku koja će poticati investicije i
poduzetništvo, razvoj financijskih tržišta te reformu tržišta rada. Jednako je
važno i provođenje temeljite reforme državne uprave i obrazovanje zaposlenih u
njoj s ciljem stvaranja učinkovite, poduzetnički orijentirane javne
administracije.
U području informacijske i komunikacijske tehnologije
Vlada treba u najkraćem mogućem roku deregulirati telekomunikacijsko tržište,
razvijati informacijsku i komunikacijsku infrastrukturu u cijeloj zemlji te
poticati razvoj elektroničkog poslovanja i elektroničke uprave. Također treba
poticati vlastitu proizvodnju, istraživanje i razvoj te primjene na području
informacijske i komunikacijske tehnologije, uskladiti hrvatsko zakonodavstvo sa
zakonodavstvom razvijenih zemalja te usvojiti međunarodne norme u ovom
području.
S obzirom na to da obrazovanje predstavlja temelj
gospodarskog razvitka i nadolazećeg informacijskog društva, od posebne je
važnosti orijentacija Vlade na stvaranje suvremenog i učinkovitog obrazovnog
sustava koji na svim razinama uključuje obrazovanje za područje informacijske i
komunikacijske tehnologije te obrazovanje posredstvom te tehnologije. Poticanje
znanstvenoistraživačkog rada u području informacijske i komunikacijske
tehnologije te suradnje znanstvenih i istraživačkih institucija s proizvodnim i
uslužnim tvrtkama neophodno je kako bi se stvorili uvjeti za razvoj inovativnih
proizvoda i usluga konkurentnih na svjetskom tržištu.
Vlada također treba poticati promotivne akcije koje
će upoznavati građane i tvrtke s mogućnostima koje im pruža informacijsko
društvo, te ih mobilizirati za sudjelovanje u aktivnostima koje su neophodne za
njegovo uspostavljanje. Osim posredstvom javnih medija promotivne akcije je
potrebno provoditi i na svim razinama obrazovnog sustava. Također je potrebno
organizirati praćenje napretka informacijskog društva u Hrvatskoj korištenjem
odgovarajućih statističkih pokazatelja te periodično raditi usporedbe s
napretkom tranzicijskih i razvijenih zemalja.
Što
dobivaju a što trebaju učiniti tvrtke i poduzetnici?
Provođenje
mjera poput jednostavnijeg i jeftinijeg stvaranja novih tvrtki, mjera za
privlačenje stranog kapitala te povećano obrazovanje stručnjaka za
informacijske i komunikacijske tehnologije omogućit će znatno veću dinamiku
stvaranja tehnološki naprednih tvrtki te dovesti do oživljavanja ekonomske
aktivnosti. Mjere za poticanje elektroničkog poslovanja i donošenje
odgovarajuće legislative omogućit će tvrtkama ubrzano prihvaćanje elektroničkog
poslovanja i omogućavanje njihova izlaska na globalno tržište. Potpora malim i
srednjim tvrtkama u stvaranju kvalitetnih proizvoda i usluga temeljenih na
informacijskoj i komunikacijskoj tehnologiji olakšat će njihovo uključivanje u
lanac stvaranja vrijednosti velikih svjetskih tvrtki.
Povjeravanje
različitih poslova državne uprave tvrtkama koje zadovolje odgovarajuće
standarde potaknut će jačanje konkurentnosti manjih i srednjih tvrtki. Tome će
posebno pridonijeti i prelazak državne uprave na elektroničku nabavu, čime će
se postići transparentnost poslovanja državne uprave i osigurati posao tvrtkama
koje su visoko produktivne i stvaraju kvalitetne proizvode i usluge.
Da bi
tvrtke mogle nuditi složene i konkurentne proizvode i usluge potrebne u lancu
vrijednosti velikih svjetskih tvrtki morat će se interesno povezivati s drugim
tvrtkama te istraživačkim jedinicama. Organizacijska povezanost istraživanja i
razvoja proizvoda ubrzat će pritom ciklus inovacije tvrtke i olakšati
prihvaćanje informacijske i komunikacijske tehnologije.
Razvoj
inovativnosti u korištenju suvremene tehnologije zahtijeva obrazovanje
zaposlenih stručnjaka i menadžera. U tu će svrhu tvrtke morati investirati u
obrazovanje, postavljati zahtjeve visokoškolskim institucijama za stvaranje
adekvatnih obrazovnih programa te omogućiti zaposlenima korištenje obrazovanja
posredstvom Interneta.
Koji
je općedruštveni dobitak?
Obrazovanje posredstvom informacijske i
komunikacijske tehnologije omogućit će povećanje učinkovitosti obrazovanja u
cjelini, dok će obrazovanje za informacijsku i komunikacijsku tehnologiju
stvarati stručnjake potrebne za suvremene radne procese te time privlačiti
strane i domaće investicije.
Stvaranje integrirane nacionalne zdravstvene
informacijske infrastrukture omogućit će građanima jednostavan pristup
zdravstvenim informacijama, dok će zdravstveni profesionalci moći pratiti
stanje pacijenata te nuditi zdravstvene usluge pacijentima i u udaljenim i
slabo naseljenim područjima. Ovakav zdravstveni sustav treba omogućiti bolju
zdravstvenu preventivu i liječenje, i tako dovesti do smanjenja troškova
zdravstva i bolovanja.
Kulturni sadržaji, koji čine važan dio nacionalnog
identiteta, bit će postupno digitalizirani i posredstvom digitalnih knjižnica
stavljeni na uvid i uporabu građanima, učenicima i studentima, kulturnim
radnicima, umjetnicima i znanstvenicima. Na taj će se način velikom broju
zainteresiranih omogućiti pristup kulturnom blagu s udaljenih lokacija te će se
ujedno olakšati distribucija i promocija hrvatskih kulturnih sadržaja u
inozemstvu. Također će se omogućiti i brzo pretraživanje knjižne građe
tradicionalnih knjižnica s udaljenih lokacija.
U lokalnim zajednicama i naseljima postavit će se
internetski centri s besplatnim pristupom informacijskoj i komunikacijskoj
infrastrukturi, što će omogućiti korištenje javnih usluga onima koji ih ne mogu
koristiti od kuće i time smanjiti opasnost od produbljivanja socijalnih
nejednakosti. Internetski su centri od posebnog značenja u ruralnim, slabo
naseljenim, udaljenim i manje razvijenim krajevima gdje mogu pomoći u stvaranju
radnih mjesta, dobivanju medicinske pomoći i savjeta te podizanju općeg stupnja
obrazovanja u informacijskoj i komunikacijskoj tehnologiji.
Napokon,
omogućavanje pristupa relevantnim informacijama pogoduje informiranju građana o
važnim društvenim pitanjima, a samim time i razvoju demokracije.
Što je
zadatak stručnjaka i znanstvenika?
Stručnjaci i znanstvenici iz područja informacijske i
komunikacijske tehnologije trebaju osmisliti sustav obrazovanja iz ovog
područja, od osmogodišnjih škola do srednjih i visokih škola, sustav
poslijediplomskog specijalističkog obrazovanja te sustav cjeloživotnog
obrazovanja. Pritom se u visokoškolskom obrazovanju posebno trebaju razviti
sustavi obrazovanja za profesionalno bavljenje informacijskom i komunikacijskom
tehnologijom te za uporabu ove tehnologije u različitim profilima
visokoškolskog obrazovanja.
Znanstvenici trebaju pokrenuti temeljna i
primijenjena istraživanja u području informacijske i komunikacijske
tehnologije, sudjelovati u interdisciplinarnim istraživanjima o društvenim i
ekonomskim posljedicama ove tehnologije te jačati međunarodnu suradnju. Posebno
važna za sveukupan razvoj društva je otvorena i dvosmjerna znanstvena suradnja
sveučilišta s gospodarstvom na istraživačkim i razvojnim projektima i
programima.
Interdisciplinarna suradnja stručnjaka i istraživača
iz područja informacijske i komunikacijske tehnologije sa stručnjacima i
istraživačima iz različitih područja primjene ove tehnologije može dovesti do
novih rješenja zanimljivih i u svjetskim razmjerima.
PREPORUKE I NACRT AKTIVNOSTI NA PODRUČJU INFORMACIJSKE I
KOMUNIKACIJSKE TEHNOLOGIJE
Preporuke
su razvrstane u sedam skupina čiji su naslovi jednaki naslovima poglavlja u
kojima se preporuke obrazlažu. Uvodni dio svake skupine čini svojevrsni sažetak
poglavlja u kojima su preporuke razrađene. Za puno razumijevanje preporuka i
nacrta aktivnosti potrebnih za njihovo oživotvorivanje preporučljivo je pozorno
razmotriti cijeli dokument.
Informacijska
i komunikacijska tehnologija i informacijsko društvo
Informacijska i komunikacijska tehnologija je bez
sumnje najprodornija generička tehnologija današnjice. Njezin utjecaj na
razvitak čovječanstva bit će mnogostruko značajniji od utjecaja tehnologija iz
prošlosti. Današnje uporabe računala i mreža samo su početna faza razdoblja
sveprisutne informacijske i komunikacijske tehnologije koje je neposredno pred
nama.
U Republici Hrvatskoj treba stvoriti uvjete za
nesmetano širenje istraživanja, razvoja, proizvodnje i svih oblika uporabe
informacijske i komunikacijske tehnologije koja je prijeko potrebna za
priključivanje razvijenom svijetu. Ona može značajno utjecati na sveopći
napredak društva i poslužiti kao poluga za rješavanje mnogih kritičnih točaka.
Uporaba informacijske i komunikacijske tehnologije pomaže razvitku
informacijskog društva i društva znanja u kojem znanje postaje neizostavnim
osnovnim faktorom proizvodnje.
Preporuka
1: Nacionalni
savjet i saborski odbor za tehnologije informacijskog druŠtva
Pri razmatranju strateške
uloge informacijske i komunikacijske tehnologije u vremenskom razdoblju koje
prelazi nekoliko godina moraju se uzeti u obzir tehnološke promjene koje
predstoje. Uz ubrzano preuzimanje današnjih tehnoloških rješenja, Republika
Hrvatska se mora priključiti krugu zemalja koje aktivno sudjeluju u razvitku
sveprisutne informacijske i komunikacijske tehnologije.
Početak
provedbe Aktivnost
2001 Osnivanje Nacionalnog savjeta za
tehnologije informacijskog društva na čelu s Predsjednikom Vlade. Savjet će
donositi strateške odrednice za postizanje cjelokupnog boljitka društva korištenjem
informacijske i komunikacijske tehnologije te koordinirati aktivnosti za
ostvarivanje tih odrednica.
2001 Osnivanje Saborskog odbora za
tehnologije informacijskog društva koji će trajno pratiti razvitak i
usmjeravati uporabu informacijske i komunikacijske tehnologije.
Informacijska
i komunikacijska infrastruktura
Republika Hrvatska može i mora informacijsku i
komunikacijsku infrastrukturu graditi na općim tehnološkim i tržišnim načelima
kako bi svojim građanima omogućila pristup i sudjelovanje u informacijskom
društvu s novim izborom za življenje, zapošljavanje i rad, učenje i
stvaralaštvo te iskoristila mogućnosti nove ekonomije na prijelazu iz
industrijskog u informacijsko društvo.
Razvoj treba usmjeravati prema višeuslužnoj mreži sa
skupom usluga sukladnim potrebama građana i gospodarstva, uključujući širokopojasni
pristup i pristup Internetu u pokretu, novu generaciju Interneta i opći
pokretni telekomunikacijski sustav. U najkraćem mogućem roku treba uspostaviti
liberalizirano telekomunikacijsko tržište sukladno europskom modelu, za koje će
se dio proizvoda i usluga istraživati, razvijati i proizvoditi u zemlji.
Preporuka
2: Jeftina,
brza i sigurna informacijska i komunikacijska infrastruktura
Izgrađivati jeftinu, brzu i
sigurnu infrastrukturu stvaranjem informacijskog i telekomunikacijskog tržišta
s konkurencijom u pružanju svih usluga, izravnim utjecajem na primjenu novih
tehnologija i uvođenje novih usluga kod telekomunikacijskih operatora i
davatelja usluga, poticanjem istraživanja, razvoja i proizvodnje informacijske
i komunikacijske opreme i usluga te djelovanjem postojećih i privlačenjem novih
tvrtki s područja visokih tehnologija.
Početak
provedbe Aktivnost
Odmah Usmjeravanje i nadzor ulaganja u razvoj
informacijske i komunikacijske infrastrukture prema višeuslužnoj mreži sa
skupom usluga sukladnim potrebama građana i gospodarstva, uključujući
širokopojasni pristup i pristup Internetu u pokretu, novu generaciju Interneta
i opći pokretni telekomunikacijski sustav. Skrbiti za uvjete nabavke opreme za
operatore i davatelje usluga u potpunom ili djelomičnom državnom vlasništvu te
državne institucije.
2001 Priprema
uvođenja općeg pokretnog telekomunikacijskog sustava UMTS u 2002. g. sukladno
dinamici Europske unije. Povećanje broja operatora pokretnih mreža izdavanjem
tri licence za UMTS na nacionalnoj razini.
2001 Uvođenje
širokopojasnog pristupa na nacionalnoj razini za potporu zahtjevnih usluga i
aplikacija, posebice tvrtki i djelatnosti s međunarodnim aktivnostima.
2001 Ostvarivanje
međunarodne povezanosti primjerenog kapaciteta i kvalitete za potrebe govorne
komunikacije i Interneta sa svim svjetskim poslovnim središtima s kojima imamo
ili želimo ostvariti suradnju te zemljama iz kojih ostvarujemo većinu
turističkog prometa.
2001 Pokretanje
aktivnosti za izgradnju infrastrukture elektroničkog poslovanja koja treba
osigurati osnovne funkcije elektroničkog poslovanja: registraciju i
ovjeravanje, javnu elektroničku poštu te elektroničku razmjenu dokumenata.
2001 Difuzija
Interneta, povećanje rasprostranjenosti osnovnih usluga s osloncem na javnu
mrežu i davatelje Internetske usluge, te uvođenje naprednih usluga, s Hrvatskom
akademskom i istraživačkom mrežom (CARNet) kao promotorom nove generacije
Interneta. Prihvaćanje prioritetnih mjera iz akcijskog plana eEurope
2002 za jeftiniji i brži pristup Internetu:
a) uvođenje
potpune konkurencije u telekomunikacije, uključujući lokalni pristup,
b) sniženje
cijena pristupa Internetu i smanjivanje tarifa za zakupljene vodove povećanjem
konkurencije,
c) uvođenje
IPv6,
d) dodjela frekvencija
za višemedijske bežične sustave.
2001 Priključivanje
europskim aktivnostima za sigurnu infrastrukturu te prihvaćanje prioritetnih
mjera iz akcijskog plana eEurope 2002:
e) povećanje
raspoloživosti tehnologija i proizvoda za siguran prijenos s IPsec i IPv6 te
zaštitu privatnosti,
f) uvođenje
pametne kartice,
g) koordinirani
pristup onemogućavanju elektroničkog kriminala.
Preporuka 3: Liberalizacija telekomunikacijskog trŽIŠta
Uspostaviti
liberalizirano telekomunikacijsko tržište sukladno europskom modelu u najkraćem
mogućem roku.
Početak
provedbe Aktivnost
Odmah Izraditi
Izvješće o telekomunikacijskoj regulativi u Republici Hrvatskoj sa sljedećim
sadržajem: nezavisno nacionalno regulacijsko tijelo, licenciranje, povezivanje
i pristup mrežama, konkurencija u lokalnom pristupu, iznajmljeni vodovi,
Internet, opća usluga i zaštita korisnika, tarifna politika i izračunavanje
troškova, numeracija i adresiranje, zaštita podataka, pravo prolaza, planiranje
i upravljanje frekvencijskog spektra.
U
Izvješće uključiti prijedlog promjena hrvatskog zakonodavstva sukladno
regulacijskom paketu Europske unije. Izvješće o telekomunikacijskoj regulativi
ustanoviti kao obvezni godišnji dokument.
Odmah Utvrditi
granicu između vlasništva i koncesije u informacijskoj i komunikacijskoj
infrastrukturi. Davanje koncesije za operatore i davatelje usluga uvjetovati
ulaganjem u razvoj informacijske i komunikacijske infrastrukture i usluga
sukladno svjetskim trendovima, a posebno poticati vlastito istraživanje i razvoj
u Republici Hrvatskoj.
Odmah Ustanoviti
mjere kojima će se poslovi na izgradnji informacijske i komunikacijske
infrastrukture uvjetovati adekvatnim istraživačkim, razvojnim i proizvodnim
aktivnostima u Hrvatskoj i zapošljavanjem naših stručnjaka.
2001 Ustanoviti
mjere za stvaranje otvorenog informacijskog i telekomunikacijskog tržišta koje
će biti međunarodno konkurentno, poticajno za ulaganje i zapošljavanje, a za
koje će se dio proizvoda istraživati, razvijati i proizvoditi u zemlji. Različite
komercijalne uloge na tržištu koje su povezane sa sadržajima, uslugama,
poslužiteljskim sustavima i mrežama ostvarivati na načelima objektivnosti,
transparentnosti i bez diskriminacije.
2001 Ustanoviti
mjere kojima će se:
1) ostvariti
odgovornost i utjecaj hrvatske znanosti i struke na razvoj informacijske i
komunikacijske infrastrukture te partnerstvo javnog i privatnog sektora,
2) štititi
interese Republike Hrvatske istim mehanizmima kojima Europska unija štiti
svoje interese u svijetu,
3) sav informacijski
i komunikacijski promet s izvorištem i odredištem u Hrvatskoj te onaj koji
njome prolazi podvrgnuti hrvatskom zakonodavstvu,
4) nadzor
informacijskog i komunikacijskog poslovanja provoditi na načelima koja se
primjenjuju u Europskoj uniji.
Preporuka 4: Pristup i sudjelovanje graĐana u informacijskom druŠtvu
Omogućiti
svim građanima pristup i sudjelovanje u informacijskom društvu, razvijajući
informacijsku i komunikacijsku infrastrukturu u cijeloj zemlji s brigom za
mlade, građane s posebnim potrebama, starije građane i građane slabijeg
imovinskog stanja.
Početak
provedbe Aktivnost
Odmah Besplatno povezivanje svih škola na
Internet, s ciljem omogućavanja pristupa višemedijskim uslugama u razredu. Početno
rješenje zasnivati na pristupu Internetu telefonskom ili ISDN mrežom.
Primijeniti obvezu opće
usluge te omogućiti građanima pristup osnovnim javnim podacima:
pravno-administrativne informacije, kultura, okoliš i uvjeti u prometu, a
postupno, elektronički pristup javnim službama i edukacijskim sadržajima.
Omogućiti pristup
informacijskim uslugama s javnih pristupnih točaka u školama, knjižnicama i
sjedištima lokalnih zajednica, što je posebno važno za mlade i građane koji
nemaju drugu mogućnost pristupa. Ostvariti elektronički pristup u prostorima
javnih službi, za one službe kojima se može pristupiti kroz mrežu.
Razmotriti posebne tarifne
sheme za građane s niskim primanjima.
2001 Ukidanjem carina i drugim olakšicama
utjecati na cijenu računalne i komunikacijske opreme te softvera, posebice za
školstvo i osobnu uporabu.
2001 Potaknuti, sukladno inicijativi eEurope,
primjenu načela »oblikovanja za sve« za proizvode i usluge informacijske i
komunikacijske tehnologije. Voditi računa o građanima s posebnim potrebama pri
nabavci proizvoda i usluga informacijske i komunikacijske tehnologije.
2002 Uključivanje slabije razvijenih
područja riješiti načelima opće usluge i financijskim instrumentima za potporu
razvoja informacijske i komunikacijske infrastrukture te besplatnim pristupom
Internetu u javnim prostorima. Potrebna su posebna rješenja za otočno područje
s niskom naseljenošću i velikim sezonskim varijacijama informacijskog prometa.
Elektroničko
poslovanje, elektronička uprava i preobrazba drugih djelatnosti
Informacijska
i komunikacijska infrastruktura, a posebice elektroničko poslovanje trebaju
postati snažna poluga razvitka Republike Hrvatske koja će omogućiti prijelaz u
informacijsko društvo, povećanje broja radnih mjesta, zadržavanje mladih stručnjaka
u zemlji te povećanje konkurentnosti tvrtki.
Stvaranje
elektroničke uprave treba omogućiti pružanje brze i kvalitetne usluge građanima
i tvrtkama te osigurati racionalno korištenje proračunskih sredstava.
Informacijska i komunikacijska infrastruktura omogućuje nove i fleksibilne
oblike rada, pristup kulturnim i nacionalnim sadržajima u digitalnom obliku te
dostupnost zdravstvenih informacija i usluga građanima i zdravstvenim
profesionalcima.
Preporuka
5: ElektroniČko
poslovanje
Elektroničko poslovanje
predstavlja temelj postizanja konkurentnosti tvrtki, omogućuje njihov nastup
na globalnom tržištu te omogućuje stvaranje novih tvrtki i radnih mjesta, pa je
stoga potrebno intenzivno poticati njegov razvitak. Za uspješan razvitak
informacijskog društva potrebno je razraditi hrvatsku legislativu za područje
informacijske i komunikacijske tehnologije i stvoriti pravni okvir za razvitak
elektroničkog poslovanja koji će poticati njegovo korištenje te osigurati
njegovu stabilnost i predvidivost. Pri donošenju zakona i propisa, gdje god je
to moguće, treba prihvatiti, odnosno primijeniti međunarodnu legislativu.
Početak
provedbe Aktivnost
Odmah Određivanje glavnih pravaca rada i
prioriteta na području elektroničkog poslovanja, uz periodičku analizu tijeka
aktivnosti. Uspostaviti partnerstvo Vlade, poslovnih subjekata i akademske
zajednice.
2001 U
suradnji sa strukovnim zajednicama napraviti snimku stanja legislative iz
područja informacijske i komunikacijske tehnologije u razvijenim zemljama i
pregled potrebne hrvatske legislative.
Donošenje
zakonskih akata o elektroničkom poslovanju, uključujući rješavanje zaštite
osobnih podataka, javnosti podataka, tajnosti podataka te zaštite od
računarskog kriminala. Uvođenje standarda za zaštitu osobnih informacija te zabranu
zloupotrebe osobnih podataka. Donošenje zakona o elektroničkom potpisu i
elektroničkom novcu te stvaranje certifikacijskih institucija.
2001 Osigurati
sudjelovanje Republike Hrvatske u međunarodnim forumima u kojima se
raspravljaju ključna pitanja te predlažu rješenja, zakoni i propisi za
elektroničko poslovanje. Ostvariti međusobnu suradnju naših međunarodnih
predstavnika radi zastupanja utvrđene državne politike te njihovo izvještavanje
o njezinu provođenju.
2001 Donošenje
mjera za privlačenje investicijskog kapitala usmjerenog na osnivanje i
ubrzavanje rasta malih i srednjih tvrtki koje posluju isključivo na Internetu.
Brza i jeftina registracija novih tvrtki, oslobađanje od poreznih obveza u
početnom razdoblju rada i olakšice za zapošljavanje radnika.
2001 U
partnerstvu s predstavnicima potrošača i industrije poticati povjerenje
korisnika u elektroničko poslovanje.
2002 Uvođenje
besplatne informacijske usluge s praktičnim informacijama o elektroničkom
poslovanju za male i srednje tvrtke, primjerima najbolje prakse, podacima o
tržištima, investicijama i mikroekonomskim analizama te savjetima za
upravljanje tvrtkama. Pružiti informacije o načinu stjecanja novih znanja i
vještina iz područja elektroničkog poslovanja te omogućiti stvaranje virtualne
zajednice za međusobnu pomoć u rješavanju problema.
Preporuka
6: ElektroniČka
uprava
Elektronička uprava omogućuje
povećavanje kvalitete usluga i učinkovitosti državne i lokalne uprave, pružanje
kvalitetnih informacija građanima i tvrtkama te učinkovitije i transparentnije
poslovanje s tvrtkama, pa je stoga treba razviti u što kraćem roku. Vlada se
mora pojaviti i kao uzoran korisnik elektroničkog poslovanja koji će time
poticati cijeli javni sektor, gospodarske subjekte i građane na korištenje
elektroničkog poslovanja. Većinu poslova pri uvođenju elektroničkog poslovanja
u državnu i lokalnu upravu treba povjeriti profesionalnim tvrtkama.
Početak
provedbe Aktivnost
Odmah Određivanje glavnih pravaca rada i prioriteta
na području elektroničke uprave, uz periodičku analizu tijeka aktivnosti.
Uspostaviti partnerstvo Vlade, poslovnih subjekata i akademske zajednice.
Stvaranje
konceptualnog modela informacijskog sustava države i osnovnih pretpostavki za
razvitak elektroničke uprave: umrežavanje tijela državne i lokalne uprave,
sustav elektroničke pošte, sustav elektroničke razmjene podataka, sustav
državnih registara i evidencija, sustav baza podataka s otvorenim pristupom te
stvaranje i razmjena digitalnih dokumenata. Analiza postojećih rješenja,
posebice baza podataka te mogućnosti njihovog povezivanja i objedinjene
uporabe. Odgovarajućom legislativom omogućiti građanima i tvrtkama korištenje
svih podataka koji nisu tajni.
Opremiti
službe državne uprave i lokalne samouprave u županijama i osigurati im potporu
za područje informacijske i komunikacijske tehnologije.
2001 Donošenje
uredbe o uredskom poslovanju s regulativom za elektronički dokument i
elektronički potpis, jedinstvenu registraciju javnih digitalnih ključeva unutar
državne i lokalne uprave, razmjenu digitalnih podataka i jedinstveni sustav
upravljanja elektroničkim dokumentima.
2001 Utvrđivanje organizacijskih i
tehničkih normi koje će osiguravati kompatibilnost i sposobnost zajedničkog
rada te postizanje poslovnih i tehničkih standarda kvalitete. Povjeravanje
profesionalnim tvrtkama većine poslova razvitka elektroničke uprave kako bi
se spriječilo bujanje državne i lokalne uprave i potakla konkurencija koja će
dovesti do smanjenja troškova izvođenja posla.
2001 Uspostavljanje i prihvaćanje
europskog sustava stjecanja potvrde o uspješnosti uporabe osobnih računala
(ECDL – European Computer Driving Licence) kao osnovni kriterij za
osposobljenost zaposlenika u državnoj upravi i lokalnoj samoupravi. Utvrditi
način uvođenja ECDL u postupak utvrđivanja stručnosti za djelatnike u službama
državne uprave i lokalne samouprave. Potaknuti usvajanje jednakog načina
licenciranja stručnosti u svim javnim djelatnostima pa i privatnom sektoru.
2001 Uvesti
pojednostavljene elektroničke administrativne procedure za poslovanje,
primjerice za brzo registriranje tvrtki.
2001 Poticati
upotrebu suvremenih metoda za reinženjerstvo poslovnih procesa i sustava za
potporu odlučivanju u državnoj upravi.
2002 Prijelaz državne i lokalne uprave na
elektroničko poslovanje te razvoj najvažnijih primjena elektroničkog
poslovanja u ključnim sferama državne i lokalne uprave. Prioritet treba imati
elektronička nabava zbog izrazito velikog utjecaja na sveukupni razvitak elektroničkog
poslovanja u privatnom i javnom sektoru te osiguranja transparentnosti
poslovanja.
2002 Razvoj
kvalitetnih i lako dostupnih informacijskih usluga za građane i tvrtke,
uključivo i stvaranje jedinstvenog Web »prozora« za pristup informacijama i
uslugama na svim razinama državne i lokalne uprave, uz odabir prioritetnih
sadržaja sukladno akcijskom planu eEurope 2002.
2002 Uvođenje
reinženjerstva poslovnih procesa te suvremenih metoda potpore odlučivanju
temeljenih na informacijskoj i komunikacijskoj tehnologiji u visokoškolsko
obrazovanje za poslove u državnoj upravi.
Preporuka 7: Rad na daljinu
Rad
na daljinu predstavlja velik potencijal za budućnost, jer omogućuje smanjenje
troškove tvrtkama i povećava kakvoću življenja radnika. Stoga je potrebno njegovo
postupno uvođenje.
Početak
provedbe Aktivnost
2001 Zakonsko uređivanje rada na daljinu.
2001 Seminari za stjecanje vještina za rad
na daljinu i njegovo organiziranje.
2002 Poticanje rada na daljinu poreznim
olakšicama.
2002 Vlada i sama postaje korisnik rada na
daljinu, rada za obavljanje raznih vrsta poslova za koje nije neophodna fizička
nazočnost. Prijelaz na ovakav način rada poticati subvencioniranjem nabavke
računala i telekomunikacijskih troškova.
Informacijska
i komunikacijska tehnologija kao proizvodna grana
Prva,
najvažnija i najprodornija tehnologija današnjice je informacijska i
komunikacijska tehnologija. Konvergencija ili trend povezivanja
telekomunikacijskog, računalnog i medijskog sektora nije izbor već nužnost koja
dovodi do formiranja novog lanca vrijednosti u informacijskoj i komunikacijskoj
tehnologiji s promjenama u distribucijskom lancu ukupnih prihoda.
Jedino
vlastita proizvodnja te vlastito istraživanje i razvoj na području
informacijske i komunikacijske tehnologije osiguravaju potrebnu kritičnu masu
spoznaja neophodnih za sveukupni razvoj. Primjenom troslojnog modela
inovativnosti i modela uspješne informacijsko-komunikacijske tvrtke hrvatsko
gospodarstvo dobiva izuzetnu priliku za napredak.
Preporuka
8: Razvoj
informacijsko-komunikacijskog sektora kao proizvodne grane
Republika Hrvatska treba
promovirati, poticati i kroz vlastite institucije ubrzati tamo gdje već
postoji, a inicirati tamo gdje još ne postoji, razvoj novih tehnologija, a
posebno informacijsko-komunikacijskog sektora kao proizvodne grane. Isto tako
treba ubrzati konvergenciju telekomunikacijskog, računalnog i medijskog sektora
u pripadnim industrijama te afirmirati vrijednosni lanac informacijske i
komunikacijske tehnologije i poduzeti mjere za njegov uravnoteženi i brzi
razvoj.
Početak
provedbe Aktivnost
Odmah Ustanoviti prioritete razvoja u kojima
su tehnologije 21. stoljeća, a na prvom mjestu informacijska i komunikacijska
tehnologija kao proizvodna grana te neke tradicionalne tehnologije. Prioritete
razvoja utvrditi na temelju sljedećih kriterija: perspektivnost tehnologije,
veličina tržišta, infrastrukturne karakteristike i postojanje pretpostavki.
Odmah U državnim institucijama i poduzećima
dati prednost konkurentnim novim hrvatskim proizvodima ili proizvodima s
dodanom funkcionalnošću od strane hrvatskih tvrtki, kako bi se ojačao položaj
hrvatskih tvrtki. Bez referenci na domaćem tržištu nema dokaza tržišne
vrijednosti proizvoda i usluga informacijske i komunikacijske tehnologije
prijeko potrebne za izvoz na svjetsko tržište.
Odmah Dovođenje
značajnih svjetskih proizvođača na području informacijske i komunikacijske
proizvodnje u Republiku Hrvatsku s razvojnim programima, a ne samo
distribucijom, sukladno vrijednosnom lancu. Strana ulaganja iz područja prioritetnih
grana, uvjetovati izbjegavanjem posrednika između hrvatske i matične tvrtke.
2001 Javna
nadmetanja za poslove iz informacijske i komunikacijske tehnologije u državnom
sektoru zasnovati na načelu konvergencije telekomunikacija, računala i medija.
Uvesti porezne olakšice za sve poslove iz javnih nadmetanja u vlasništvu države
u kojima su prihvaćena konvergentna rješenja od, ili sa sudjelovanjem,
hrvatskih tvrtki.
2001 Omogućiti slobodnu cirkulaciju
informacijske i komunikacijske opreme, s posebnim naglaskom na programska
pomagala, uz davanja koja ne prelaze ona u Europskoj uniji. Uvođenje carinskih
i drugih olakšica na uvoz platformi i pomagala koje služe za podizanje znanja i
vlastiti razvoj u informacijsko-komunikacijskom sektoru za sve ustanove i
tvrtke.
2002 Iniciranje usporednog vrednovanja
cijene, kvalitete i funkcionalnosti svih oblika informacijsko-komunikacijskog
sektora, a posebno u području usluga i aplikacija te višeuslužne mreže.
Objavljivati rang listu i nagrađivati najbolje institucije i tvrtke u Republici
Hrvatskoj te ih uspoređivati s razvijenim svijetom.
Preporuka
9: Usmjerenost
na softver i inovativnost
Republika Hrvatska treba u
prioritetne pravce razvoja gospodarstva na prvo mjesto staviti informacijsku i
komunikacijsku tehnologiju s težištem na softveru i usmjerenjem na mrežne
aplikacije, usluge i protokole. Softver predočuje znanje ugrađeno u sustave, a
takvi visokovrijedni intelektualni i ekološki čisti proizvodi pružaju prigodu
za rast na svjetskom tržištu U Republici Hrvatskoj treba promovirati,
podupirati i poticati razvoj modela troslojne inovativne organizacije koja
uključuje znanje, know-how i kreativnost te model inovativne
informacijsko-komunikacijske tvrtke.
Početak
provedbe Aktivnost
2001 Uravnotežiti razvoj svih elemenata
vrijednosnog lanca na području informacijske i komunikacijske tehnologije, s
tim što će se prioritet dati razvoju usluga i aplikacija te softverskih
elemenata višeuslužne mreže, kao dijelovima lanca s višim udjelom prihoda.
2001 Zadovoljavanje
normi ISO (International Standard Organisation), CMM (Capability Maturity
Model) i drugih za područje programskog inženjerstva. Razrada korpusa znanja
potrebnog u programskom inženjerstvu.
2001 Porezne
olakšice za sve tvrtke iz informacijske i komunikacijske tehnologije koje za
svoje zaposlenike osiguravaju kvalitetan program trajnog učenja.
2001 Priprema
i besplatno obrazovanje o modelu inovativne tvrtke za sve tvrtke u potpunom ili
djelomičnom vlasništvu države, a uz naknadu, i na poziv, i za ostale.
2001 Razvoj
tehnoloških parkova i inkubatora poduzetništva uvažavajući iskustva uspješnih
inozemnih modela.
2002 Stvaranje
uvjeta, prepoznavanje, potpomaganje i promocija inovativnih rješenja i njihovih
nositelja. Uspostaviti mjerenje učinkovitosti i inovativnosti (ideje, patenti,
proizvodi) istraživačkih i razvojnih jedinica u informacijsko-komunikacijskom
sektoru. Uvesti usporedno vrednovanje, nagrađivanje i prepoznavanje najboljih
ideja, patenata i proizvoda te potpomaganje marketinga novih hrvatskih
proizvoda.
2002 Osigurati
stimulaciju uvjetovanu postignutim rezultatima u formiranju vlastitog
istraživanja i razvoja. Uvesti godišnji povratak poreza za svako povećanje
istraživačkog i razvojnog potencijala u informacijskoj i komunikacijskoj tehnologiji
kao proizvodnoj grani.
Preporuka
10: Otvorene moguĆnosti ubrzanog rasta
Nekoliko sveučilišnih
jedinica koje stvaraju vrhunske stručnjake, nekoliko velikih i više manjih
tvrtki koje njeguju inovativnost te sposobnost apstraktnog razmišljanja i
maštovitost važna za softverske proizvode i usluge, snaga su hrvatske
informacijske i komunikacijske tehnologije. Srednja i istočna Europa s
povećanim potrebama za ovom tehnologijom te nedostatak stručnjaka u cijelom
svijetu, uz brzo djelovanje, Republici Hrvatskoj daju prigodu za razvoj i
povećanje zaposlenosti. Stoga Republika Hrvatska treba stvoriti uvjete da se
svake tri godine udvostruči ukupni prihod i broj zaposlenih te utrostruči izvoz
u informacijsko-komunikacijskom sektoru kao proizvodnoj grani.
Početak
provedbe Aktivnost
2001 Reforma obrazovanja, a posebno
sveučilišnog, kako bi se osigurao potreban broj stručnjaka i menadžera
osposobljenih za rad u informacijskoj i komunikacijskoj tehnologiji kao
proizvodnoj grani.
2001 Povećanje broja diplomiranih
stručnjaka iz područja informacijske i komunikacijske tehnologije za poslove
istraživanja, razvoja i proizvodnje na tisuću godišnje do 2005., s daljnjim
kontinuiranim porastom, i stvaranje menadžera za ovo područje.
2001 Pokrenuti najmanje po jedan veliki, i
za Republiku Hrvatsku važan, razvojni projekt iz područja informacijske i
komunikacijske tehnologije po svakom ministarstvu ili državnoj ustanovi, čiji
će nositelji biti gospodarske tvrtke koje u Republici Hrvatskoj provode
istraživanje i razvoj, a koji se uvjetuje suradnjom s fakultetima ili
samostalnim znanstvenoistraživačkim institutima.
2001 Pokrenuti najmanje po jedan
istraživački projekt iz područja informacijske i komunikacijske tehnologije po
ministarstvu ili državnoj ustanovi, čiji će nositelji biti fakulteti ili
samostalni znanstvenoistraživački instituti, a koji se uvjetuje suradnjom s
gospodarstvom.
2001 Koordinacija hrvatskih tvrtki iz
područja informacijske i komunikacijske tehnologije za agresivan zajednički
nastup na tržištu srednje i istočne Europe, a čija će se uspješnost mjeriti
povećanjem izvoza.
Informacijska
i komunikacijska tehnologija u proizvodnim i poslovnim procesima
Povećanje
produktivnosti u svim granama gospodarstva može se postići prikladnom primjenom
informacijske i komunikacijske tehnologije. Interdisciplinarnom suradnjom sa
stručnjacima iz informacijske i komunikacijske tehnologije mogu u pojedinim
primjenama nastati novi ili inovirani proizvodi i usluge koji mogu postati
konkurentni i u svjetskim razmjerima.
U Republici Hrvatskoj treba stvoriti klimu koja će
općenito potaknuti inovativnu djelatnost i, posebice, podržati istraživačke i
inovativne aktivnosti koje su zasnovane na primjeni informacijske i
komunikacijske tehnologije u različitim područjima. Artefakti i usluge stvorene
na toj osnovi mogu biti komercijalno zanimljivi i u razvijenim zemljama, i zbog
toga što u svijetu nema dovoljno stručnjaka koji su u stanju u kratkom vremenu
iskoristiti sav mogući potencijal informacijske i komunikacijske tehnologije.
Preporuka 11: UnapreĐenje proizvodnih i poslovnih procesa
Treba
uspostaviti sustavno praćenje napretka složenih industrijskih informacijskih
sustava uvažavajući najnovije trendove u izgradnji industrijskih informacijskih
sustava pri izgradnji i modernizaciji industrijskih postrojenja. U složenim
poslovnim sustavima treba sustavno primjenjivati metode reinženjerstva
poslovnih procesa i sustave potpore odlučivanju.
Početak
provedbe Aktivnost
2001 Potaknuti
sustavno praćenje i promicanje najnovijih spoznaja iz područja industrijskih
informacijskih sustava.
2001 Osigurati
da odgovarajuće hrvatske institucije aktivno surađuju u radu međunarodnih
konzorcija koji se bave normizacijskim aktivnostima u tom području.
2001 Poticati
upotrebu suvremenih metoda za reinženjerstvo poslovnih procesa i sustava za
potporu odlučivanju u složenim poslovnim sustavima.
2001 Uvođenje
reinženjerstva poslovnih procesa te suvremenih metoda potpore odlučivanju
temeljenih na informacijskoj i komunikacijskoj tehnologiji u visokoškolsko
obrazovanje menadžera.
2002 Izgraditi
sustav upravljanja znanjem i umrežiti ga. Na nacionalnoj razini osmisliti
racionalan način pristupa tehnološkim bankama podataka i bazama znanja o
proizvodnim postupcima te organizaciju dobave, financiranja i diseminacije
informacija.
Obrazovanje
i znanstvenoistraživački rad
Obrazovanje
i znanstvenoistraživački rad su temelji nadolazećeg informacijskog društva
odnosno društva znanja. Ta se tvrdnja odnosi i na obrazovanje povezano s
informacijskom i komunikacijskom tehnologijom. Osnovno i srednje obrazovanje
mora mladim ljudima omogućiti savladavanje koncepata donekle invarijantnih na
trenutno stanje tehnologije kako bi im se olakšalo stjecanje novih znanja i
vještina potrebnih za uporabu novonastalih pojavnih oblika tehnologije.
Obrazovni sustav mora pobuditi interes učenika za samostalno učenje i
osposobiti ih za cjeloživotno obrazovanje.
Za visokoškolski sustav treba načiniti izbor gradiva
i modele nastavnih planova iz područja informacijske i komunikacijske
tehnologije prilagođene pojedinim grupacijama fakulteta. Cjeloživotno
obrazovanje usmjereno na informacijske i komunikacijske tehnologije prikladno
je organizirati u obliku interdisciplinarnih specijalističkih tečajeva.
Znanost u društvu znanja mora iz postojećeg i novonastalog fundusa znanja,
mnogo izrazitije nego do sada, odabirati, oblikovati i prenositi široj javnosti
ona znanja koja se smatraju presudnim za napredak. Bez vlastite znanosti nema
ni dobrog obrazovanja.
Preporuka
12: Škola za informacijsko doba
Informacijska
i komunikacijska tehnologija će sasvim sigurno snažno obilježiti razdoblje
sljedećih nekoliko desetljeća. Obrazovni sustav mora osposobiti za život u
društvu znanja mlade koji se danas nalaze u osnovnim i srednjim školama te one
koji će tek ući u sustav redovitog školovanja. Nadalje, obrazovni se sustav
mora suočiti s činjenicom da učenike mora pripremiti za cjeloživotno učenje
koje se nameće kao nužni preduvjet uspješnog djelovanja u budućem društvu
znanja. Isto tako, školski se sustav mora uključiti i u ostvarenje
cjeloživotnog obrazovanja.
Početak
provedbe Aktivnost
2001 Izrada modela programa nastave iz
područje informacijske i komunikacijske tehnologije za osnovne i srednje
škole. Posebnu pažnju posvetiti obrazovnim programima koji razvijaju i
stimuliraju inventivnost od najmlađe dobi. U osnovnoškolske i srednjoškolske
programe uključiti atraktivne promotivne aktivnosti informacijskog društva.
2001 Organizirati
i provesti sustavno osposobljavanje svih nastavnika za područje informacijske i
komunikacijske tehnologije. Osposobljavanje organizirati uz pomoć institucija
visokog obrazovanja, iskusnih nastavnika iz škola, kao i stručnjaka iz lokalnih
tvrtki. Takvo obrazovanje mora poprimiti oblik organiziranog cjeloživotnog
obrazovanja s prikladnom provjerom stečenog znanja.
2001 Odrediti
realistični minimalni standard koji škole moraju zadovoljiti, odmah omogućiti
njegovo osiguravanje i godišnje ga prilagođivati. Treba izraditi modele
alternativnog financiranja i usmjeriti programe opremanja škola na zajedničko
korištenje infrastrukture s lokalnom zajednicom te zajedničko korištenje
infrastrukture poslovnog sustava škola i ministarstva.
2001 Načiniti
plan sustavnog opremanja škola računalnom opremom i razraditi načine
financiranja kojim će se u školski sustav uključivati što više najnovije
informacijske i komunikacijske tehnologije, ali i osposobljavati starija oprema
koja se u školskom sustavu već nalazi ili se može dobiti različitim donacijama.
Organizirati dobru službu održavanja i za održavanje opreme predvidjeti
potrebna financijska sredstva.
2002 Omogućiti da se u školama organizira
nastava za odrasle u lokalnim sredinama, u suradnji s privatnim sektorom i uz
sudjelovanje nastavnika obrazovanih za područje informacijske i komunikacijske
tehnologije.
Preporuka 13: Informacijska i komunikacijska tehnologija u visokom
Školstvu
Za
sve visokoškolske institucije treba razraditi prijedloge okvirnih sadržaja iz
područja informacijske i komunikacijske tehnologije koji se uključuju u
nastavne planove i programe. Za visokoškolske institucije koje obrazuju
studente za profesionalno bavljenje informacijskom i komunikacijskom
tehnologijom treba razraditi prijedloge okvirnih nastavnih planova i programa,
imajući u vidu potrebe gospodarstva i društva općenito.
Početak
provedbe Aktivnost
Odmah Razrada smjernica za uključivanje
informacijske i komunikacijske tehnologije u nastavne planove i programe za
svaku od grupacija visokoškolskih institucija. Smjernice trebaju sadržavati i
elemente za vrednovanje dijelova nastavnih planova i programa koji se odnose
na informacijsku i komunikacijsku tehnologiju. Visokoškolskim institucijama
koje obrazuju stručnjake za područje informacijske i komunikacijske tehnologije
preporučiti da etiku uključe u nastavne programe.
2001 Povećanje
broja studenata na studijima koji su usmjereni obrazovanju za područje
informacijske i komunikacijske tehnologije.
2001 Povećavanje
broja nastavnika i istraživača usmjerenih na područje informacijske i
komunikacijske tehnologije.
Preporuka 14: Interdisciplinarno prihvaĆanje informacijske i
komunikacijske tehnologije
Treba uspostaviti dodatne
načine sustavne izobrazbe stručnjaka različitih struka kako bi ih se osposobilo
za prihvat informacijske i komunikacijske tehnologije te za interdisciplinarno
djelovanje pri kreiranju novih proizvoda i usluga.
Početak
provedbe Aktivnost
2001 U
dodiplomske studije uključiti sadržaje koji će budućim diplomantima olakšati
uporabu informacijske i komunikacijske tehnologije i osposobiti ih za
cjeloživotno svladavanje novih znanja iz tog područja.
2001 Zasnivanje
poslijediplomskih specijalističkih studija i drugih prikladnih oblika
cjeloživotnog obrazovanja u kojima će stručnjaci različitih struka moći
stjecati znanja potrebna za interdisciplinarno inovativno djelovanje.
2001 Uspostaviti
interdisciplinarne poslijediplomske specijalističke studije koji će poticati
primjenu informacijske i komunikacijske tehnologije u raznovrsnim proizvodnim i
uslužnim procesima i postupcima.
2001 Razvoj
sustava dopunskog obrazovanja za menadžere koji trebaju organizirati učinkovite
poslovne i administrativne procese uz uporabu informacijske i komunikacijske
tehnologije.
Preporuka 15: Informacijska i komunikacijska potpora znanosti
Znanstvenoistraživačkoj
zajednici treba omogućiti povezivanje sa širokopojasnim brzim vezama kao i
opremanje najsuvremenijim proizvodima informacijske i komunikacijske
tehnologije.
Početak
provedbe Aktivnost
2001 Pripraviti
plan opremanja znanstvenonastavnih i znanstvenih institucija informacijskom i
komunikacijskom tehnologijom. Povezivanje Hrvatske akademske i istraživačke
mreže (CARNet) s najnaprednijom istovrsnom europskom infrastrukturom.
2001 Na
nacionalnoj razini osmisliti racionalan način stvaranja digitalnih knjižnica.
Preporuka 16: Znanost na podruČju informacijske i komunikacije
tehnologije
Informacijska
i komunikacijska tehnologija se vrlo brzo razvija te postavlja velike zahtjeve
na istraživanja koja će razvoj održavati u godinama koje slijede, kako bi se
ostvario kontinuitet prema budućim i približavajućim tehnologijama. Hrvatska
znanost u takvim temeljnim i primijenjenim istraživanjima može i treba
sudjelovati više nego do sada, jačajući ujedno međunarodnu suradnju. U tu je
svrhu neophodno formirati velike istraživačke timove usmjerene na nacionalne
prioritete te u njih uključiti veći broj institucija, što je ujedno uvjet za
dobivanje europskih projekata. Sama znanost dobiva u društvu znanja vrlo važnu
dodatnu ulogu. Osim što znanstvenici moraju težiti k novim znanstvenim
spoznajama, oni moraju, više nego do sada, odabirati, oblikovati i prenositi
gospodarstvu i široj javnosti ona znanja iz postojećeg i novonastalog fundusa
znanosti koja smatraju presudnim za napredak.
Početak
provedbe Aktivnost
2001 Pokrenuti
znanstveni projekt »Istraživanja na području informacijske i komunikacijske
tehnologije« koji bi omogućio predkompetitivno praćenje daljnjeg razvitka
informacijske i komunikacijske tehnologije u svijetu i kod nas, pružao
znanstvene osnove za realizaciju strategije, objedinio pojedinačne
istraživačke programe u zajedničku stratešku koncepciju, objedinio
istraživačke timove koristeći se informacijskom i komunikacijskom tehnologijom,
uveo više novih mladih istraživača u istraživanja te dao podloge za razvoj
kompetitivnih usluga i proizvoda informacijske i komunikacijske tehnologije.
2001 Potaknuti
temeljna istraživanja usmjerena prema novoj informacijskoj i komunikacijskoj
infrastrukturi zasnovanoj na radikalno novim načelima distribuiranog
računarstva i komunikacija kako bi ona postala sveprisutna, pokretna i
skalabilna te jamčila kvalitetu usluge.
2001 Potaknuti
primijenjena istraživanja usmjerena na unaprjeđenje različitih područja
ljudskog djelovanja i stvaranja znanja, a posebice na prikupljanje podataka i
stjecanja znanja, potporu odlučivanju te modeliranje i simulaciju društvenih,
ekonomskih, tehničkih i ekoloških sustava.
2001 Potaknuti
istraživanja korištenja i mogućnosti primjene programa iz domene otvorenog
programskog koda u državnim institucijama, školstvu i znanosti, uključujući
rješenja za lokalizaciju uspješnih proizvoda.
2001 Potaknuti
istraživanja o hrvatskom jeziku i govoru potrebna za razvoj sučeljavanja s
nacionalnim sadržajima na informacijskoj i komunikacijskoj infrastrukturi.
Potaknuti istraživanja o vezi
između informacijske i komunikacijske tehnologije i zapošljavanja, te o ulozi
obrazovanja u osiguranju zaposlenosti.
Opće
mjere za razvitak informacijskog društva
Republika
Hrvatska mora pripremiti i provesti niz sistemskih i poticajnih mjera za
razvitak informacijske i komunikacijske tehnologije te usklađivanje regulative,
legislative i normizacije s razvijenim svijetom. Također je potrebna
reorganizacija strukovnih informatičkih udruga, promocija informacijskog
društva, analiza društvenih posljedica korištenja informacijske i
komunikacijske tehnologije te uvođenje mehanizama mjerenja i praćenja napretka
u uporabi informacijske i komunikacijske tehnologije. Uz to, potrebno je
provesti veći broj mjera koje će potaknuti domaće poduzetništvo i motivirati
stručnjake iz područja informacijske i komunikacijske tehnologije da ostanu u
Hrvatskoj.
Preporuka 17: Mjere za poticanje i praĆenje razvitka informacijske i komunikacijske tehnologije
Djelotvorna
primjena i razvoj informacijske i komunikacijske tehnologije počiva na sređenoj
legislativi i regulativi tako da Republika Hrvatska mora uskladiti svoje
zakonodavstvo sa zakonodavstvom razvijenih zemalja. Isto tako, potrebno je
uskladiti postojeće zakonske akte povezane sa zaštitom intelektualnog
vlasništva. Treba uspostaviti efikasan način usvajanja međunarodnih normi za
područje informacijske i komunikacijske tehnologije. Kako je dinamika razvoja i
uvođenja informacijske i komunikacijske tehnologije bitno određena kvalitetom
stručnjaka, treba podržati rad strukovnih udruga koje njeguju načela
profesionalnosti, etike i trajnog stručnog usavršavanja. Isto tako, treba
podržati promotivne aktivnosti te uspostaviti načine praćenja napretka
informacijskog društva u Republici Hrvatskoj.
Početak
provedbe Aktivnost
2001 Razrada
hrvatske legislative za područje informacijske i komunikacijske tehnologije pri
čemu, gdje god je to moguće, treba prihvatiti, odnosno primijeniti međunarodnu
legislativu.
2001 Poticajne
mjere za razvoj svih aspekata zaštite intelektualnog vlasništva, posebice onih
koji su se pokazali djelotvornima u razvijenim zemljama, uz prepoznavanje i
uvažavanje rezultata i uspješnih modela već primijenjenih kod nas.
2001 Preuzimanje,
usvajanje i primjena međunarodnih normi u informacijskoj i komunikacijskoj
tehnologiji koje predstavljaju važnu stavku harmonizacije sa Svjetskom trgovinskom
organizacijom i Europskom unijom. Omogućiti intenzivni profesionalni angažman
pojedinaca i institucija na radu oko preuzimanja i usvajanja normi iz područja
informacijske i komunikacijske tehnologije. Postaviti rokove u kojima se mora
obaviti posao ukupnog preuzimanja normi za područje informacijske i
komunikacijske tehnologije.
2001 Istraživanje, razvoj i uvođenje
tehničke zaštite protiv ilegalnog i uvredljivog sadržaja na Internetu,
obrazovanje o opasnostima uporabe Interneta, upoznavanje građana sa
zakonodavnim aspektima komunikacije i raspodjeljivanja informacija posredstvom
Interneta.
2001 Strukovnu zajednicu informacijske i
komunikacijske tehnologije tretirati kao partnera za raspravu o svim pitanjima
iz užeg i šireg područja struke.
Unaprijediti zakonsku osnovu
kojom se određuje način organiziranja nevladinih udruga te kojom se određuje
značenje informatike kao struke, njena uloga, cilj i način djelovanja uz
uvažavanje potrebe da strukovna zajednica bude organizirana u skladu s načelima
kakve je predložila i usvojila Europska unija.
Na razini države djelovati na
prepoznavanju važnosti etičkih načela u informatičkoj struci te podržavati
daljnji rad na području etike u informatici.
2001 Javna potpora razvoju informacijskog
društva:
a) radni susreti visokih državnih dužnosnika s
vrhunskim hrvatskim stručnjacima koji žive i rade u inozemstvu,
b) sudjelovanje visokih državnih dužnosnika na
događajima vezanim uz informacijsku i komunikacijsku tehnologiju,
c) promoviranje uspjeha i nagrada dodijeljenih za
inovacije hrvatskim autorima i poduzećima (primjerice, prezentacija u javnim
medijima) i dodjela priznanja visoke razine (primjerice, odličja),
d) poticanje javnih medija u potpunom ili djelomičnom
državnom vlasništvu te stimuliranjem onih u privatnom vlasništvu da naprave
program sustavne promocije informacijskog društva,
e) pomaganje nevladinih udruga koje izravno ili
posredno rade na promociji informacijskog društva (primjerice, priprema i
organizacija sudjelovanja mladih informatičara na domaćim i međunarodnim
natjecanjima),
f) poreznim olakšicama poticati sponzorstva i
donatorstva vezana za razvoj i promicanje informacijske i komunikacijske
tehnologije.
2001 Sustavno uvođenje metrike u praćenje
napretka informacijskog društva:
a) Izrada nacionalne karte uporabe informacijske
i komunikacijske tehnologije, posebice Interneta (s ispitivanjem provedenim
dva puta godišnje). Obuhvatiti raspodjelu po relevantnim parametrima
(regionalni, socijalni, dobni, razina obrazovanja i prihoda i sl.), te omogućiti
usporedbu s nama zanimljivim zemljama. Dobivene podatke rabiti pri razradi
mjera za sprječavanje društvenog raslojavanja zbog nejednake mogućnosti
korištenja informacijske i komunikacijske infrastrukture.
b) Praćenje pokazatelja napretka informacijskog
društva u Hrvatskoj te usporedba s razvijenim i tranzicijskim zemljama.
c) Sustavno praćenje relevantnih svjetskih
usporednih analiza i studija u području informacijske i komunikacijske
tehnologije.
2002 Uporabom Interneta uspostaviti interaktivni
forum za stručnu i opću javnost o podnesenim prijavama i stečenim pravima
industrijskog vlasništva (patenti, robni i uslužni žigovi, industrijsko
obličje) u Republici Hrvatskoj te o trendovima razvoja doktrine i prakse
intelektualnog vlasništva u svijetu.
Izraditi i promovirati uzorni
predložak za stimuliranje inovacija u gospodarstvu, te pratiti provedbu.
Proaktivni pristup u stimuliranju inovacija (tzv. razvoj korisnika) treba
postati opće prihvaćena praksa, kao i korektan financijski odnos prema autoru
inovacije.
PRIJEDLOZI ZA DRUGE PROJEKTNE ZADATKE STRATEGIJE RAZVITKA
REPUBLIKE HRVATSKE
Tijekom
razrade strateških preporuka i nacrta aktivnosti za područje informacijske i
komunikacijske tehnologije ustanovljeno je da bi neke od njih trebale biti
detaljnije razrađene u drugim projektnim zadacima. Predlaže se da se na razini
cijelog projekta rasprave takve preporuke i uključe u pripadne projektne
zadatke.
Državna
uprava
Djelotvorna
primjena informacijske i komunikacijske tehnologije počiva na sređenoj
legislativi i regulativi svake države. Republika Hrvatska mora uskladiti svoje
zakonodavstvo sa zakonodavstvom razvijenih zemalja. U tu svrhu treba:
– potaknuti projekt izrade modernog legislativnog
informacijskog sustava;
– hitno zakonski urediti elektroničko poslovanje,
elektroničku upravu i rad na daljinu;
– u što kraćem roku provesti informatizaciju
pravosuđa radi potpore pravnoj državi, urediti zemljišne knjige uporabom
geografskih informacijskih sustava radi pravovremenog rješavanja poslova za
građane i smanjenja prepreka za dolazak stranog kapitala, te dovršiti projekt
informatizacije državne riznice radi osiguranja transparentnosti i
racionalnosti financijskih poslova države;
– uskladiti postojeće zakonske akte povezane sa
zaštitom intelektualnog vlasništva te utjecati na osposobljavanje i efikasni
rad sudstva u području ostvarivanja prava intelektualnog vlasništva,
– uskladiti djelovanje na primjeni informacijske i
komunikacijske tehnologije u državnoj upravi i lokalnoj samoupravi te raditi na
zajedničkim projektima, primjerice stvaranja Web mjesta s katalogom informacija
i usluga za sve razine uprave.
Pokrenuti postupni i trajni program restrukturiranja
svih Vladinih dijelova i institucija radi unapređenja učinkovitosti primjenom
informacijske i komunikacijske tehnologije.
Gospodarstvo,
Makroekonomika
Ustanoviti
prioritete razvoja u koje su uključene tehnologije 21. stoljeća, a na prvom
mjestu informacijska i komunikacijska tehnologija kao proizvodna grana te neke
tradicionalne tehnologije. Prioritete razvoja utvrditi na temelju sljedećih
kriterija: perspektivnost tehnologije, veličina tržišta, infrastrukturne
karakteristike i postojanje pretpostavki.
Formirati
makrookolinu koja će podržati informacijsku i komunikacijsku tehnologiju kao
najprodorniju generičku tehnologiju današnjice i druge prioritetne grane te
koja neće sprječavati uspjehe sposobnih u drugim granama.
U što
kraćem roku poduzeti snažne mjere za poticanje poduzetništva i omogućavanje
povoljnih i stabilnih uvjeta poslovanja, a takve će mjere biti poticaj i
razvoju informacijske i komunikacijske tehnologije. U tu svrhu treba:
–
omogućiti brzo, jeftino i jednostavno osnivanje novih tvrtki te potporu u
početnoj fazi njihova razvoja, jer će se time posebno dinamizirati stvaranje
malih i srednjih propulzivnih tvrtki i tako omogućiti i brže otvaranje radnih
mjesta;
–
potaknuti izradu registra inkubatora malog poduzetništva i njihovih poslovnih
pristupa;
–
poticati domaća ulaganja u perspektivne tvrtke i olakšati stvaranje novih
gospodarskih subjekata. U tu svrhu treba poreznim olakšicama omogućiti i
stimulirati ulaganja domaćih manjih pravnih i fizičkih osoba, a ne samo stranih
i to većih od 10 milijuna kuna kao što određuje postojeći zakon;
–
poreznim i carinskim olakšicama poticati strana ulaganja u perspektivne tvrtke;
–
smanjiti davanja na plaće i autorske honorare i, pritom, najaviti dinamiku
smanjivanja i striktno je se pridržavati kako bi se privukao strani kapital;
– smanjiti
porez na dobit i ukinuti porez na reinvestiranu dobit, u što treba uključiti i
ulaganja u softver;
–
poboljšati poduzetničko okruženje uz kvalitetniju državnu uslugu na funkcijama
carine, financijske policije, inspektorata i policije te omogućiti utjecaj na
kvalitetu usluge države i njezino ocjenjivanje;
–
osnovati savjetodavnu agenciju eksperata i konzultanata iz područja
informacijske i komunikacijske tehnologije koja bi novim poduzetnicima davala
besplatne savjete, a već informatiziranim gospodarskim i ostalim subjektima
ukazivala na mogućnosti boljeg iskorištenja instaliranih kapaciteta
informacijske i komunikacijske tehnologije;
–
potaknuti razvoj tržišta kapitala i posebno burzovne aktivnosti, napraviti
registar globalno dostupnih izvora kapitala i njihovih područja investiranja te
svima dozvoliti trgovanje dionicama. Također treba napraviti plan uvođenja
novih načina financiranja poduzetništva, obučiti i uputiti poduzetnike u
mogućnosti dobivanja kapitala;
–
razraditi funkcije razvojnih agencija i te zadaće povjeriti postojećim
institucijama.
Kultura
Istovremeno
s razvojem informacijske i komunikacijske infrastrukture potrebno je stvarati i
visoko kvalitetne digitalizirane kulturne i nacionalne sadržaje na temelju
materijala iz knjižnica, muzeja, galerija i arhiva. Ti sadržaji trebaju biti u
obliku digitalnih knjižnica koji velikom broju zainteresiranih omogućuje
istovremeni i udaljeni pristup kulturnom blagu. U tu svrhu treba:
– pokrenuti projekte digitalizacije najznačajnijeg
kulturnog i nacionalnog blaga, a na temelju digitaliziranog materijala započeti
sa stvaranjem digitalnih knjižnica. Samu digitalizaciju treba povjeriti
profesionalnim tvrtkama;
–
potaknuti aktivnosti izbora materijala, izbora i primjene normi, zaštite
autorskih prava, ispitivanja mogućnosti za stvaranje prihoda za projekt
digitalizacije kulturnog i nacionalnog blaga.
Međunarodne
integracije
Organizirati poslovnu diplomaciju čiji će se rad
mjeriti prodajom novih proizvoda.
Pakt o stabilnosti iskoristiti za razvoj informacijske
i komunikacijske infrastrukture.
Stanogradnja
Gubitak mladih stručnjaka s iskustvom u visokim
tehnologijama usporava i ugrožava razvoj tvrtki i otvaranje novih radnih mjesta
u Republici Hrvatskoj. Analize pokazuju da su razlozi odlaska u inozemstvo
isključivo materijalni, preciznije stan i nemogućnost da ga se zaradi u
prihvatljivom vremenu. U tu svrhu treba:
– oživjeti i proširiti Vladin program socijalno
poticane stanogradnje na model stanogradnje koji će uz banke, građevinska
poduzeća, državu, gradove i općine te stručnjake iz deficitarnih zanimanja i
mlade, uključiti poduzeća zainteresirana za rješavanje stambenih pitanja
ključnih stručnjaka;
– razmotriti smanjivanje ili ukidanje zaštitne kamate
za stambene kredite s deviznom klauzulom;
– omogućiti sudjelovanje poduzeća pri otplati kamata
na kredit svojih djelatnika, uz povoljnije porezne obveze i doprinose, ovisne o
broju novootvorenih radnih mjesta.
Zdravstvo
Informacijska i komunikacijska infrastruktura pruža
snažnu potporu prelasku zdravstva u sustav koji prvenstveno promovira zdravlje
i sprječavanje bolesti. Pri tome se svim sudionicima zdravstvenih procesa
omogućuje pristup mnoštvu relevantnih informacija te se postupno uvode elementi
pružanja zdravstvenih usluga na daljinu. Stoga je izuzetno važno pokrenuti
inovacije u ovom području koje je od životnog interesa za sve građane. U tu
svrhu treba:
– pristupiti razvoju integralne zdravstvene
informacijske infrastrukture s ciljem poboljšanja zdravlja i brige o zdravlju
za sve građane Republike Hrvatske;
– potaknuti razvoj Web mjesta za građane i
zdravstvene profesionalce. U tu se svrhu predlaže pokretanje izrade pokusne
verzije takvog Web mjesta s ciljem demonstracije njegovih mogućnosti. Očekuje
se da će ova i druge inovacije dovesti do poboljšanja kvalitete zdravstvene
usluge te pritiska pacijenata i liječnika za nove usluge.
Zaštita
okoliša
Sustavno ulagati u razvoj digitaliziranih podloga za
primjenu GIS (Geographic Information System), LIS (Land
Information System) i drugih višenamjenskih sadržaja. Poticati integraciju
tih prostorno kodiranih podataka i njihovu dostupnost svim sektorima društvenog
razvoja u skladu s aktivnostima iz programa istraživanja i tehnološkog razvoja
Europske unije.
Suvremeno upravljanje prostorom i aktivnostima koje
su vezane uz prostor zahtijeva višemedijsku infrastrukturu koja uključuje
primjenu digitalne simulacije i omogućuje stvaranje novih sadržaja.
INFORMACIJSKA I KOMUNIKACIJSKA
TEHNOLOGIJA I INFORMACIJSKO DRUŠTVO
Informacijska
i komunikacijska tehnologija je najprodornija generička tehnologija današnjice.
Ona nalazi primjene u svakoj grani gospodarstva te u svim područjima znanosti i
podloga je za uspješno djelovanje svih društvenih i državnih struktura. Ta se
tehnologija pojavljuje u svim glavnim funkcijama poduzetništva: istraživanju,
razvoju, projektiranju, proizvodnji, administraciji, marketingu.
Svojim
je mogućnostima prikupljanja, pohranjivanja, prenošenja i obrade svih vrsta
informacija toliko unaprijedila sve grane gospodarstva i sve javne djelatnosti
da se već i današnje društvo u razvijenom svijetu može nazvati informacijskim
društvom. Informacijska i komunikacijska tehnologija čini podlogu za kreativnu
i djelotvornu uporabu znanja. Znanje i inteligentno korištenje informacija
postaju ključni faktori novog gospodarstva te se umjesto naziva informacijsko
društvo sve više upotrebljava i naziv društvo znanja. Uspješno djelovanje u
informacijskom društvu, odnosno u društvu znanja zahtijeva od svakog pojedinca
stalno obnavljanje i proširivanje znanja.
U svom
razvitku Hrvatska mora užurbano slijediti i sustići razvijeni svijet. Uporaba
informacijske i komunikacijske tehnologije na razini razvijenih zemalja osnovni
je preduvjet za priključak tom svijetu. Njezina primjena omogućit će opći
napredak društva i povećanje kvalitete življenja. Ona može poslužiti za
rješavanje nekih od kritičnih točaka u društvu time što: može pridonijeti
povećanju produktivnosti u gospodarstvu, osigurava pristup globalnom tržištu,
može smanjiti troškove državne uprave, može povećati kvalitetu usluga i
učinkovitost rada javnih službi. Informacijska i komunikacijska tehnologija
svojom infrastrukturnom ulogom može značajno poduprijeti najveće hrvatske
potencijale.
Pregled
stanja i predvidivi razvitak informacijske i komunikacijske tehnologije
Razvitak
informacijske i komunikacijske tehnologije
Nakon
Drugoga svjetskog rata zbili su se značajni događaji koji su odredili pojavu i
razvitak informacijske i komunikacijske tehnologije.
Prvo,
objelodanjena su istraživanja i konstrukcije računalnih naprava koje su za
vrijeme rata čuvane kao vojna tajna. Početkom pedesetih godina na tržištu su se
pojavila prva računala. To su bile naprave sastavljene pretežno od elektronskih
cijevi, a zauzimale su prostor cijelih soba i trošile na stotine kilovatsati
električne energije dnevno.
Drugo,
krajem četrdesetih godina izumljen je tranzistor, dimenzijama mala komponenta
izvedena doziranim onečišćenjem poluvodiča. Daljnjim razvojem poluvodičke
tehnologije nastala je nova tehnološka grana koja se danas zove
mikroelektronika. Proizvodnja mikroelektroničkih sklopova i na njima zasnovana
proizvodnja računalnih naprava, danas je jedna od najvažnijih gospodarskih
grana u najrazvijenijim državama svijeta.
Treće,
istovremeno s razvojem mikrolektronike i računalne tehnologije razvijalo se i
područje telekomunikacija. Od jednostavnih telefonskih centrala, povezanih
žičnim kabelima, i relativno izoliranih radiodifuznih sustava od prije
tridesetak godina, razvio se današnji svjetski sustav za prijenos glasa, slike
i pisanih informacija. Tim se sustavom do nedavno međusobno izolirana računala
mogu međusobno povezati u računalne mreže preko kojih velikom brzinom
razmjenjuju podatke.
Za
spregu mikroelektronike, računalne tehnologije i komunikacija upotrebljavaju se
u zadnjih nekoliko godina dva skupna naziva. Jedan od naziva je informacijska
tehnologija, koja se obilježava kraticom IT (od Information
Technology). U europskom okružju u nazivu se posebno ističe njezina
komunikacijska komponenta te se upotrebljava naziv informacijska i
komunikacijska tehnologija, koja se obilježava kraticom ICT (od Information
and Communications Technology). Svoje je atribute ta tehnologija dobila
zbog toga što omogućuje prihvat, pohranjivanje, prijenos i jednostavnu uporabu
svih vrsta informacija. S obzirom na povezanost Hrvatske s Europom prikladnije
se prikloniti europskoj varijanti naziva.
Informacijska
i komunikacijska tehnologija je svojim mogućnostima ekonomičnog umrežavanja
praktički svih subjekata i objekata na svjetskoj razini uvjetovala početak
transformacije društva. Na temelju dosadašnjih iskustava stečenih uporabom
Interneta – globalne mreže računala – može se ustvrditi da će daljnji razvitak
umrežavanja u bliskoj budućnosti promijeniti način življenja čovječanstva.
Predvidiva buduĆnost informacijske
i komunikacijske tehnologije
Mogućnosti
koje otvara informacijska i komunikacijska tehnologija praktički su
neograničene. Ona je stvorila mrežnu infrastrukturu koja omogućuje prijenos teksta,
glasa i slike u globalnim razmjerima i ponudila rješenja za automatizirano
udaljeno bankarstvo, trgovinu, zdravstvo, školstvo i zabavu. Mnoga rješenja iz
tog područja primjene dosegla su već danas razinu komercijalno vrlo uspješnih
proizvoda i usluga.
Međutim,
mnoge od mogućih primjena tek se naziru. Iako već i danas postoje mnoge
računalom automatizirane naprave, postrojenja i proizvodni postupci, u
nadolazećem razdoblju treba očekivati vrlo velike promjene. Informacijska i
komunikacijska tehnologija dosegla je takvu razinu razvijenosti da je njezina
difuzija ograničena praktički samo ljudskim faktorom.
Na mnogo se načina pokušava sustavno raščlaniti
razdoblje burnog razvitka informacijske i komunikacijske tehnologije i
procijeniti njezin budući razvitak. Kada se razmatra strateške odrednice
razvitka prikladno je pedesetogodišnju prošlost i predvidivu pedesetogodišnju
budućnost podijeliti na pet velikih razdoblja.
Prvo razdoblje velikih računala obilježeno je
postojanjem računskih centara u kojima su eksperti iza zatvorenih vrata
dijelili korisnicima oskudna računalna sredstva. U drugom razdoblju
prevladava uporaba osobnih računala. Polovinom osamdesetih godina je
broj ljudi koji su upotrebljavali osobno računalo premašio broj onih koji su
svoj posao obavljali u računskom centru.
Treće razdoblje raspodijeljenog računarstva u
kojem se nalazimo danas donijelo je mnoge novosti u uporabi računala te je
promijenilo načine informiranja, učenja, rada, trgovanja i zabave. Zanimljivo
je da se u umreženom računalnom okruženju susreću elementi razdoblja osobnih
računala i računskih centara koji se manifestiraju koncepcijom klijenta i
poslužitelja. Pritom računske centre nadomještaju mrežni poslužitelji.
Prepoznatljivo obilježje sadašnjeg razdoblja je Internet, koji je postao
infrastruktura za raznovrsne primjene. Razlog eksplozivnog širenja Interneta
prvenstveno treba potražiti u tome što je napretkom informacijske i
komunikacijske tehnologije omogućeno velikom broju ljudi da kroz relativno
jednostavna sučelja aktivno sudjeluju u kreiranju vlastitih rješenja problema s
kojima se susreću.
Četvrto razdoblje sveprisutnog računarstva,
odnosno sveprisutne informacijske i komunikacijske tehnologije u svojem je
začetku. Ono je obilježeno sve većim brojem primjena koje se mogu svrstati u
kategoriju ugrađenih računala. Ugrađena su računala prisutna u praktički svim
napravama i sustavima i ne zapažamo ih. Pretpostavlja se da bi u sljedećih 5-15
godina takve primjene mogle premašiti uporabe osobnih računala. Brzina pojavljivanja
novih tehnoloških rješenja ovisit će praktički samo o stupnju njihova
prihvaćanja od strane korisnika.
Pokazuje se da informacijska i komunikacijska
tehnologija po svom načinu korištenja unosi dosta nemira i uzrujanosti u živote
ljudi. Zbog toga će sveprisutna informacijska i komunikacijska tehnologija
postići svoju punu svrhu tek kada omogući da čovjek njome potpuno ovlada. Može
se očekivati da će čovječanstvo težiti prema uspostavljanju spokojnog
razdoblja u kojem ćemo se informacijskom i komunikacijskom tehnologijom
služiti na način kao što danas koristimo električnu energiju.
Razdoblje sveprisutne informacijske
i komunikacijske tehnologije
Kada se
promatra strateške horizonte koji obuhvaćaju više od pet godina nikako se ne bi
smjelo zadržati na smjernicama i preporukama koje će obuhvatiti samo tehnološke
mogućnosti današnjeg razdoblja raspodijeljenog računarstva. Razdoblje
sveprisutne informacijske i komunikacijske tehnologije upravo je započelo i u
njegov razvitak ne treba sumnjati.
Dvije
su osnovne pretpostavke za taj razvitak već ispunjene. Prvo, elektronička i
računalna industrija je osposobljena za proizvodnju sve moćnijih računalnih
komponenti koje troše sve manje energije a istovremeno im se smanjuje i cijena.
Drugo, žično i bežično povezivanje naprava također postaje sve djelotvornije i
jeftinije, tako da postoji i tehnološka i ekonomska mogućnost povezivanja
fizičkog svijeta (preko prikladnih senzora i aktuatora) s već stvorenim
umjetnim svijetom informacijskih sustava.
Mnogi
proizvodi koji su već i desetak godina na tržištu sadrže ugrađena mala računala
koja se uobičajeno nazivaju mikroupravljačima. U predstojećem razdoblju će
umrežavanje tih naprava unijeti dramatične promjene u načine njihove uporabe.
Difuzija informacijske i komunikacijske
tehnologije
Proizvodnja
računalne opreme, programske opreme (softvera) i telekomunikacijske opreme
posebna je gospodarska grana s ukupnim godišnjim prihodom koji u svijetu dosiže
tisuću milijardi američkih dolara.
Međutim, učinak njezine difuzije u ostale grane
gospodarstva mnogostruko je veći. Već se danas može ustvrditi da će utjecaj te
tehnologije na čovječanstvo biti mnogo značajniji od utjecaja prodornih
generičkih tehnologija prošlosti kao što su parni strojevi i strojevi s
unutrašnjim izgaranjem te električna energija.
PreobraŽaj druŠtva
Informacijska
i komunikacijska tehnologija mijenja svijet u kojem živimo. Ona će
preoblikovati gospodarstvo te utjecati na rad i življenje svakog pojedinca.
Njezin utjecaj nije do kraja predvidiv, ali se sa sigurnošću može predskazati
da se informacijskom i komunikacijskom tehnologijom otvara put prema društvu
znanja. Zbog rastuće važnosti informacijske i komunikacijske tehnologije, u
Hrvatskoj treba uspostaviti sustavni i trajni način razmatranja strateških odrednica
za kratkoročno, srednjoročno i dugoročno razdoblje.
Stvaranje
informacijskog društva i put do društva znanja
Uporabna
obiljeŽja informacijske i komunikacijske tehnologije
Informacijska
i komunikacijska tehnologija je svojom mogućnošću automatiziranog
prikupljanja, pohranjivanja, prenošenje i obrade podataka i informacija
otvorila rasprave o budućim društvenim kretanjima. U tim se raspravama
ustanovilo da je ova tehnologija već i do sada tako utjecala na sve grane
gospodarstva i sve društvene djelatnosti razvijenih zemalja da se već i danas
opravdano može govoriti o informacijskom društvu. S obzirom na njezin očekivani
razvitak i budući da se u raspravama vrlo često informacija poistovjećuje sa
znanjem, informacijsko se društvo sve češće naziva i društvom znanja.
Kako bi
se izbjegle sve moguće posljedice nesuglasica u nazivlju, potrebno je opisati
osnovne pojmove: podatke, informacije i znanje. Treba
naglasiti da se u znanstvenim zasadama teorije informacija kao i u spoznajnoj teoriji
podaci, informacije i znanje razmatraju i definiraju mnogo rigoroznije.
Međutim, za praktične svrhe mogu poslužiti i njihovi jednostavniji opisi.
Podaci se sastoje od skupa kvantitativnih parametara koji
opisuju neku činjenicu ili zbivanje. Oni sami za sebe nemaju nikakvo značenje
niti određuju svoju relativnu važnost, pa gomilanje podataka samo po sebi ne
pridonosi razumijevanju fenomena na koji se oni odnose. Podaci su, međutim,
podloga za kreiranje informacija.
Informacija nastaje tako da se podacima pripisuju neka
značenja. Pri oblikovanju informacija na temelju prikupljenih podataka
primjenjuju se različiti postupci koji se mogu računalno potpomoći, ali se
suštinske komponente oblikovanja kao što su smještanje podataka u pripadni
kontekst, njihova kategorizacija i sažimanje ne mogu provesti bez sudjelovanja
čovjeka. Oblikovana informacija može se pohraniti u informacijski sustav i
prenositi u obliku poruka. Interpretacija poruka na strani primatelja imat će
utjecaja na njegove procjene i odluke te na njegovo ponašanje. Informacije koje
primatelj prima povećavaju njegovu razinu znanja o fenomenu koji opisuje
dobivena informacija.
Znanje se ovdje razmatra s praktičnog stanovišta bez
pretenzija na epistemološku cjelovitost. Znanje se u praktičnom smislu može
smatrati mješavinom iskustva, izgrađenog sustava vrijednosti, kontekstnih
informacija i ekspertnog uvida. Ta mješavina čini okruženje za vrednovanje
novih informacija i stvaranje novih saznanja. Znanje, očigledno, postoji u
ljudskome umu i širi se među ljudima na različite načine. Na sličan način kao
što informacija nastaje iz podataka, tako se i nova saznanja izvode iz
informacija. Čovjek u tom procesu obavlja glavninu aktivnosti te je već i za
pretvorbu podataka u informaciju potrebno znanje.
Uz informacije koje se oblikuju na temelju podataka
pojedinac iz svog fundusa znanja neposredno kreira neke informacije koje se kao
poruke prenose drugim pojedincima. Svaki pojedinac na temelju interpretacije
informacija izgrađuje svoj vlastiti sustav znanja, a razmjenom informacija
između pojedinaca stvara se određeni zajednički korpus znanja. U pojedinim se
radnim sredinama taj korpus znanja pohranjuje u obliku sistematiziranih
dokumenata, ali je prepoznatljiv i u organizacijskim procedurama, procesima,
praktičnim rutinskim djelovanjima i nekim de facto normama.
Upotrebno
se znanje najčešće vrednuje sposobnošću korisnog djelovanja u specifičnom
okruženju. Znanje omogućuje stvaranje novih proizvoda i usluga, povećanje
produktivnosti te donošenje kvalitetnih poslovnih odluka.
DruŠtvo znanja
Iz
navedenih razloga postoji puno opravdanje da se umjesto informacijskog društva
počinje sve više upotrebljavati naziv društvo znanja. Informacijska i
komunikacijska tehnologija omogućuje djelotvornu razmjenu informacija,
rukovanje informacijama i automatiziranje nekih aktivnosti zasnovanih na
znanju, ali ni u kojem slučaju ne može nadomjestiti ulogu ljudi u oblikovanju i
uporabi znanja.
Shodno
tome treba naglasiti da u svim aktivnostima usmjerenim na poticanje uporabe informacijske
i komunikacijske tehnologije treba polaziti od činjenice da je uz nabavku
opreme i stvaranje infrastrukture neophodno poticati podizanje razine znanja
potrebnog za njezinu inteligentnu i djelotvornu primjenu.
Svijest
o potrebi stvaranja i obnavljanja znanja koje je toliko potrebno za djelovanje
svakog pojedinca i društva mora se trajno i uporno njegovati. Znanje se razvija
postupno i svaki ga pojedinac izgrađuje školovanjem, čitanjem knjiga, te
neformalnim učenjem. S obzirom na to da se svijet nalazi u razdoblju velikih
promjena potrebno je pažljivo razmotriti korpus znanja potreban za obavljanje
pojedinih ljudskih aktivnosti i uspostaviti cjeloživotni obrazovni proces.
Informacijska
i komunikacijska tehnologija u strategiji razvitka Hrvatske
Stanje
informacijske i komunikacijske tehnologije u Republici Hrvatskoj
Hrvatsko
gospodarstvo na području informacijske i komunikacijske tehnologije u
potpunosti je privatizirano i posluje uspješno, a nekoliko većih te više
srednjih i manjih tvrtki njeguje inovativnost, što je bitna pretpostavka za
nove proizvode i usluge. Tom gospodarstvu nisu potrebni posebni uvjeti niti
sredstva, već snažne opće mjere za poticanje poduzetništva te omogućavanje
povoljnih i stabilnih uvjeta poslovanja u što kraćem roku. Isto tako, hrvatsko
telekomunikacijsko tržište sposobno je za liberalizaciju i dinamičan razvoj bez
opterećenja državnog proračuna. To dokazuju tehnološka razina
telekomunikacijske mreže i razina stručnog znanja u trenutku privatizacije,
bitno viša nego u drugim tranzicijskim zemljama, dinamičan razvoj pokretne
mreže u konkurenciji dva operatora, s više od 700 novozaposlenih te brzina
difuzije Interneta u akademskoj zajednici. Dostupnost Interneta nije
zadovoljavajuća, a razlozi su prvenstveno u cijeni računalne i
telekomunikacijske opreme i usluga, još uvijek neriješenom sustavnom
povezivanju osnovnih i srednjih škola te nedostatku nacionalnih sadržaja koji
bi potaknuli uporabu Interneta.
U mnogim državnim institucijama i javnim službama
izvedeni su informacijski sustavi s bazama podataka čije bi povezivanje, umrežavanje
i odgovarajućom legislativom poduprta uporaba značajno unaprijedilo poslove
uprave i rad javnih službi te omogućilo postupnu izgradnju elektroničke uprave.
Djelotvorna primjena informacijske i komunikacijske tehnologije, a posebice
elektroničko poslovanje, počiva na sređenoj legislativi i regulativi, što u
Republici Hrvatskoj nije ostvareno.
Naši
stručnjaci na području informacijske i komunikacijske tehnologije visoko su
cijenjeni u Europi i svijetu, jer nekoliko sveučilišnih jedinica na području
elektrotehnike i računarstva stvara vrhunske stručnjake i za najsloženije
poslove istraživanja, razvoja i proizvodnje. Međutim godišnja produkcija
stručnjaka za informacijsku i komunikacijsku tehnologiju nije dovoljna niti za
tekuće potrebe, a kamoli za znatnije proširenje poslova. Sličan je problem i s
menadžerima, jer nemamo niti obrazujemo dovoljno kvalitetnih, a posebno
vrhunskih menadžera za rad u visokim tehnologijama.
Pokazatelji stanja informacijske i
komunikacijske tehnologije i telekomunikacijskog trŽiŠta u Republici Hrvatskoj
Odabir
pokazatelja proveden je prema metodologiji Telecommunication Market Data (EU
Report on the Implementation of the Telecommunications Regulatory Package) i
European Information Technology Opservatory (EITO). Podaci su preuzeti iz
Information Technology Market – Special Project koji je prema narudžbi
Ministarstava znanosti i tehnologije Republike Hrvatske izradila tvrtka IDC u
travnju 2001. g.
ICT tržište u Hrvatskoj u
2000. g.
Ukupna potrošnja 1 383 600 000 USD
Računalna
oprema (sklopovska i
programska) i usluge 323
000 000 USD
Telekomunikacije 1 060 000 000 USD
Potrošnja
po stanovniku (4,38 milijuna
stanovnika)
315
USD
Udjel u bruto nacionalnom
dohotku 6,6 %
Zaposlenost u ICT sektoru u
Hrvatskoj u 2000. g.
Ukupan broj zaposlenih
29 580
Broj ICT tvrtki (1999.)
Ukupno
1 860
Do 10 zaposlenih
1 697
11 do 100 zaposlenih
155
Više od 100 zaposlenih
8
Pokazatelji razvijenosti
tržišta u Hrvatskoj u 2000. g.
Nepokretna mreža
Ukupan broj nepokretnih
priključaka 1 718 700
Nepokretnih priključaka/100
stanovnika 39,23
Pokretna mreža
Ukupan broj pokretnih
korisnika 950 000
Pokretnih korisnika/100
stanovnika 21,7
Internetska infrastruktura
Broj davatelja internetske usluge
(ISP) 8
Broj
računala spojenih na Internet (host) u
domeni hr
4
600
Broj
računala spojenih na Internet (host) u
generičkim domenama
980
Broj
računala spojenih na Internet (host)/1000
stanovnika
1,27
Korisnici Interneta
Pristup od kuće
268
750
Pristup samo od kuće
142 437
Pristup s posla
88
900
Pristup iz škole/fakulteta
68 043
Ukupno
299 380
Korisnika Interneta/100
stanovnika 6,83
Osobna računala
Kućanstva
210
000
Državna uprava i lokalna
samouprava 17 990
Školstvo
15
700
Zdravstvo
4
372
Bankarstvo i financijske
institucije 17 620
Gospodarstvo
233
305
Ukupno
498 987
Računala/100 stanovnika
11,39
Računala/100 kućanstava
14,86
Karakteristično
je za Hrvatsku da je omjer broja korisnika Interneta od kuće i broja korisnika na
poslu ili u obrazovnim institucijama znatno veći nego u bilo kojoj od ostalih
tranzicijskih zemalja obuhvaćenih spomenutom studijom (Bugarska, Češka
Republika, Mađarska, Slovačka, Slovenija), po čemu je Hrvatska bliska Austriji.
U području elektroničkog poslovanja Hrvatska je tek na početku.
Prodornost informacijske i
komunikacijske tehnologije
Informacijska
i komunikacijska tehnologija nedvojbeno u svjetskim razmjerima predstavlja
najprodorniju generičku tehnologiju današnjice. Hrvatska tu činjenicu nikako
ne smije zanemariti. Mogućnosti postizanja boljitka za sve hrvatske građane,
na koje se želi ukazati projektom »Hrvatska u 21. stoljeću«, mogu se značajno
unaprijediti informacijskom i komunikacijskom tehnologijom.
Europska unija je u zadnjih desetak godina prepoznala
važnost informacijske i komunikacijske tehnologije i njezinih izvedenica u
stvaranju informacijskog društva te u svojim dokumentima upotrebljava sintagmu
tehnologije informacijskog društva (Information Society Technologies – IST).
Specifične uporabe informacijske i komunikacijske
tehnologije proizlaze iz potreba ostvarenja strateških odrednica razvitka
pojedinih segmenata hrvatskog društva koji se detaljnije obrađuju u ostalim
projektnim zadacima. Upravo takav pristup u kojem se potrebe i poželjni načini
uporabe informacijske i komunikacijske tehnologije utvrđuju u pojedinim
domenama njezine primjene osigurava djelotvornost te primjene.
Unatoč tome, i u razradi ovog projektnog zadatka koji
se bavi ulogom informacijske i komunikacijske tehnologije u cjelokupnom
razvitku Hrvatske okvirno se opisuju neke moguće primjene koje u pojedinim
domenama možda još nisu do kraja prepoznate. U razradi se osim toga ističu neka
svojstva koja su zajednička mnogim primjenama čime informacijska i komunikacijska
tehnologija postaje infrastruktura svih djelatnosti.
U
tekstu koji slijedi uvodno se ističe neke od najvažnijih utjecaja informacijske
i komunikacijske tehnologije
Informacijska i komunikacijska
tehnologija kao neophodnost za ostvarenje prikljuČka u razvijeni svijet
Informacijskom
i komunikacijskom tehnologijom se hrvatski sadržaji mogu najdjelotvornije
prikazati svijetu. Novi mediji mogu poslužiti za distribuciju i marketing
hrvatske kulture te obrazovnih sadržaja koji šire znanja o Hrvatskoj i omogućuju
bolje razumijevanje hrvatskih kulturnih vrednota.
Informacijska
i komunikacijska tehnologija prihvaćena je kao osnovni način komuniciranja u
razvijenom svijetu. Osim toga, Europska unija kao osnovni preduvjet za
sudjelovanje u europskim integracijama podrazumijeva prikladnu informacijsku i
komunikacijsku infrastrukturu.
Informacijska i komunikacijska
tehnologija u sluŽbi opĆeg napretka druŠtva
Informacijska
i komunikacijska tehnologija omogućuje razvoj potencijala pojedinaca, njihovo
obrazovanje i povećanja kvalitete življenja.
Ta tehnologija omogućuje stvaranje i diseminaciju
kulturnih i nacionalnih sadržaja u digitalnom obliku i time zadovoljenje
potreba građana, učenika i studenata, kulturnih radnika i znanstvenika.
Informacijska i komunikacijska tehnologija, također,
omogućuje građanima pristup zdravstvenim informacijama, a zdravstvenim
radnicima pristup informacijama o pacijentima i njihovu liječenju te posebno
nuđenje zdravstvenih usluga udaljenim i slabo razvijenim krajevima.
Općenito, informacijska i komunikacijska tehnologija
nalazi primjene u svakoj pojedinačnoj grani gospodarstva te u svim područjima
znanosti, i podloga je za uspješno djelovanje svih društvenih i državnih
struktura. Posebice, primjena računala ne samo da je prodrla i prodirat će sve
više u sve grane gospodarstva, već također unapređuje sve glavne funkcije
poduzetništva: istraživanje, razvoj, projektiranje, proizvodnju,
administraciju, marketing.
Informacijska i komunikacijska
tehnologija kao poluga za rjeŠavanje nekih od kritiČnih toČaka u druŠtvu
Informacijska
i komunikacijska tehnologija na različite načine može unaprijediti
učinkovitost, kvalitetu i brzinu rada, konkurentnost tvrtki i pristup globalnom
tržištu te omogućiti otvaranje novih radnih mjesta. Njome se omogućuje smanjenje
troškova te povećanje transparentnosti poslovanja državne uprave.
Uporabom informacijske i komunikacijske tehnologije
može se postići odvijanje proizvodnih procesa uz smanjeni utrošak energije i
sirovina te postići bolja kvaliteta proizvoda. Ona također omogućuje postizanje
boljih uvjeta rada time što se čovjeka može udaljiti od opasnih radnih mjesta i
olakšati mu zamorne poslove. Upotrebom te tehnologije može se smanjiti
zagađenje okoliša.
Sva ova djelovanja pomoći će da se građanima Hrvatske
omogući kvalitetnije življenje.
Informacijska i komunikacijska
tehnologija kao potpora najveĆim hrvatskim potencijalima
Informacijska i komunikacijska tehnologija može
značajno poduprijeti najveće hrvatske potencijale, primjerice turizam. Svojom
infrastrukturnom ulogom ona može poslužiti objedinjavanju i harmonizaciji
aktivnosti koje će te potencijale na najbolji mogući način staviti u funkciju.
Informacijska i komunikacijska tehnologija može
postati jedan od značajnih hrvatskih potencijala ako se na primjeren način budu
aktivirali naši ljudski resursi.
Preporuka
1. Pri razmatranju strateške uloge
informacijske i komunikacijske tehnologije u vremenskom razdoblju koje prelazi
nekoliko godina moraju se uzeti u obzir tehnološke promjene koje predstoje. Uz
ubrzano preuzimanje današnjih tehnoloških rješenja, Republika Hrvatska se
mora priključiti krugu zemalja koje aktivno sudjeluju u razvitku sveprisutne
informacijske i komunikacijske tehnologije.
INFORMACIJSKA
I KOMUNIKACIJSKA INFRASTRUKTURA
Informacijsku
i komunikacijsku infrastrukturu čine mreže i sustavi potrebni za stvaranje i
pružanje usluga korisnicima. Informacijska i komunikacijska infrastruktura
pretpostavka je društva i ekonomije znanja u 21. stoljeću koja će pridonijeti
povećanju kvalitete življenja te učinkovitijem i konkurentnijem poslovanju na
nacionalnom i globalnom tržištu.
Republika
Hrvatska treba razvoj informacijske i komunikacijske infrastrukture zasnivati
na općim tehnološkim i tržišnim načelima, gradeći jeftinu, brzu i sigurnu infrastrukturu
za svoje građane i gospodarstvo. S motrišta tehnologije riječ je o višeuslužnoj
mreži sa skupom usluga sukladnim potrebama građana i gospodarstva, uključujući
širokopojasni pristup i pristup Internetu u pokretu, novu generaciju Interneta
i opći pokretni telekomunikacijski sustav. S motrišta tržišta to je otvoreno,
međunarodno konkurentno, za ulaganja i zapošljavanje poticajno
telekomunikacijsko tržište za koje će se dio proizvoda istraživati, razvijati
i proizvoditi u zemlji. Za građane riječ je o pristupu i sudjelovanju u
informacijskom društvu, s brigom za mlade, građane s posebnim potrebama,
starije građane i građane slabijeg imovinskog stanja.
Informacija
i sadržaj
Informacijsku i komunikacijsku infrastrukturu čine
mreže, sustavi i usluge na raspolaganju korisnicima. Informacijska
infrastruktura obuhvaća sustave, programsku opremu i aplikacije kojima se
sadržaj prisutan na mreži oblikuje, obrađuje, pohranjuje, dohvaća, pretražuje i
raspodjeljuje. Sadržaj predočuje informacije s izravnom vrijednošću za
korisnika.
Informacijske poslove obavljaju organizacije s
različitim komercijalnim ulogama kao što su vlasnik, omogućavatelj i
veletrgovac sadržaja, vlasnik poslužiteljske infrastrukture, davatelj
komunikacijske usluge i povezivanja na Internet te informacijski pristup.
Vlasnik sadržaja raspolaže informacijom u izvornom
obliku. Sadržaj se korisnicima može ponuditi besplatno ili uz naplatu, a
poslovni model naplate može uključivati oglašavanje ili razmjenu informacija.
Vlasništvo sadržaja podrazumijeva autorska i komercijalna prava. Većina tvrtki
prisutnih na Internetu bit će u ulozi vlasnika sadržaja.
Omogućavatelj sadržaja pretvara izvornu informaciju u
oblik pogodan za daljnje oblikovanje, objavljivanje, obradu, pohranu, dohvat i
pretraživanje. Primjerice, on oblikuje Web stranice, stvara Web sučelja za
pristup bazama podataka te omogućuje pristup postojećim podacima ili uslugama.
Vlasnik sadržaja, koji je ujedno njegov omogućavatelj, djeluje kao davatelj
sadržaja. Tvrtka koja raspolaže tehnološkim i organizacijskim mogućnostima može
biti davatelj sadržaja, a ona koja otkupljuje sadržaje od većeg broja vlasnika
ili omogućavatelja te nudi velik izbor sadržaja na tržištu, djeluje kao
veletrgovac sadržaja.
Vlasnik
poslužiteljske infrastrukture raspolaže poslužiteljskim računalnim sustavima s
memorijskim i obradnim kapacitetima potrebnim za pružanje sadržaja. Posebni
poslužitelji namijenjeni su za obavljanje sigurnih transakcija i potporu
elektroničkom trgovanju.
Davatelj
komunikacijske usluge omogućuje komunikaciju između korisnika i mreže, između
korisnika i između korporacijskih mreža.
Davatelj
povezivanja na Internet osigurava pristup Internetu i njegovim uslugama. Svaki
davatelj usluga Interneta ISP (Internet Service Provider) ujedno
je i davatelj povezivanja na Internet. ISP većinom obavlja i zadaće
davatelja komunikacijske usluge, omogućavatelja sadržaja, informacijskog
pristupa i vlasnika poslužiteljske infrastrukture. Neki se ISP
usmjeravaju samo na poslovne korisnike s većim zahtjevima na pouzdanost, brzinu
i posebice sigurnost. Virtualni ISP usmjeren je na marketing i
posluživanje odabranih skupina potrošača, a svu Internet infrastrukturu
zakupljuje od drugih ISP-ova.
Informacijski
pristup osigurava jednostavan dostup sadržajima, nudeći pritom posebni sadržaj
koji opisuje druge sadržaje (meta-sadržaje), a može se izvoditi kao portal s
kolekcijom veza prema sadržajima ili kao elektronički trgovački centar s vezama
prema virtualnim trgovinama. Uloge omogućavatelja sadržaja i informacijskog
pristupa objedinjene su u pretraživačkoj organizaciji koja često služi i kao
davatelj komunikacijske usluge.
Za
oblikovanje, obradu, pohranu, dohvat i pretraživanje sadržaja važni su jezici
za označavanje, posebice XML (Extensible Markup Language) te sustavi
za prostorno kodiranje informacija kao što su GIS (Geographic
Information System) i LIS (Land Information System) koji
omogućuju oblikovanje i prikaz informacija u dvodimenzijskom i trodimenzijskom
obliku.
Elektroničko
poslovanje zahtijeva nove sadržaje, usluge i aplikacije, s posebnim rješenjima
informacijskih pristupa i poslužiteljskih sustava. Razvijaju se različiti
oblici poslovanja između tvrtki, tvrtki i potrošača, vlade i tvrtki odnosno
potrošača. Male i srednje tvrtke će elektroničko poslovanje, uključujući
elektroničko plaćanje, sve više povjeravati davateljima internetskih usluga,
dok će ga veće i velike tvrtke češće integrirati u postojeće poslovanje.
Da bi
se postigla puna učinkovitost elektroničkog poslovanja, ono treba biti podržano
infrastrukturnim uslugama koje uključuju: usluge registracije i ovjeravanja
(uključujući raznovrsne registre, poslovanje ključevima i e-bilježništvo),
javnu uslugu razmjene elektroničke pošte s mogućnošću ugovaranja kvalitetne
usluge ovisno o željenoj razini sigurnosti, tajnosti i pouzdanosti, te uslugu
razmjene dokumenata s mogućnošću digitalnog kodiranja, potpisivanja i
supotpisivanja. Kako se sve ove usluge pružaju u javnoj mreži, potrebno je u
toj mreži izgraditi i odgovarajuću sigurnosnu infrastrukturu, uključujući
infrastrukturu javnih ključeva, PKI (Public Key Infrastructure),
kao osnovu za ostvarenje sigurne i povjerljive razmjene podataka između
sudionika u sustavu, te potporu ostvarenju funkcija identifikacije,
autentifikacije i autorizacije sudionika.
Ostvarivanje
ovih funkcija na razini infrastrukture elektroničkog poslovanja trebalo bi
osigurati široku dostupnost tih usluga različitim subjektima, od vladinih
institucija, preko poduzetništva do građana.
Višeuslužna
mreža
U novoj
generaciji mreža koja će obilježiti početak 21. stoljeća, različite vrste
informacija, medija i usluga će se, zbog cijene i funkcionalnosti, obuhvatiti
jedinstvenom mrežnom platformom. Ona će omogućiti korisniku da tijekom
komunikacije rabi više medija istodobno i pružati mu više usluga odabrane
kvalitete, tako da će mreža postati višeuslužna.
Fiksna
mreŽa, pokretna mreŽa i Internet u konceptu viŠeusluŽne mreŽe
Sadašnji
stupanj razvoja obilježavaju tri mreže koje po rasprostranjenosti,
funkcionalnosti i broju korisnika dominiraju u svijetu i kod nas. To su fiksna
mreža izvedena kao javna komutirana telefonska mreža, pokretna mreža 2.
generacije izvedena kao globalni sustav pokretnih komunikacija (GSM – Global
System for Mobile communications) i Internet kao mreža međusobno povezanih
mreža s mrežnim protokolom IPv4 (Internet Protocol version 4).
Telefonska i GSM mreža namijenjene su za govornu komunikaciju kao
temeljnu uslugu, tako da su neučinkovite za podatke. Internet je razvijan za
uslugu paketske komunikacije podacima između računala za koju vremenski
zahtjevi nisu primarni, tako da ne jamči kvalitetu pri komunikaciji zvukom i
slikom.
Funkcionalnost,
cijena izgradnje i troškovi održavanja usmjeravaju buduća rješenja prema
mrežama za više usluga učinkovitih pri prometu svih vrsta informacija i svih
medija, stacionarno i u pokretu. Procjenjuje se da će višeuslužne mreže imati
paketski zasnovanu arhitekturu i mrežni protokol izveden iz današnjeg protokola
IP te raspolagati brzinama prijenosa i kvalitetom usluge potrebnima za
sve oblike osobnih i poslovnih komunikacija.
Konvergencija
telekomunikacija, raČunala i medija
Konvergencija
telekomunikacija i računala započeta u 70-im godinama proširila se u 90-ima na
medije. Tome su najviše pridonijele digitalne i programske tehnologije zbog
stalnog povećanja snage i sniženja cijene obrade te fleksibilnosti. Istodobno
se razvijaju i primjenjuju teorijski modeli mreža i distribuiranih sustava u
kojima se različite operacije s informacijama i medijima obavljaju na zajedničkoj
osnovici te ruše granice između telekomunikacijskih i računalnih sustava i
mreža, i medija. Dostignuti stupanj razvoja opisan je u nastavku.
Telekomunikacije
U
telekomunikacijama dominiraju digitalna izvedba i programska fleksibilnost svih
sustava, s primjenom optičkih vlakana za velike kapacitete prijenosa
informacija. U arhitekturi mreže razlikuju se korisnička oprema i terminali,
pristupna mreža i jezgrena mreža.
Lokalna petlja označava fizički medij koji povezuje
korisničku opremu s lokalnim komunikacijskim čvorom u pristupnoj mreži.
Najrasprostranjenija je bakrena parica u telefonskoj mreži. Telefonska mreža
omogućuje prijenos podataka modemom, a najvažnija primjena je pristup Internetu
brzinama do 56 kbit/s. Žične pristupne mreže razvijaju se u dva smjera:
digitalizacija postojeće lokalne petlje i uvođenje optičkih vlakana.
Uskopojasni digitalni pristup riješen je digitalnom mrežom integriranih usluga
(ISDN – Integrated Services Digital Network), s brzinom prijenosa 2 x 64
kbit/s. Širokopojasni pristup postiže se različitim izvedbama digitalne
korisničke petlje (DSL – Digital Subscriber Loop) koje dopuštaju brzine
do 50 Mbit/s. Žični pristup uključuje i koaksijalni kabel u sustavima kabelske
televizije.
GSM radio kanal osnova je digitalnog bežičnog pristupa.
Omogućen je prijenos podataka niskim brzinama (9,6 kbit/s) te usluga kratkih
poruka (SMS – Short Message Service). Pristup Internetu preko pokretnog
telefona rješava bežični aplikacijski protokol (WAP – Wireless Application
Protocol). Nova rješenja donosi opći pokretni telekomunikacijski sustav (UMTS
– Universal Mobile Telecommunications System) te druge izvedbe bežične
lokalne petlje.
Jezgrenu
mrežu tvore međusobno povezani komunikacijski sustavi koji obavljaju
prospajanje i usmjeravanje informacijskih tokova. Fizički prijenosni medij je
pretežno žični, a manjim dijelom riješen radio sustavima. Jezgreni je dio u
hrvatskoj mreži potpuno digitalan, sa značajnim udjelom optičkih prijenosnih
sustava velikog kapaciteta i uporabom asinkronog načina prijenosa (ATM –
Asynchronous Transfer Mode) za širokopojasne komunikacije.
Stalna
povezanost ostvaruje se zakupljenim vodovima koji dopuštaju veće brzine
prijenosa podataka. Uz javne mreže, postoje i privatne mreže u velikim
poslovnim sustavima namijenjene njihovim posebnim potrebama i funkcijama.
Računala
Računalni
su sustavi doživjeli više radikalnih promjena, rezultat kojih je bilo njihovo
povezivanje s ciljem stvaranja pogodnog sustava za razmjenu, obradu i pohranjivanje
podataka, te podršku komunikaciji ljudi. Mrežama računala postiže se niz
pogodnosti kao što su raspodjela resursa, pouzdanost pružanjem alternativnih
resursa, ušteda (jer računala slabijih performansi i manje cijene dodatnu
obradu mogu tražiti od drugih računala), mogućnost postupnog povećanja
performansi te sredstava za ostvarivanje komunikacije udaljenih osoba.
Pojava
osobnih računala značajan je korak u demokratizaciji korištenja računalne
obrade i iznimno važna za primjene kakva je automatizacija uredskog
poslovanja, s ciljem zamjene obrade, razmjene, kolanja, pohranjivanja i
dohvata informacija na papirnom mediju onim u digitalnom – elektroničkom
obliku. Ovo je područje primjene rezultiralo razvojem sustava poslovanja
protokom poslova koji su infrastrukturna osnovica za postupke preoblikovanja
poslovnih procesa, a što je temelj suvremene informatizacije.
Sa
stanovišta obrade, uobičajeni je model klijent-poslužitelj, kod kojeg
računalo-klijent pristupa udaljenom računalu-poslužitelju radi dohvata
podataka, ili dobivanja usluge obradom podataka. Daljnji razvoj potaknut je
objektno orijentiranom, odnosno komponentno temeljenom paradigmom i rješenjima
posredničkih veznih programa koji prikrivaju od klijenata činjenicu da su
poslužitelji udaljeni, te omogućuju napredovanje obrade slanjem zahtjeva
klijenata poslužiteljima i vraćanjem rezultata u suprotnom smjeru. De iure
norma za potporu distribuiranim aplikacijama je CORBA (Common Object
Request Broker Architecture).
Za
aplikacije koje se izvršavaju na heterogenim računalnim sustavima povezanim
mrežama različitih građa i svojstava potrebno je osigurati sposobnost
zajedničkog rada. Tome služe funkcijski profili – posebno usklađeni protokolni
slogovi izvedeni za ciljane klase aplikacija. S razvojem mrežnih aplikacija,
posebice elektroničkog trgovanja, sve važnijim postaju sigurnosno-pravni
aspekti, što vodi do uspostavljanja ovlaštenih poslužitelja za bilježničke
aktivnosti, kao što su provjera autentičnosti i autorizacija.
Razvoj
raspodijeljenih računalnih sustava teži uopćavanju znanja o korisnicima i
poslužiteljima čime nameće primjenu novog apstraktnog modela kojim se
ujednačeno predstavljaju korisnici i poslužitelji u računalnom sustavu. U prvom
koraku pojam poslužitelja, što predstavlja fizički subjekt koji pruža određenu
uslugu, zamjenjuje se apstraktnijim pojmom usluge. Ovim uopćavanjem zaklanjaju
se fizička svojstva subjekta koji pruža uslugu i ističe se ono što je bitno, a
to je usluga koja se nudi korisniku u raspodijeljenom sustavu. Tako sad umjesto
arhitekture vrste klijent-poslužitelj promatramo arhitekturu vrste
korisnik-usluga. U takvim sustavima korisnik adresira uslugu, a ne fizički
subjekt koji ju pruža.
Mediji
Mediji
su se priključili konvergencijskim procesima primjenom digitalne tehnologije i
računalnih postupaka za obradu medija te stvaranje i proizvodnju sadržaja,
uključujući najzahtjevnije u kinematografiji, televiziji i računalnim igrama.
Time je stvoren novi dinamični proizvodni sektor – industrija zabave. Nove
norme i tehnike sažimanja informacija omogućuju učinkovitu i stupnjevano
podesivu digitalizaciju pokretne slike i zvuka, otvarajući mogućnosti novih
usluga digitalne televizije i digitalnog radija. Pritom se ukida potreba da
sustavi i mreže takvu informaciju tretiraju drukčije od ostale. Kako u
Hrvatskoj do sada nije izvedena mreža kabelske televizije trebalo bi poticati
rješenja digitalne televizije u konvergentnom okruženju.
Internet,
pristup i nova generacija
Internet
je mreža globalno povezanih paketskih mreža koja se zasniva na mrežnom
protokolu IP i zajedničkom adresnom prostoru. Internet se odlikuje
jednostavnom nehijerarhijskom arhitekturom međusobno povezanih mreža,
slojevitom organizacijom i otvorenošću prema novim primjenama i uslugama.
Početne primjene Interneta kao što su elektronička pošta, prijenos datoteka i
rad na udaljenom računalu proširene su mnogim drugima, od kojih intenzitetom
prometa dominira pretraživanje, dostup i dohvat informacija s WWW (World
Wide Web).
Korisnici
pristupaju Internetu kroz javnu mrežu ili putem privatnih, korporacijskih
(lokalnih) mreža u tvrtkama i organizacijama. Pristup kroz telefonsku mrežu i ISDN
ostvaruje se pozivom davatelja internetskih usluge. To nije dugoročno rješenje
za zahtjevne aplikacije i višemedijske usluge, ali jeste i bit će važno za
osnovne usluge. Zakupljeni vod za stalnu povezanost na Internet prikladan je za
tvrtke i organizacije s većim brojem korisnika i zahtjevima za većim brzinama
prijenosa podataka.
Opće prihvaćanje Interneta zasigurno je najveći trajni
poticaj njegovom razvoju. Ocjenjuje se da bi novi poticaji mogli biti: masovni
brzi pristup na temelju digitalizacije korisničke petlje i drugih
širokopojasnih tehnologija, nova generacija pokretnih komunikacija, Web
poslužitelj prikladan za ugradnju u svaki uređaj, portal kao jedinstveno
sučelje za pristup informacijama, robama i uslugama, te različiti oblici
elektroničkog poslovanja.
Nova generacija Interneta teži rješenjima s visokim
performansama što uključuje: brži i raznovrsniji pristup, bržu jezgrenu mrežu,
snažnu, prilagodljivu i samokonfigurirajuću opremu i aplikacije, nove i
objedinjene usluge jednostavnije za uporabu i s definiranom kvalitetom. Osnovni
razvojni koraci uključuju sljedeće: povećanje brzine, komunikacija u skupini i
logičkim podmrežama za postojeći mrežni protokol IPv4, sigurnosne
funkcije s protokolom IPsec i uvođenje novog mrežnog protokola IPv6.
OpĆi
pokretni telekomunikacijski sustav
Opći
pokretni telekomunikacijski sustav, UMTS, pripada 3. generaciji
pokretnih sustava koji se razvija unutar koncepta međunarodnih pokretnih
telekomunikacija IMT-2000 (International Mobile Telecommunications
2000) definiranog od strane ITU (International Telecommunication
Union) i normira u okviru ETSI (European Telecommunications
Standard Institute). Cilj je korisnicima pružiti iste mogućnosti
komunikacije kojima inače raspolažu u svojem stanu i uredu, uvijek i na svakom
mjestu, tako da se usluge učine osobnima i omoguće u pokretu. Bitne novosti su
osobna pokretljivost u fiksnoj i pokretnoj mreži u odnosu na sadašnju
pokretljivost terminala te brzine prijenosa koje omogućuju višemedijske
komunikacije (144, 384 i 2048 kbit/s, ovisno o prostornim uvjetima i brzini
kretanja).
Opći su zahtjevi za višemedijske usluge u pokretu
sljedeći: kompatibilnost s IP, usmjeravanje na temelju IPv4 i IPv6,
globalna pokrivenost i pokretljivost. Pritom treba postići kvalitetu govora
usporedivu s fiksnom mrežom, visoku kvalitetu zvuka i slike i odabir klase
usluge. S motrišta sigurnosti, riječ je o provjeri autentičnosti korisnika,
zaštiti korisnika i usluga od napada, zaštiti privatnosti te zaštiti mjesta
korištenja i pružanja usluga, uz osobno profiliranje i sigurnost usluga.
Predviđa se potpuna povezanost fiksnih i pokretnih mreža, javnih i privatnih, s
različitim mogućnostima pristupa, stacionarno i u pokretu. Prijelazna rješenja
od GSM-a prema 3. generaciji uključuju sustave s većim brzinama
prijenosa podataka: GPRS (General Packet Radio Services) do 115,2
kbit/s i EDGE (Enhanced Data rate for Global Evolution) do 384
kbit/s.
OpĆe,
osnovne i napredne usluge
U Republici Hrvatskoj treba osigurati opće, osnovne
i napredne usluge, tako da napredne usluge s vremenom postaju osnovne,
osnovne postaju opće, a istodobno se uvode nove.
Opća ili univerzalna usluga dostupna je svim
korisnicima po prihvatljivoj cijeni. Tako se definira osnovna govorna
telefonska usluga, s mogućnostima telefaksa i prijenosa podataka.
Osnovna usluga je uobičajena u javnoj
uporabi, a po cijeni je dostupna širokoj populaciji. U telefonskoj i GSM
mreži to je govorna usluga s dodatnima kojima se pojednostavnjuje pozivanje te
proširuju ili ograničavaju mogućnosti pristupa korisniku. Osnovne usluge GSM-a
s podacima temelje se na SMS-u i WAP-u. Osnovnim uslugama
Interneta smatraju se elektronička pošta, WWW, razgovor, prijenos
datoteka, rad na udaljenom računalu i mrežne novine. Konvergencija se očituje
pružanjem iste usluge na različitim mrežnim platformama, tako da se govorna
usluga javlja u inačici Internet telefonije i IP telefonije (paketski
prijenos govora).
Napredna usluga iziskuje zahtjevnu
infrastrukturu i korisničku opremu te visoke performanse mreže i sustava, s
obzirom na količinu podataka, brzinu prijenosa te vremenske i sigurnosne uvjete
komuniciranja. Moguća podjela s tržišnog motrišta je sljedeća: audio-vizualne
usluge (audio i video na zahtjev, plaćena i poslovna televizija),
informacijske, edukacijske i zabavne usluge (interaktivno učenje, vježbanje i
igranje, javne i poslovne informacije, kućno bankarstvo i trgovanje, novine i
časopisi), osobne komunikacijske usluge (videotelefonija, videokonferencija) i
korporacijske komunikacijske usluge (širokopojasno povezivanje lokalnih mreža,
brzi pristup Internetu, računalom podržana suradnja).
Nove mogućnosti otvara globalni sustav za
pozicioniranje GPS (Global Positioning System) koji se zasniva na
satelitskoj tehnologiji. GPS omogućuje utvrđivanje položaja i praćenje
kretanja, s posebno važnim primjenama u transportu.
Rasprostranjenost
mreŽe, nacionalna pokrivenost i meĐunarodna povezanost
Otvaranje
telekomunikacijskog tržišta pridonosi rasprostranjenosti mreže, nacionalnoj
pokrivenosti i međunarodnoj povezanosti na razini opće i osnovne usluge. Za
sudjelovanje u globalnoj ekonomiji potrebna je informacijska i komunikacijska
infrastruktura koja može poslužiti najzahtjevnije poslovne korisnike s motrišta
kapaciteta, kvalitete i međunarodne povezanosti, sukladno mogućnostima
istovrsne europske i svjetske infrastrukture. Po spektru, cijeni i kvaliteti
usluga Hrvatska ne smije biti lošija od konkurentnog okruženja.
Sigurnost
mreŽa, usluga i transakcija
Sigurnost
mreža, usluga i transakcija bitna je za stvaranje povjerenja u različite oblike
osobnog komuniciranja i elektroničkog poslovanja. Sigurnost se ostvaruje
mjerama kojima se provodi zaštita mreža, računalnih i komunikacijskih sustava,
razmjene podataka te privatnosti. Povjerljivost i privatnost mogu se postići
uporabom pametne kartice koja treba biti individualna, višenamjenska, za svakog
građana i različite primjene, objedinjujući različite osobne isprave, te
drugim sredstvima.
Jeftina,
brza i sigurna infrastruktura i usluge sukladne inicijativi eEurope
Niska
cijena, brzina i sigurnost tri su osnovna zahtjeva za informacijsku i
komunikacijsku infrastrukturu i usluge, što se odnosi na sve oblike komunikacije,
sve vrste informacija i sve medije. Sva svjetska iskustava pokazuju da na
cijenu i kvalitetu uzajamno djeluju tehnologija i tržište. Jeftinoj
infrastrukturi i uslugama dominantno pridonosi tržišna konkurencija. Brža
infrastruktura postiže se novim tehnologijama pristupne i jezgrene mreže te
prijelazom na nove generacije mreža, dok se sigurnost postiže organizacijskim i
tehničkim mjerama. Dio navedenih problema obuhvaćen je inicijativom eEurope,
a prioritetne zadaće sadržane su u akcijskom planu eEurope 2002. za razdoblje
od 2000. do 2002. godine.
Preporuka 2. Izgrađivati
jeftinu, brzu i sigurnu infrastrukturu stvaranjem informacijskog i
telekomunikacijskog tržišta s konkurencijom u pružanju svih usluga, izravnim
utjecajem na primjenu novih tehnologija i uvođenje novih usluga kod
telekomunikacijskih operatora i davatelja usluga, poticanjem istraživanja,
razvoja i proizvodnje informacijske i komunikacijske opreme i usluga te
djelovanjem postojećih i privlačenjem novih tvrtki s područja visokih tehnologija.
Otvoreno
i međunarodno konkurentno hrvatsko telekomunikacijsko tržište
Hrvatsko
telekomunikacijsko tržište treba biti otvoreno, međunarodno konkurentno i
poticajno za ulaganja u informacijsku i komunikacijsku infrastrukturu i
zapošljavanje. Nadalje, za takvo se telekomunikacijsko tržište dio proizvoda
istražuje, razvija i proizvodi u zemlji, što treba iskoristiti i pojačati.
Telekomunikacijsko
trŽiŠte poticajno za ulaganje i zapoŠljavanje
Na
telekomunikacijskom tržištu, pa tako i hrvatskom, postojat će tvrtke s
različitim i promjenljivim komercijalnim ulogama. Hrvatsko telekomunikacijsko
tržište sposobno je za takav dinamičan razvoj što dokazuje: a) tehnološka
razina telekomunikacijske mreže i razina stručnog znanja u trenutku
privatizacije, bitno bolja od drugih tranzicijskih zemalja, b) dinamičan razvoj
GSM mreže u konkurenciji dva operatora, s više od 600 novozaposlenih, c)
brzina difuzije Interneta u akademskoj zajednici i sveukupnog razvoja CARNeta.
Hrvatsko
tržište mora utjecati na istraživanje, razvoj i proizvodnju na području
informacijske i komunikacijske tehnologije. Do sada su to uspostavile samo
dvije međunarodne tvrtke s izvorištem u telekomunikacijskom sektoru u Zagrebu,
Splitu i Osijeku, a nema sličnih aktivnosti u računarskom i medijskom sektoru.
Omogućeni su veliki poslovi bez adekvatnih ili s nikakvim aktivnostima stranih
tvrtki u Hrvatskoj i bez zapošljavanja naših stručnjaka, za razliku od razvijenih
zemalja i zemalja s visokim stopama rasta koje to zahtijevaju. Stoga je u
Hrvatskoj prijeko potrebno proširenje, te sadržajna i prostorna diversifikacija
aktivnosti na telekomunikacijskom tržištu i poticanje novih djelatnosti u
informacijskoj i komunikacijskoj tehnologiji kao industrijskoj grani.
NaČela
otvorene mreŽe
Otvorena
mreža osigurava pristup javno dostupnim telekomunikacijskim mrežama i uslugama
pod usklađenim uvjetima, pod čime se podrazumijevaju mrežna sučelja, uvjeti
uporabe i postupci naplate na načelima objektivnosti, transparentnosti i bez
diskriminacije. Europa takav pristup promovira 1987. g. kao pružanje otvorene
mreže (ONP – Open Network Provisioning), a 1998. g. dograđuje ga kako bi
se postigla usklađenost na konkurentnom tržištu.
Liberalizacija
telekomunikacija
Ocjenjujući
da je unaprjeđenje telekomunikacija ključni uvjet za razvitak gospodarskih
aktivnosti i konkurentnog tržišta, Komisija Europske zajednice donijela
je 1990. g. smjernicu o konkurenciji na tržištu telekomunikacijskih usluga.
Smjernicom su se zemlje članice obvezale na ukidanje posebnih ili isključivih
prava na pružanje telekomunikacijskih usluga osim za govornu telefoniju. Glavni
razlog za odloženu liberalizaciju govorne telefonije bilo je financiranje
cjelokupnog razvoja mreže iz telefonske usluge i omogućavanje stabilnog
poslovanja telekomunikacijskih organizacija. Zemlje članice preuzele su obvezu
da od 1. srpnja 1991. licenciranje, definiranje i kontrolu obveznih zahtjeva,
dodjelu frekvencija i nadzor nad njihovom uporabom povjere nezavisnom tijelu.
Nakon toga nastavilo se ukidanje isključivih i posebnih prava (satelitske
komunikacije, kabelska televizija, pokretne i osobne komunikacije) te poticao
usklađeni razvitak mreža i uvođenje novih tehnologija.
Liberalizacija usluga govorne telefonije uvodi se 1.
siječnja 1998., uz prijelazno razdoblje do 5 godina za slabije razvijene
članice. Ocijenjeno je da je već postignuta zadovoljavajuća rasprostranjenost
mreže i zemljopisna pokrivenost te provedena digitalizacija, tako da više ne
postoje razlozi za posebni položaj govorne telefonije i povlašteni položaj
nacionalnih telekomunikacijskih organizacija. Ujedno se rješavaju načela
povezivanja mreža različitih operatora te zahtijeva da telekomunikacijska mreža
i mreža kabelske televizije u vlasništvu jednog operatora budu razdvojeni
pravni subjekti.
Provedbu
telekomunikacijskog regulacijskog paketa Komisija je krajem 2000. g.
ocijenila uspješnom. Za nepune tri godine od uvođenja potpune konkurencije
potaknut je ubrzani razvitak, povećan broj tvrtki i smanjene cijene. Više od
460 operatora pruža usluge međumjesnih i međunarodnih poziva, a više od 380
njih usluge lokalnih poziva. Ovisno o zemlji, broj lokalnih i nacionalnih
davatelja Internetskih usluga iznosi 4-15 na milijun stanovnika, a broj
računala na Internetu (host) prelazi 55 na tisuću stanovnika. Zadnja
članica završila je razdoblje prilagođavanja uvjetima pune konkurentnosti 31.
prosinca 2000. godine, a istodobno s njom i skupina tranzicijskih
srednje-istočnih europskih zemalja, uključujući Sloveniju.
Komisija
Europske unije
i Europski parlament otvaraju novo područje liberalizacije – razmatanje
lokalne petlje (LLU – Local Loop Unbundling), kako bi se većom
konkurencijom u pristupnoj mreži postiglo značajnije sniženje troškova,
posebice za širokopojasni višemedijski prijenos i Internet visokih brzina.
Naime, novi operatori ne raspolažu pristupnom infrastrukturom te ne mogu
dostići ekonomičnost postojećih operatora fiksne mreže koji su istu izgradili
u doba zaštite isključivim pravima. Ocjenjuje se da bi uvišestručavanje bakrene
pristupne infrastrukture bilo neekonomično. Stoga se smatra opravdanim da se
novim operatorima dopusti pristup lokalnim petljama postojećih operatora. Ova
odredba ne odnosi se na nova ulaganja u optička vlakna u lokalnoj petlji.
Aspekti
suverenosti
Suverenost
se ostvaruje odgovornošću i utjecajem hrvatske znanosti, struke i legislative
na razvoj informacijske i komunikacijske infrastrukture te partnerstvom javnog
i privatnog sektora. Dijalogom politike i struke treba ostvariti rast,
zaposlenost i konkurentnost na telekomunikacijskom tržištu, štiteći pritom
interese potrošača i osiguravajući širok izbor davatelja usluga,
inovativnost, konkurentne cijene i kvalitetu usluge.
Preporuka
3. Uspostaviti liberalizirano
telekomunikacijsko tržište sukladno europskom modelu u najkraćem mogućem
roku.
Pristup
i sudjelovanje građana u informacijskom društvu
OpĆa
usluga
Europska
unija kao opću uslugu definira osnovnu govornu telefonsku uslugu s pristupom
mreži kojim se ostvaruju i telefaks grupe III te prijenos podataka malim
brzinama. Općom uslugom želi se postići zaštita i ravnopravnost svih korisnika
neovisno o mjestu i uvjetima pružanja usluge, bez narušavanja konkurencije na
telekomunikacijskom tržištu. Politika opće usluge uključuje mehanizme pokrivanja
prepoznatljivih troškova i metodologiju naplate. Troškove opće usluge trebaju
snositi sve organizacije koje operiraju mrežom i uslugama na tržištu.
Primjenjuju se dva modela: nacionalni fond ili sustav naplate od ostalih
organizacija dodatnih troškova organizacija koje pružaju opću uslugu. Iskustva
Europske unije pokazuju da politika opće usluge ispunjava ciljeve, jer gustoća
telefonskih priključaka i kvaliteta mreže raste. Dijelom opće usluge smatra se
i zajednički europski broj za hitni poziv 112.
Za
sudjelovanje građana u informacijskom društvu postojeći koncept opće usluge
najvjerojatnije neće biti dovoljan, jer pristup mreži postaje sve važniji za
Internet i povezivanje mreža. Buduća opća usluga mogla bi sadržavati dvije
obveze: osnovnu telefonsku uslugu i uslugu pristupa postojećom bakrenom paricom
kao proširenje koncepta razmatanja lokalne petlje. Građanima treba omogućiti
pristup osnovnim javnim podacima te postupno opći elektronički pristup
glavnim javnim službama. Edukacijske sadržaje za sve razine javnog obrazovanja,
od osnovne škole do visokog učilišta, treba učiniti dostupnim svim građanima.
Međutim, politika opće usluge i pristupa javnim podacima neće riješiti
sudjelovanje građana ukoliko se ne snize cijene informacijske i komunikacijske
opreme na hrvatskom tržištu. Stimulacija osobnih ulaganja u informacijsku i
komunikacijsku infrastrukturu carinskim i poreznim olakšicama će se državi
višestruko vratiti.
Razvoj
informacijske i komunikacijske infrastrukture u nedovoljno razvijenim podruČjima
Europska
iskustva ukazuju na probleme razvoja infrastrukture u područjima s teškim
zemljopisnim uvjetima, malom gustoćom stanovništva, slabim prometnicama i težom
društvenom i gospodarskom situacijom. To mogu biti razlozi da se infrastruktura
uopće ne gradi ili da ne postoji zanimanje za konkurenciju u pružanju usluga, s
posljedicama na ravnopravnost područja i građana. Europska unija smatra
uključivanje slabije razvijenih područja prioritetnom zadaćom, te uz načela
opće usluge uvodi javne financijske instrumente za razvoj informacijske i
komunikacijske infrastrukture u takvim područjima.
Mladi
i Školstvo kao prioriteti Širenja informacijske i komunikacijske tehnologije
Republika
Hrvatska ne raspolaže organizacijskim i materijalnim uvjetima te ljudskim
potencijalima za brzu difuziju informacijske i komunikacijske tehnologije prema
cjelokupnom stanovništvu i svim djelatnostima, te je prijeko potrebno odabrati
prioritetnu skupinu i djelatnost. Predlaže se da to budu mladi i školstvo, jer
hitno treba zaustaviti daljnje zaostajanje u svladavanju digitalne pismenosti.
Mladi će zamisli informacijskog društva i uporabu informacijske i
komunikacijske tehnologije najbrže širiti u obitelji i domove, a time i u
cijelo društvo. Uloga školstva sastoji se u tome da građanima svih dobi u našoj
zemlji pruži zadovoljavajuće obrazovanje iz ovog područja.
GraĐani
s posebnim potrebama
Informacijska
i komunikacijska infrastruktura predstavlja sredstvo koje može smanjiti ako ne
i ukloniti isključivanje građana s posebnim potrebama iz društvenih tokova te
poboljšati kvalitetu njihova života. Pomagala temeljena na standardnim
proizvodima kakva su osobna računala i ugrađena računala, mogu se rabiti u
različitim okolinama – obrazovnoj, poslovnoj, rekreacijskoj te pri obavljanju svakodnevnih
aktivnosti. Naročiti naglasak treba staviti na ostvarivanje nezavisnosti i
sigurnosti građana s posebnim potrebama.
Za slijepe osobe razvijeni su posebni računarsko
zasnovani postupci odnosno naprave. Osobe s ozbiljnim oštećenjem vida nisu sposobne
čitati normalni tisak, što se kompenzira primjerenim povećanjem znakova na
zaslonu ili pisaču te uporabom projektora. Kod osoba sa smanjenom sposobnošću
pokreta riječ je o nesposobnosti unošenja teksta i komandi u računalo što se
također kompenzira posebni računarsko zasnovanim postupcima odnosno napravama.
Naročitu skupinu pomagala predstavljaju sustavi za upravljanje kućanskim
aparatima temeljeni na osobnim računalima. Smanjena govorna i jezična
sposobnost, premda problem u međuljudskoj komunikaciji, nije brana upotrebi
računala.
Stariji
graĐani
Informacijska
i komunikacijska infrastruktura javlja se i u ulozi omogućavatelja i
poticatelja starijih osoba za korištenje slobodnog vremena u raznim
aktivnostima – savjetodavnim, kreativnim, ili zabavnim. U prva dva slučaja
starije se osobe mogu pojaviti kao vrijedni sudionici daljnjeg razvoja, dok se
u trećem pojavljuju u ulozi cijenjenih potrošača. Informacijska
infrastruktura može se ujedno iskoristiti kao važno sredstvo povezivanja
starijih osoba, i to bilo u slučajevima nepokretnosti ili bolesti, ili kao
normalno sredstvo komunikacije.
Premda se u ovom području stanje u Republici
Hrvatskoj dosta razlikuje od razvijenog svijeta, jer starije osobe – a to su
mahom umirovljenici – raspolažu vrlo ograničenim financijskim mogućnostima za
prije spomenute uloge, rješenja treba tražiti u društveno korisnim aktivnostima
koje bi bile organizirane i informacijski podržane na razini lokalnih
zajednica. Takvi pristupi već postoje i u nama susjednim zemljama s kojima se
možemo usporediti po stupnju razvoja.
GraĐani
slabijeg imovinskog stanja
Građanima
slabijeg imovinskog stanja treba nižom cijenom opće usluge omogućiti i
potaknuti pristup i sudjelovanje u informacijskom društvu u nastajanju.
Nadalje, treba ostvariti elektronički pristup glavnim javnim službama u
prostorima tih javnih službi, kao alternativu »šalterima«, za one javne službe
kojima se može pristupiti kroz mrežu.
Preporuka
4. Omogućiti svim građanima pristup i
sudjelovanje u informacijskom društvu, razvijajući informacijsku i
komunikacijsku infrastrukturu u cijeloj zemlji, s brigom za mlade, građane s
posebnim potrebama, starije građane i građane slabijeg imovinskog stanja.
ELEKTRONIČKO POSLOVANJE, ELEKTRONIČKA UPRAVA I PREOBRAZBA
DRUGIH DJELATNOSTI
Informacijska i komunikacijska infrastruktura je
najznačajnija infrastruktura suvremenog razvijenog svijeta koja snažno utječe
na sve sfere života i rada, radikalno ih preoblikujući i pružajući nove
mogućnosti razvitka pojedinaca, tvrtki, državne uprave te gospodarstva u
cjelini. Ova infrastruktura je temelj informacijskog društva, odnosno društva
znanja, kojem danas teži čitav razvijeni svijet, te osnova ekonomije temeljene
na informacijama i znanju.
Informacijska i komunikacijska infrastruktura je i
preduvjet za razvitak elektroničkog poslovanja i elektroničke uprave kao najvažnijih
poluga za ubrzavanje razvitka gospodarstva, te poboljšavanje potpore koju
državna uprava pruža građanima i poslovnim organizacijama. Elektroničko
poslovanje predstavlja temelj postizanja konkurentnosti tvrtki, omogućavanja
njihova nastupa na globalnom tržištu, te stvaranja novih radnih mjesta.
Elektronička uprava omogućuje povećavanje kvalitete usluga i učinkovitosti
državne uprave, pružanje kvalitetnih informacija građanima i tvrtkama te
učinkovitije i transparentnije poslovanje s tvrtkama.
Informacijska i komunikacijska infrastruktura također
omogućuje nove oblike rada te jednostavan pristup kulturnim i nacionalnim
sadržajima u digitalnom obliku. Primjena informacijske i komunikacijske
tehnologije u zdravstvu ima za cilj prije svega podršku djelotvornijoj
zdravstvenoj opskrbi pacijenata, unapređenju javnoga zdravstva, smanjenju
utrošaka sredstava i vremena, te osiguranju informacija za stručne, znanstvene,
administrativno-obračunske i upravne svrhe u zdravstvu.
Elektroničko
poslovanje
Brz
razvitak informacijske i komunikacijske tehnologije u posljednjem desetljeću
dvadesetog stoljeća imao je izuzetno velik utjecaj na ekonomiju. Tako se Irska,
zemlja približno jednake veličine i brojnosti stanovništva kao Hrvatska,
kombinacijom socijalnog partnerstva, ekonomskih mjera, privlačenjem direktnih
stranih ulaganja, ulaganjem u informacijsku i komunikacijsku infrastrukturu,
ulaganjem u obrazovanje za informacijsku i komunikacijsku tehnologiju i
obrazovanje s pomoću ove tehnologije, uspjela izvući iz ekonomske krize u kojoj
je bila prije desetak godina te postići golemi napredak. Tijekom posljednjeg
desetljeća u ovoj je zemlji izvoz porastao s 53% na 84% BDP-a, profitabilnost
kapitala je gotovo udvostručena, zaposlenost je porasla za 40% (tj. za 465
tisuća ljudi) a nezaposlenost pala s 16% na 5%. U odnosu na našu zemlju Irska
je 1999. godine imala oko četiri puta veći BDP po glavi stanovnika, čak
petnaest puta veći izvoz, a izvoz je bio za oko 50% veći od uvoza dok je u
Hrvatskoj izvoz bio gotovo dvostruko veći od uvoza.
Informacijska
i komunikacijska infrastruktura ima posebno značenje za napredak poslovanja
jer omogućuje pristup udaljenim tržištima, veliko povećanje brzine poslovnih
transakcija, značajno smanjenje troškova poslovanja, kontakt s korisnicima te
personalizaciju usluga. Tako su, primjerice, troškovi prodaje karte za
zrakoplov oko četiri puta manji kod prodaje preko Web mjesta u odnosu na
prodaju u putničkoj agenciji. Transport proizvoda i usluga koje se mogu
digitalizirati, kao što su vijesti, softver, karte za zrakoplov ili rezervacija
hotela, odvija se gotovo trenutačno i uz minimalne troškove. Tehnologija,
informacije i znanje postali su odlučujući faktori za konkurentnost tvrtki u
svim sektorima gospodarstva, ali i za konkurentnost cijelih nacija.
Internetska
(odnosno informacijska, digitalna ili nova) ekonomija omogućuje izvanredno brz
rast. Tako je porast godišnjih prihoda temeljenih na Internetu za američke tvrtke
u razdoblju od 1998. do 1999. godine bio čak 62%, pri čemu je elektroničko
poslovanje imalo porast od 72%. U istom je razdoblju porast broja zaposlenih u
tim tvrtkama bio 36%, a rast temeljen na Internetu bio je čak 15 puta veći nego
u američkoj ekonomiji kao cjelini. U industrijama temeljenim na Internetu u
SAD-u radi već više ljudi nego, primjerice, u osiguravateljskoj djelatnosti,
dok je samo prihod od elektroničkog poslovanja veći od prihoda u bankarstvu ili
zrakoplovnoj industriji.
Elektroničko poslovanje, odnosno poslovanje
posredstvom računalnih mreža, omogućuje radikalno unapređenje poslovnih procesa
unutar tvrtke, poslovanje tvrtki s građanima i s drugim tvrtkama te poslovanja
državne uprave s građanima i tvrtkama, što se obuhvaća pojmovima B2B (Business
to Bussiness), B2C (Bussiness to Consumer), G2C (Government to Consumers), G2B
(Government to Bussiness), G2G (Government to Government), a nastaje
i C2C (Consumer to Consumer). Ono omogućuje znatno povećanje efikasnosti
rada poduzeća, poboljšava mogućnost komunikacije, suradnje u skupini, suradnje
na daljinu te suradnje među tvrtkama. Elektroničko poslovanje s jedne strane
dovodi do ukidanja posrednika, pa tako proizvođači mogu bez posrednika
prodavati svoje proizvode kupcima, dok istovremeno pogoduje razvoju novih
oblika posredništava kao što su to primjerice dražbe na Webu. Elektroničko je
poslovanje za našu zemlju izuzetno važno već i stoga što ono ubrzano postaje
osnovni način poslovanja sa zemljama Europske Unije te ostalim razvijenim dijelovima
svijeta.
Poticanje
razvitka elektroniČkog poslovanja
Elektroničko
poslovanje omogućuje povećanje efikasnosti rada tvrtki, a samim time povećava
njihovu konkurentnost i mogućnost održavanja na tržištu. To je od presudnog
značenja za velik broj hrvatskih tvrtki koje s tehnologijom koju danas koriste
nemaju šanse za opstanak u međunarodnoj konkurenciji. Elektroničko poslovanje
također omogućuje i stvaranje novih tvrtki temeljenih na suvremenoj
informacijskoj i komunikacijskoj tehnologiji, a time i stvaranje novih radnih
mjesta.
Za
razvitak elektroničkog poslovanja potrebno je stvoriti informacijsku i
komunikacijsku infrastrukturu, omogućiti njeno korištenje uz razumne troškove
te stvoriti zakonske pretpostavke za elektroničko poslovanje. Pored toga
neophodno je, kao i za ostala područja poslovanja, omogućiti pojednostavljeno
stvaranje novih tvrtki i poduprijeti ih u prvoj fazi njihova razvitka, jer će
se time dinamizirati formiranje malih i srednjih propulzivnih tvrtki i tako
omogućiti i brže otvaranje novih radnih mjesta.
Naročito
je važno uvođenje elektroničkog poslovanja u rad malih i srednjih tvrtki koje
čine pretežni i najdinamičniji dio hrvatskog gospodarstva. Za ilustraciju, od
oko 60 tisuća tvrtki koje su u Hrvatskoj poslovale 1999. godine preko 95% su
bile male tvrtke, a oko 3,5% srednje velike tvrtke. Pritom treba naglasiti da u
malim tvrtkama radi oko 33,6%, a u tvrtkama srednje veličine oko 22% ukupno
zaposlenih. Malim i srednjim tvrtkama elektroničko poslovanje omogućuje da uz
razumne troškove posluju na globalnom tržištu. Ove tvrtke trebaju pomoć države
kako bi došle do potrebnih informacija o elektroničkom poslovanju, mogle dobiti
korisne savjete te kako bi njihovi zaposlenici mogli steći neophodna nova
znanja i vještine.
Općenito,
tvrtke trebaju informacije koje će im omogućiti donošenje kritičnih odluka o
mogućnostima rasta, izlasku na nova tržišta, nalaženju partnera, nalaženju i
razvitku novih tehnologija te procjeni rizika za nove poslovne poduhvate.
Potrebno je također uspostaviti sustav koji privlači i olakšava građanima
korištenje elektroničkog poslovanja, unutar kojeg oni jedni drugima pomažu u
savladavanju tehnologije, pronalaženju partnera, marketingu, pravnoj zaštiti.
Stvaranje
pravnog i sigurnosnog okvira za razvitak elektroniČkog poslovanja
Razvitak
elektroničkog poslovanja treba u najvećoj mjeri biti prepušten tržišnim silama,
dok intervencije države trebaju omogućiti stvaranje stabilnog i predvidljivog
pravnog okoliša, uz jasne, transparentne, nediskriminirajuće i tehnološki neutralne
propise.
Da bi elektroničko poslovanje bilo pravno valjano,
tehnički moguće te da bi se zaštitili njegovi sudionici, potrebno je donijeti
propise iz cijelog niza područja kao što su elektronički (digitalni) potpis,
digitalni certifikati, elektroničko plaćanje, sigurnosna infrastruktura,
zaštita intelektualnog vlasništva i zaštita privatnosti, borba protiv
računalnog kriminala te porezna i carinska politika.
Međutim, prije svega je potrebno donijeti zakon koji
legalizira i regulira elektroničko poslovanje, a pritom strankama koje
sudjeluju u ovoj novoj vrsti poslovanja treba omogućiti poslovanje pod onim
uvjetima za koje se one same dogovore. Od posebne je važnosti elektronički
potpis koji uspostavlja identitet učesnika u elektroničkom poslovanju te osigurava
integritet podataka. Elektronički je potpis stoga ključni element za sklapanje
poslova elektroničkim putem, pa ga treba što prije legalizirati odgovarajućim
zakonom. Također je potrebno riješiti pravnu valjanost elektroničkih ugovora te
ažurirati legislativu o prodaji dobara i usluga, s time da se obuhvate i dobra
i usluge koje su ponuđene, prodane ili distribuirane elektroničkim putem.
Za
široko prihvaćanje elektroničkog poslovanja posebno je važno osiguravanje povjerenja,
budući da se kod ove vrste poslovanja sudionici u poslovanju u pravilu fizički
ne susreću. Problem dokazivanja identiteta stranaka u poslovanju rješava se
digitalnim certifikatima te uvođenjem institucija zvanih certifikacijski
autoriteti. Sigurnost elektroničkog poslovanja također je bitan čimbenik za
privlačenje pojedinaca i tvrtki za poslovanje posredstvom Interneta, a
održavanje sigurnosne infrastrukture je vrlo složen organizacijsko tehnički
zadatak koji se danas najčešće rješava tzv. infrastrukturom javnih ključeva.
S tim u vezi treba napomenuti da je radni tim ovog
programskog zadatka u kolovozu 2000. potaknuo uključivanje Hrvatske u međunarodni
projekt »Elektroničko poslovanje za zemlje u razvoju« (International
Telecommunication Union – ITU). Ovaj projekt omogućuje manje razvijenim
zemljama besplatno korištenje softvera za sigurnosnu infrastrukturu, digitalnih
certifikata, autentifikacije i elektroničkog plaćanja, potrebnih za globalno
elektroničko poslovanje. Tvrtke koje dobiju dozvolu za korištenje tog softvera
postaju registracijski autoriteti te se uključuju u certifikacijski sustav u
kojem je danas već stotinjak zemalja svijeta.
Također
je potrebno legalizirati elektroničko plaćanje te osigurati visok stupanj
sigurnosti ove vrste plaćanja kako bi se zaštitili njegovi sudionici.
Zaštita
intelektualnog vlasništva neophodna je da bi se motivirali stvaratelji dobara i
usluga koje se prodaju posredstvom elektroničkog poslovanja, odnosno
stvaratelji brojnih inovacija na kojima se temelji elektroničko poslovanje. U
ovom su području naročito važni međunarodni sporazumi za zaštitu autorskih
prava, patenata i trgovačkih marki te imena internetskih domena.
Zaštita
privatnosti mora osigurati korisnike od neovlaštenog rukovanja informacijama o njima
i naročito od prodaje tih informacija. Sakupljači podataka moraju se obvezati
da će informirati korisnike o tome koje podatke o njima sakupljaju i što kane s
tim podacima poduzimati, da će čuvati integritet i kvalitetu informacija te
omogućiti korisnicima ograničavanje sakupljanja podataka o sebi. Zaštitu
privatnosti treba uravnotežiti s potrebom slobodnog protoka informacija.
Računarski kriminal, a posebice zloupotrebe
elektroničkog poslovanja, zahtijevaju donošenje posebnog zakona, a ujedno
zahtijevaju i blisku suradnju kako među vladama tako i između vlada i poslovnog
okruženja.
Trebat će također riješiti i osjetljiva pitanja
porezne i carinske politike za robu i usluge kupljene posredstvom Interneta, za
koja danas ni u svijetu nema općeprihvaćenog rješenja. Elektroničko bi
poslovanje trebalo konkurirati tradicionalnoj trgovini na jednakoj osnovi, tako
da, primjerice, na elektroničko poslovanje ne bi trebalo uvoditi
diskriminirajuće poreze. Potrebno je razviti konzistentnu poreznu politiku na
međunarodnoj razini te izbjegavanje dvostrukog oporezivanja. Elektroničke
transakcije ne bi trebalo cariniti, kao što se ne carine ni međunarodni
telefonski pozivi, telefaksi ili elektronička pošta.
ZnaČenje
obrazovanja za potrebe elektroniČkog poslovanja
Razvitak
elektroničkog poslovanja zahtijeva stručnjake različitih profila kojih u našoj
zemlji, kao uostalom i u većini zemljama svijeta, nema dovoljno. Stoga je
neophodno poticati obrazovanje za profile stručnjaka potrebnih u elektroničkom
poslovanju, kao i stjecanje vještina što je posebno značajno kod
prekvalificiranja. Obrazovanje i stjecanje vještina detaljnije je obrađeno u
šestom poglavlju ovog teksta.
Usmjeravanje
i praĆenje razvitka elektroniČkog poslovanja
Potrebno
je organizirati i sustavno praćenje indikatora performansi elektroničkog
poslovanja što omogućuje praćenje napretka u tom području te usporedbu s
razvijenim zemljama. Također treba prići određivanju primjera najbolje prakse u
elektroničkom poslovanju, kako bi oni poslužili kao primjer tvrtkama koje tek
razvijaju elektroničko poslovanje.
Preporuka
5. Elektroničko poslovanje predstavlja
temelj postizanja konkurentnosti tvrtki, omogućuje njihov nastup na globalnom
tržištu te omogućuje stvaranje novih tvrtki i radnih mjesta, pa je stoga
potrebno intenzivno poticati njegov razvitak. Za uspješan razvitak
informacijskog društva potrebno je razraditi hrvatsku legislativu za područje
informacijske i komunikacijske tehnologije i stvoriti pravni okvir za razvitak
elektroničkog poslovanja koji će poticati njegovo korištenje te osigurati
njegovu stabilnost i predvidivost. Pri donošenju zakona i propisa, gdje god
je to moguće, treba prihvatiti, odnosno primijeniti međunarodnu legislativu.
Elektronička
uprava
Građani
Hrvatske su s razlogom nezadovoljni načinom, kvalitetom i brzinom kojom im
njihova vlada, odnosno državna uprava, pruža informacije i usluge. Državna bi
uprava trebala organizirati svoj posao tako da građani svoj zahtjev mogu
obaviti brzo i bez čekanja, na jednom mjestu, i to u vrijeme kada njima
odgovara. Pritom brzina i kvaliteta usluga treba biti usporediva s onom koju
pružaju vrsne privatne uslužne tvrtke. Treba omogućiti obavljanje svih upravnih
poslova s bilo kojeg mjesta u Hrvatskoj.
Državna
uprava mora, stoga, temeljito promijeniti način svojeg rada i pružanja usluga
građanima i poslovnim subjektima za koje radi i od kojih dobiva sredstva za
svoj rad. Korištenjem informacijske i komunikacijske tehnologije, a posebice
baza podataka, informacijskih sustava, informacijske i komunikacijske
infrastrukture i elektroničkog poslovanja, državna uprava treba povećati
otvorenost, djelotvornost i transparentnost svoga rada te kvalitetu usluga koje
pruža poreznim obveznicima. Time se ujedno omogućuje povećanje unutrašnje
efikasnosti rada državne uprave te učinkovito i transparentno poslovanje
državne uprave s poslovnim subjektima.
Državna i županijska uprava te lokalna samouprava
moraju koordinirati rad na primjeni informacijske i komunikacijske tehnologije
te raditi na zajedničkim projektima, primjerice, na stvaranju Web mjesta s
katalogom informacija i usluga na svim razinama uprave.
Za postizanje zadovoljavajućeg napretka nije dovoljno
samo nabaviti opremu i automatizirati sadašnji način rada državne uprave, već
ona prvenstveno treba definirati svoje poslovne procese radi racionalizacije
svojega poslovanja. Pored toga, neophodno je korjenito promijeniti način
pružanja informacija i usluga građanima i poslovnim subjektima. Treba učiti od
vlada drugih zemalja, pa i od privatnih tvrtki, koje su uspješno upotrijebile
informacijsku i komunikacijsku tehnologiju za unapređenje svojeg rada i
povećanje kvalitete pružanja usluga.
Stvaranje
osnovnih pretpostavki za razvitak elektroniČke uprave
Iskustvo
razvijenih zemalja pokazuje da je uvođenje elektroničke uprave, tj. pružanje
potrebnih informacija građanima i poslovnim subjektima te omogućavanje
izvođenja transakcija (primjerice plaćanje poreza, registracija vozila, prodaja
robe i usluga državnoj upravi), moguće samo uz ostvarenje određenih temeljnih
pretpostavki.
Temeljne
pretpostavke koje Hrvatska mora ispuniti kao podlogu za razvitak elektroničke
uprave jesu sljedeće:
–
Horizontalno i vertikalno umrežavanje tijela državne uprave.
–
Stvaranje jedinstvenog i sigurnog sustava elektroničke pošte kao mehanizma prijenosa
dokumenata unutar tijela državne uprave. U tu svrhu treba donijeti Uredbu o
uredskom poslovanju s ugrađenim elementima razmjene digitalnih dokumenata s
utvrđenim sustavom adresiranja i obilježavanja digitalnih dokumenata.
–
Stvaranje sustava elektroničke razmjene podataka kao temelja za elektroničko
poslovanje državne uprave. U tu svrhu treba legalizirati elektronički dokument
i elektronički potpis te izgraditi jedinstvenu registraciju javnih digitalnih
ključeva unutar državne uprave. Javni digitalni ključevi služe za kriptiranje
(zaštitu) dokumenata koje nakon toga može pročitati isključivo vlasnik odgovarajućeg
tajnog ključa.
–
Izgradnja jedinstvenog sustava državnih registara i evidencija uz potpunu
primjenu načela zaštite osobnih podataka i javnosti, izuzev sadržaja kategorije
državne ili poslovne tajne. U tu svrhu potrebno je donijeti Zakon o državnim
registrima te Zakon o zaštiti osobnih podataka.
–
Izgradnja sustava baza podataka s otvorenim pristupom kroz
računalno-komunikacijsku mrežu za potrebu pojedinih tijela državne uprave,
odnosno posredno kroz javnu telekomunikacijsku mrežu za građane i poslovne
subjekte. U tu je svrhu potrebno izgraditi jedinstveni sustav poslovanja
elektroničkim dokumentima te digitalizirati postojeće dokumente a nove
obvezatno proizvoditi i pohranjivati u baze podataka u digitalnom obliku.
Također se mora provesti javna i pravno utemeljena klasifikacija podataka na
privatne, javne i tajne te se trebaju definirati prava pristupa bazama
podataka. Potrebno je stvoriti registar repozitorija podataka od nacionalnog
interesa, s definiranjem uvjeta i cijena pristupa i uporabe od strane svih
zainteresiranih subjekata.
– Potrebno je razviti kvalitetan konceptualni model
informacijskog sustava države koji će uvažiti do sada postignute kvalitetne
rezultate u pojedinim ministarstvima i tijelima državne uprave i ugraditi
moderna tehnološka rješenja.
– Državna uprava mora što prije pristupiti stvaranju
i razmjeni digitalnih dokumenata uz smanjivanje stvaranja papirnatih dokumenata
na najmanju moguću mjeru. Na taj će se način postići značajno povećanje
efikasnosti njena rada, a uz to i velike uštede kao i neposredne ekološke
koristi zbog drastičnog smanjenja potrošnje papira. U tu je svrhu potrebno
donijeti Uredbu o digitalnim dokumentima koja mora propisati da se svi
dokumenti koji nastaju digitalno moraju digitalno i pohraniti, definirati
formati za razmjenu, atributi za opisivanje te način komunikacije i
potpisivanja dokumenata.
– Informatizacija
određenih područja državne uprave od posebne je važnosti, pa će ona stoga ovdje
biti izrijekom spomenuta. Informatizacija pravosuđa je od iznimne važnosti zbog
njene potpore pravnoj državi, osiguranja znatno efikasnijeg privrednog sudstva
te stvaranja financijske discipline. Uređenje zemljišnih knjiga uporabom geografskih
informacijskih sustava (GIS) važno je kako za pravovremeno
rješavanje poslova za građane tako i zbog toga što je neuređena dokumentacija o
zemljištu jedna od barijera za dolazak stranog kapitala. Napokon, potrebno je
što prije dovršiti projekt informatizacije hrvatske državne riznice kako bi se
osigurala transparentnost i racionalnost financijskih poslova države.
–
Potrebno je razviti posebne informacijske i komunikacijske sustave policije i
vojske kao dijelova državne uprave sa specifičnim zahtjevima za sigurnost rada
i tajnost informacija.
PruŽanje
informacija graĐanima i tvrtkama
Vlada
bi trebala što prije pokrenuti sustav otvorenih informacijskih usluga dostupnih
kroz računalno-komunikacijsku mrežu tijela državne uprave i javnu
telekomunikacijsku mrežu, koristeći sve trenutno moguće mehanizme pristupa kao
što su fiksna i pokretna telefonska mreža, Internet ili interaktivna kabelska
televizija. Posebice bi trebalo pokrenuti stvaranje Web mjesta koja će
predstavljati sučelje za pristup informacijama potrebnih svim građanima,
primjerice o plaćanju poreza i poreznim obrascima, stjecanju vještina, razvoju
karijere ili ponudi i potražnji za radnom snagom.
Potrebno je razviti i posebna Web mjesta sa
specifičnim informacijama potrebnim pojedinim kategorijama građana, primjerice
populaciji starijih ljudi, studenata ili građana s posebnim potrebama. Pristup
svim informacijama i uslugama državne uprave mora biti s jedinstvenog elektroničkog
»prozora«, kako bi se građanima osigurao što jednostavniji pristup
informacijama. Za građane koji nemaju mogućnost pristupa Internetu od kuće ili
s posla neophodno je omogućiti pristup s javnih pristupnih točaka kao što su
škole, knjižnice ili centri lokalnih zajednica. U suprotnom bi se još više
produbio jaz između onih koji imaju i onih koji nemaju (tzv. digitalna
podjela), što bi bilo u koliziji s idejom stvaranja informacijskog društva u
kojem se svim građanima pruža mogućnost, a ne samo pravo, korištenja
informacija od općeg interesa.
Druga je mogućnost otvaranje tzv. informacijskih
kioska koji će obavljati sigurne transakcije s poslužiteljima. Kiosci mogu biti
postavljeni u velikim trgovinama, zgradama državne uprave ili drugim javnim
lokacijama, a karakterizira ih jednostavno rukovanje. Primjerice, kiosci se
mogu koristiti za obnovu registracije vozila, plaćanje kazne za prometne
prekršaje, ili prijavu promjene boravišta. Lijep primjer korištenja kioska daje
Fakultet elektrotehnike i računarstva u Zagrebu koji je uveo kioske koji
omogućuju studentima obavljanje svih poslova sa studentskom službom bez
nepotrebnog gubitka vremena.
KoriŠtenje
elektroniČkog poslovanja
Vlada
se mora pojaviti i kao uzoran korisnik elektroničkog poslovanja, čime će poticati
cijeli javni sektor, gospodarske subjekte i građane na njegovu primjenu.
Potrebno je razviti postupke za plaćanje poreza, transfer novca unutar vladinih
institucija, rad carine, policije i drugih subjekata državne uprave. Takav
odnos Vlade prema elektroničkom poslovanju značajno će stimulirati povećanje
efikasnosti, smanjenje troškova, ubrzanje administrativnih procedura za građane
i tvrtke, uštedu papira, pojednostavljenje komunikacije.
Jedna od veoma važnih posljedica ovakvog usmjerenja
bit će osposobljavanje Vlade i njenih službi za suradnju s razvijenim zemljama,
koje sve intenzivnije koriste elektroničko poslovanje.
Primjer Singapura pokazuje kakvi se efekti mogu
postići sustavnim i intenzivnim korištenjem elektroničkog poslovanja.
Integrirani sustav za poslovanje singapurske luke povezao je sve poslovne i
državne subjekte koji sudjeluju u odvijanju aktivnosti u luci u jedinstven
sustav koji elektronički prenosi i obrađuje obrasce. Taj je sustav doveo do
redukcije vremena obrade dokumenata s prosječnih dva dana na 10 minuta, a
umjesto 20 obrazaca koje je bilo potrebno popuniti da brod napusti luku sada se
koristi samo jedan.
Ključna primjena elektroničkog poslovanja koju treba
što prije pokrenuti je elektronička nabava, jer će snaga vlade kao najvećeg
poslovnog partnera prisiliti tvrtke da ubrzaju prijelaz na elektroničko
poslovanje kako bi mogli poslovati s njom. Ne treba zaboraviti da državna
uprava konzumira znatan dio nacionalnog bruto proizvoda – u SAD-u je to oko
37,6%, u Njemačkoj oko 49,5%, u Švedskoj više od 66%, dok je u manje razvijenim zemljama taj postotak još i viši.
Uvođenje elektroničke nabave omogućit će i znatno smanjenje troškova nabave.
Navodimo primjer SAD-a gdje prosječna vladina narudžba ima vrijednost od oko
600 dolara, dok je prosječan trošak naručivanja oko 350 dolara. Elektronički
način nabave smanjio je trošak nabave za čak 75–80%. Elektronička nabava
također omogućuje potpunu transparentnost poslovanja kroz objavljivanje svih
pristiglih kao i prihvaćenih ponuda, te ravnopravno uključivanje u proces
nabave svih zainteresiranih tvrtki.
Stvaranje
struČne i institucijske potpore razvitku elektroniČke uprave
Razvitak elektroničke uprave složen je i dugotrajan
zadatak kojim treba upravljati tim stručnjaka iz područja državne uprave te
stručnjaka za informacijsku i komunikacijsku tehnologiju. Takav tim treba
osigurati i kontinuitet upravljanja razvitkom elektroničke uprave. Ured za
internetizaciju treba u svrhu efikasne provedbe zadatka razvitka elektroničke
uprave te osiguravanja kompatibilnosti opreme i rješenja u svim ministarstvima
i tijelima državne uprave iskoristiti znatne ljudske, računalne i prostorne
resurse koji postoje u našoj zemlji.
AngaŽman
profesionalnih tvrtki pri razvitku elektroniČke uprave
Velik broj poslova vezanih za razvitak elektroničke
uprave te stvaranje temeljnih pretpostavki za nju moguće je i potrebno
rješavati angažmanom profesionalnih tvrtki. Na taj će se način spriječiti
bujanje državne uprave te potaknuti konkurencija koja će rezultirati smanjenjem
troškova za izvođenje poslova. To se odnosi kako na poslove izgradnje elemenata
elektroničke uprave tako i na poslove školovanja kadrova državne uprave.
Preporuka 6. Elektronička
uprava omogućuje povećavanje kvalitete usluga i učinkovitosti državne i lokalne
uprave, pružanje kvalitetnih informacija građanima i tvrtkama te učinkovitije
i transparentnije poslovanje s tvrtkama, pa je stoga treba razviti u što kraćem
roku. Vlada se mora pojaviti i kao uzoran korisnik elektroničkog poslovanja
koji će time poticati cijeli javni sektor, gospodarske subjekte i građane na
primjenu elektroničkog poslovanja. Većinu poslova pri uvođenju elektroničkog
poslovanja u državnu i lokalnu upravu treba povjeriti profesionalnim tvrtkama.
Kultura
i nacionalni sadržaji
Paralelno
s razvojem informacijske i komunikacijske infrastrukture potrebno je stvarati i
visoko kvalitetne digitalizirane kulturne i nacionalne sadržaje na temelju
materijala koji se nalaze u knjižnicama, muzejima, galerijama i arhivima, i
time zadovoljavati potrebe građana, učenika i studenata, kulturnih radnika i
znanstvenika. Kulturni sadržaji čine bitan dio nacionalnog identiteta, i oni
trebaju izražavati kulturnu raznovrsnost Hrvatske.
Ti
sadržaji trebaju biti u obliku digitalnih knjižnica koje velikom broju
zainteresiranih omogućuju istovremeni i udaljeni pristup kulturnom blagu.
Najveći dio materijala za digitalne knjižnice dobit će se digitalizacijom
značajnih nacionalnih sadržaja (knjige, časopisi, tisak, muzejski artefakti,
karte, fotografije, zvuk, glazba i sl.). To predstavlja jako dugotrajan i skup
zahvat u koji treba uključiti i javni i privatni sektor. Pri tome treba posebno
paziti na zaštitu autorskih prava. Ovaj bi posao trebao započeti s pokusnim
projektima u kojima bi se steklo iskustvo s digitalizacijom, elektroničkim
objavljivanjem i stvaranjem digitalnih knjižnica. Svi novi depoziti u
nacionalnim knjižnicama trebaju biti i u digitalnom obliku kako bi se mogli
lako dodati u digitalne knjižnice.
Također
treba poduzeti mjere za potporu distribuciji i promociji hrvatskih kulturnih
sadržaja u zemlji i inozemstvu.
Potrebno
je pružiti potporu i stvaranju novih digitalnih sadržaja kao što su digitalne
knjige, časopisi, digitalna umjetnost, obrazovni sadržaji i višejezični
sadržaji te omogućiti digitalno prenošenje kulturnih događaja. Pri tome treba
potaknuti suradnju kulturnih i obrazovnih institucija te industrije sadržaja
(film, televizija) kako bi se dobilo što kvalitetnije sadržaje koji bi na
tržištu stvorili prihode.
Uvođenjem
Interneta u tradicionalne knjižnice treba osnažiti postojeće aktivnosti na
njihovu osuvremenjavanju, čime će se korisnicima omogućiti brzo i precizno
pretraživanje knjižne građe i dobivanje informacija o raspoloživosti knjiga.
Zdravstvo
Zdravstveni
sustav predstavlja jedan od osnovnih elemenata osiguranja kakvoće življenja, pa
je njegovo unapređivanje u interesu svih građana. Cilj je primjene
informacijske i komunikacijske tehnologije u preobrazbi zdravstva potpora
djelotvornoj opskrbi pacijenata, unapređenju javnoga zdravstva, smanjenju
utrošaka sredstava i vremena te osiguranju informacija za stručne, znanstvene,
administrativno-obračunske i upravne svrhe.
Krajnji
bi učinci ovih ciljeva bili:
– elektronička povijest bolesti koja bi svakog
pacijenta pratila tijekom čitavog života;
– pristup zdravstvenih djelatnika ovoj povijesti
bolesti u svakom trenutku i na svakom mjestu gdje je to potrebno, uz
uvažavanje visokih standarda zaštite podataka;
– integriranje svih segmenata sustava zdravstvene zaštite
(opća praksa, poliklinika, bolnica) pristupom zdravstvenom informacijskom
sustavu;
– brz i jednostavan pristup javnosti informacijama
putem on-line usluga i telemedicinom;
– djelotvorna uporaba zdravstvenih informacijskih
sustava za planiranje, obračun, izvještavanje i statistiku.
Ovi se ciljevi mogu ispuniti stvaranjem informacijske
i komunikacijske infrastrukture i ostvarivanjem uvjeta specifičnih za područje
primjene informatike u zdravstvu, kao što su: programska podrška za
institucijske informacijske sustave (u primarnoj, specijalističkoj i bolničkoj
zdravstvenoj zaštiti), informacijski sustavi na državnoj razini (javno
zdravstvo, HZZO, Ministarstvo zdravstva i sl.) te definiranje zajedničke
informatičko-organizacijske infrastrukture (norme, katalozi, šifrarnici,
sučelja za razmjenu podataka i sl.).
U primjeni informacijske i komunikacijske
infrastrukture u zdravstvu treba poći od stvarnog stanja zdravstvene
informatike u nas i u svijetu, te od predvidivog razvoja na ovome području.
Sadašnje stanje zdravstvene informatike u svijetu odlikuje se relativnim
zaostajanjem informatizacije zdravstva u odnosu na druga područja primjene pa
se stoga mogu predvidjeti velika okrupnjavanja i ulaganja svjetski značajnih
tvrtki na ovome području, i to prije svega u razvoju aplikativne programske
podrške, šire primjene prenosivih radnih stanica te masovne primjene
internetske tehnologije na ovome području. Tržište informacijske i
komunikacijske tehnologije procijenjeno je u 1999. godini za EU na oko 232
milijarde Eura, od čega se 6% (ili 14 milijardi Eura) odnosi na primjene u
zdravstvu, s 20% posto predviđenog godišnjeg rasta. Stoga bi primjene u
zdravstvu trebale pridonijeti razvitku tržišta informacijske i komunikacijske
tehnologije i u Hrvatskoj.
Domaće investitore, proizvođače softvera i
integratore sustava trebalo bi usmjeriti na usvajanje postojećih i novih
standardnih programskih rješenja za zdravstvene informacijske sustave. Takav
pristup treba zamijeniti autarkični razvoj vlastitih programskih rješenja koja,
zbog veličine hrvatskog tržišta, ne mogu imati konkurentsku sposobnost niti
cijenom niti kvalitetom. Hrvatske tvrtke trebaju što prije preuzeti know-how
u ovom području i sudjelovati u razvitku zdravstvenih informacijskih sustava,
za čime vlada velika potražnja na svjetskom tržištu. Isto tako, domaće se
tvrtke trebaju orijentirati na široko područje implementacije standardnog
softvera za zdravstvene informacijske sustave, i to u ulozi konzultanata za
aplikacije koji obavljaju poslove parametriranja, prilagođivanja, organizacije
procesa, izrade dokumentacije, upravljanja projektima, školovanja i potporu
korisnika i sl.
Država treba poticati zajednički nastup prema
svjetskim proizvođačima softvera u zdravstvu, čime se trebaju osigurati
povoljni financijski uvjeti za nabavku licenci, visoka kvaliteta i suradnja s
hrvatskim tvrtkama na poslovima razvoja i primjene. Pri tome važni kriterij za
odabir rješenja u zdravstvenim informacijskim sustavima treba biti poštivanje
standardnih sučelja za razmjenu i prikaz podataka, kao što je to ostvareno u
Web preglednicima.
Kompetentna središnja služba pri Ministarstvu
zdravstva, HZZO-u ili nekoj od institucija javnog zdravstva, trebala bi pružati
potporu zdravstvenim ustanovama prilikom izbora i uvođenja institucijskih
informacijskih sustava u odabiru standardnog softvera, normiranju postupaka i
organizaciji rada, te izgradnji sustava na državnoj razini.
Rad na
daljinu
Korištenjem
informacijske i komunikacijske tehnologije omogućuje se obavljanje poslova
nezavisno o lokaciji, tj. rad na daljinu. Rad na daljinu može imati nekoliko
oblika: od kuće (s punim ili dijelom radnog vremena), u udaljenom uredu,
dijelom kod kuće a dijelom u uredu te u pokretu. Rad na daljinu povezan je s
elektroničkim poslovanjem te stoga pruža povećanu efikasnost i konkurentnost.
Da bi se ovaj oblik rada mogao uvesti nužno je definirati odgovarajuće pravne
aspekte, kao i aspekte zaštite radnika koji u ovakvom obliku rada sudjeluju.
Rad na
daljinu može povećati kakvoću življenja radnika, jer smanjuje ili posve dokida
potrebu za putovanjem na posao, a radnik može birati mjesto stanovanja koje mu
odgovara te ima veću kontrolu nad radnim vremenom. Ovakva vrsta rada posebno
pogoduje hendikepiranim osobama i samohranim roditeljima. Utjecaj na okoliš je
pozitivan jer smanjenje putovanja na posao dovodi do smanjenja potrošnje
goriva, zagađenja i gužvi u prometu.
Koristi
za tvrtke su u tome što je potreban manji prostor u uredima, a pokazalo se da
ova vrsta rada dovodi do smanjenog odsustva s posla te da su radnici
zadovoljniji. Posao na daljinu povećava efikasnost poslovanja, a time i
konkurentnost tvrtki. Jedna studija rada na daljinu napravljena u Los Angelesu
pokazala je da po jednom zaposlenom koji koristi rad na daljinu tvrtka
prosječno mjesečno uštedi oko 8500 dolara, 4000 kilovatsati energije i 30%
uredskog i parkirališnog prostora.
Udaljenim
i slabo naseljenim regijama uspostavljanje udaljenih ureda je posebno
značajno, jer ono donosi mogućnost otvaranja novih radnih mjesta, čime se
pospješuje zadržavanje ljudi u takvim regijama.
Preporuka
7. Rad na daljinu predstavlja velik
potencijal za budućnost, jer omogućuje smanjenje troškova tvrtkama i povećava
kakvoću življenja radnika. Stoga je potrebno njegovo postupno uvođenje.
Osobni
razvitak
Informacijska i komunikacijska infrastruktura pružaju
pojedincima izvanredne mogućnosti za razvitak njihovih potencijala, uštedu
vremena i povećanje kakvoće življenja. Komunikacija postaje znatno
jednostavnija i brža, a ujedno se i proširuje krug ljudi i institucija s kojima
je moguće održavati komunikaciju. Pristup informacijama i uslugama postaje
krajnje jednostavan, a da se pri tome ne gubi dragocjeno vrijeme na nazivanje,
putovanje i čekanje. Lako se dolazi do informacija o zbivanjima u lokalnoj
zajednici, putovanjima i turističkim informacijama, knjigama koje se mogu
nabaviti, poslovima koji se nude, pristupa se različitim informacijama javnog
karaktera, dolazi do različitih obrazaca. Omogućuje se izvođenje raznovrsnih
transakcija, kao što je kućno bankarstvo, plaćanje za nabavljenu robu ili
dobivene usluge, ili slanje popunjenih obrazaca.
Za razvitak pojedinaca posebno je važna mogućnost
učenja i stjecanja vještina posredstvom Interneta, čime se znatno štedi vrijeme
i omogućuje stjecanje novih kvalifikacija ili proširenje znanja. Učenje i
stjecanje vještina mogu se odvijati u onom vremenskom razdoblju koje je svakom
pojedincu pogodno.
Informacijska i komunikacijska infrastruktura
omogućuje i stvaranje virtualnih zajednica koje pružaju mogućnost građanima u
zemlji, ali i našoj dijaspori, da bez fizičkih ograničenja razmjenjuju
informacije, surađuju na osnovi zajedničkog interesa pa i razvijaju poslovne
poduhvate. Time se omogućuje građanima stvaranje osnove za zaradu bez čekanja
da to netko drugi za njih riješi, a da se istovremeno obavljaju poslovi korisni
za zajednicu. Stoga bi država trebala naći interesa u poticanju ovakvog oblika
zajedništva.
Informacijska i komunikacijska infrastruktura pruža i
velike mogućnosti u korištenju slobodnog vremena za različite oblike zabave i
razonode. Međutim, ne treba smetnuti s uma ni opasnosti pretjeranog gubljenja
vremena na zabavne sadržaje, otuđenja od okoline zbog potpunog posvećivanja
zabavi, odnosno korištenja Interneta u ilegalnim ili kriminalnim djelatnostima.
Lokalna
zajednica i naselje
Informacijska
i komunikacijska infrastruktura mora postati pristupačna u lokalnim zajednicama
i naseljima kako bi se omogućilo njeno korištenje za vlastite potrebe ili za
korištenje javnih usluga onima koji ih ne mogu koristiti od kuće ili s posla.
Internetski centri mogu biti smješteni u školama, knjižnicama ili ostalim
mjesnim institucijama. Da bi mogli funkcionirati potrebno ih je opremiti,
uključiti u informacijsku i komunikacijsku infrastrukturu i pružiti im tehničku
potporu. Pored toga, potrebno im je uvježbavanje radi stjecanja vještina, koje
se dalje mogu širiti uz pomoć onih koji su ih prethodno stekli.
Internetski
centri od posebnog su značenja u ruralnim, slabo naseljenim, udaljenim i manje
razvijenim dijelovima zemlje gdje mogu pomoći u podizanju općeg stupnja
obrazovanja u informacijskoj i komunikacijskoj tehnologiji, stvaranju radnih
mjesta (npr. pomoću rada na udaljenost), te dobivanju medicinske pomoći i
savjeta.
INFORMACIJSKA I KOMUNIKACIJSKA TEHNOLOGIJA KAO PROIZVODNA
GRANA
Najvažnija današnja omogućavajuća i pokretačka
tehnologija je informacijska i komunikacijska tehnologija. Oko toga u svijetu
nema većih dilema. Ta je tehnologija bez sumnje i pokretač budućih poslovnih
aktivnosti. Prepoznavanje znanja i procesa potrebnih za razdoblje od sljedećih
tri do deset godina prijeko je potrebno s obzirom na to da strateške odluke
treba donijeti danas. Od svega je najvažnije razumijevanje i vjerovanje u ono
što želimo sami stvoriti kako bismo to zaista i stvorili.
Prema našim spoznajama ne postoji zemlja koja je
uspjela razviti informacijsku i komunikacijsku infrastrukturu, a da prethodno
nije razvila informacijsku i komunikacijsku tehnologiju kao proizvodnu granu.
Razlog tomu je vrlo jednostavan. Ako se ova tehnologija ne razvija kao
proizvodna grana, onda se raspolaže samo marketinškim spoznajama o
infrastrukturi, što se pokazuje nedovoljnim i rezultira trajnim zaostajanjem.
Samo vlastita proizvodnja te vlastito istraživanje i razvoj osiguravaju
potrebnu kritičnu masu spoznaja neophodnih za sveukupni razvoj. S druge strane,
ova industrija nema šanse bez razvoja infrastrukture tako da je njihov
ujednačeni razvoj nužnost.
Vrijednosni
lanac i distribucijski lanac ukupnih prihoda
Razvoj
tehnologije i tržišta dovodi do formiranja novog lanca vrijednosti
informacijsko-komunikacijskog sektora s promjenama u distribucijskom lancu
ukupnih prihoda. Najvažnija je zadaća lanca vrijednosti prepoznavanje njegovih
elemenata i njihov uzajamni i uravnoteženi razvoj, te uporaba tih saznanja pri
definiranju prostora većih poslovnih šansi tj. područja u kojima se može
očekivati veći ukupni prihod.
Konvergencija
telekomunikacijskog, raČunalnog i medijskog sektora
Osnovu konvergencije telekomunikacija, računala i
medija čini zajednička tehnološka osnovica kao što su digitalna
mikroelektronička tehnologija i programsko inženjerstvo. Konvergenciji su
glavni, iako ne i jedini, pokretači nove snažne višemedijske usluge i
aplikacije koje trebaju značajno poboljšati učinkovitost i produktivnost u
obavljanju poslova te kvalitetu življenja. Konvergencija telekomunikacijskog,
računalnog i medijskog sektora postiže se:
–
ujednačavanjem tehnologija i mrežnih platformi,
–
horizontalnim povezivanjem industrija,
–
tržišnim vrednovanjem aplikacija i usluga te
–
političkim odlukama i regulativom.
Rezultat
konvergencije je koncept višeuslužne mreže temeljene na protokolu IP te
nova organizacija i struktura usluga i aplikacija, iz čega proizlazi potpuno
novi lanac vrijednosti. Konvergencija nije izbor već nužnost. Ukoliko se to ne
prepozna na vrijeme posljedice će biti smanjenje produktivnosti i učinkovitosti
i sveopće ekonomsko zaostajanje.
Robe i
usluge u vrijednosnom lancu informacijske i komunikacijske tehnologije
Tradicionalna
komunikacija glasom ostaje nezamjenjiv način ljudske komunikacije, ali i dalje
ostaje na površini poslovnih i privatnih odnosa i procesa. Računalne
komunikacije, čiji dramatičan rast započinje razvojem Interneta, ulaze duboko u
poslovne i međuljudske procese i definitivno mijenjaju odnose u lancu
vrijednosti. Potpomognute konvergencijom, trećom generacijom pokretnih sustava,
novom arhitekturom višeuslužnih mreža te razvojem tehnologije, one objektivno
otvaraju prostor razvoju snažnih višemedijskih usluga i aplikacija za pristup
mnogim sadržajima koji su do sada bili nedostupni ili slabo dostupni. To dovodi
do formiranja novog lanca vrijednosti informacijsko-komunikacijskog sektora.
Na
početku lanca vrijednosti nalaze se oni koji raspolažu informacijama i
sadržajima koji će u budućnosti igrati sve veću ulogu. Zatim dolaze oni koji te
sadržaje preuzimaju, pakiraju i nude tržištu u obliku usluga i aplikacija,
nadopunjeni onima koji nude usluge mrežnog tipa. Na njih se nadovezuju
poslužitelji na kojima se izvode usluge i aplikacije ponuđene pretplatnicima i
korisnicima. Sljedeći element lanca je mreža koja ima zadatak da informacije
isporuči uz traženu kvalitetu, pri čemu složeni mrežni mehanizmi trebaju ostati
skriveni za korisnika i aplikacije. Novi inteligentni, fiksni i pokretni
terminali prihvatljive cijene, s čovjeku prilagođenim sučeljem, posljednji su
element lanca prije samog korisnika.
Prognozirani
distribucijski lanac ukupnih prihoda
Kako bi
se mogle donositi bitne strateške poslovne odluke razvijeno je više različitih
scenarija mogućeg razvoja informacijsko-komunikacijskog sektora čija je svrha
što je moguće bolja prognoza budućnosti. Većina scenarija temeljena je na
vjerojatnom skupu događaja koji mora biti konzistentan i zasnovan na smislenim
pretpostavkama te mora obuhvatiti:
– socijalne i tržišne trendove,
– razvoj tehnologije,
– regulativnu i političku okolinu te
– industrijsku strukturu i konkurenciju.
Kod svih scenarija u području informacijske i
komunikacijske tehnologije pojavljuju se dvije »kritične neizvjesnosti« i njima
pripadne pretpostavke koje određuju različitosti pojedinih scenarija. To su
pitanja hoće li masovno tržište prihvatiti višemedijske usluge te hoće li
inteligencija biti locirana u mreži ili terminalu. U većini poznatih slučajeva
prednost se daje scenariju kojeg bismo mogli nazvati »napredno, uslugama
usmjereno, masovno tržište informacijske i komunikacijske tehnologije«, koje će
vrlo vjerojatno imati distribuciju prihoda u vertikalnom i horizontalnom lancu
ukupnog prihoda kako slijedi.
Vertikalni
distribucijski lanac ukupnih prihoda sadrži: komponente, sustave i platforme te
usluge i aplikacije. Vertikalni lanac pokazuje izraziti trend seljenja prihoda
s komponenata prema sustavima i platformama te još izrazitije prema uslugama i
aplikacijama, pri čemu će tri četvrtine prihoda ležati u području softvera a
samo jedna četvrtina u hardveru. Orijentacijski odnos komponenti, sustava i
platformi te usluga i aplikacija je 1 : 2 : 4.
Horizontalni
distribucijski lanac ukupnih prihoda uključuje: sadržaj, usluge i aplikacije,
poslužitelje, mrežu te terminale, s orijentacijskim odnosom prihoda
4 : 2 : 1 : 4 : 2. Horizontalni lanac
pokazuje izraziti trend seljenja prihoda s poslužitelja i terminala prema
uslugama i aplikacijama dok mreža zadržava svoju stečenu poziciju. Važno je
napomenuti da se kod svih elemenata očekuje značajan, ali različit rast, s tim
da se kod usluga i aplikacija očekuje dramatičan rast sličan ili još jači od
rasta Interneta i pokretne telefonije. Valja reći da će rast informacijske i
komunikacijske industrije biti neusporedivo veći od rasta bilo koje druge
proizvodne grane.
Vertikalni distribucijski lanac ukupnih Odnosi prihoda
prihoda
Usluge i aplikacije 4
Sustavi i platforme 2
Komponente 1
Horizontalni distribucijski lanac ukupnih Odnosi prihoda
prihoda
Sadržaj 4
Usluge i aplikacije 2
Poslužitelji 1
Mreža 4
Terminali 2
Iz
opisanih odnosa prihoda u vertikalnom i horizontalnom lancu ukupnog prihoda
proizlazi da je najpovoljniji prostor za razvoj informacijske i komunikacijske
tehnologije kao proizvodne grane u širem smislu prostor horizontalnih –
globalnih i vertikalnih – lokalnih aplikacija (posebno višemedijskih), mrežnih
usluga, namjenskih posredničkih veznih programa, upravljanja pozivima i
uslugama te pridruženih komunikacijskih protokola.
Razvoj
softvera – strateŠki imperativ Hrvatske
Problem
proizvodnje elektronike u načelu je riješen robotiziranim linijama i gotovo
potpuno automatiziranim procesima koji traže velika ulaganja, tako da se
isplate samo za velike količine proizvoda. Nasuprot tome, sve više funkcija
rješava softver koji je radno, a ne kapitalno intenzivan. Programska rješenja
ulaze danas u sve pore ljudskih aktivnosti pa i u one najpresudnije, kao što su
upravljanje i nadzor transporta, informacijski i novčani tokovi, biomedicinski
uređaji itd.
Može se također uočiti da je na djelu sveprisutno
povezivanje, tako da mreža ne povezuje samo informacijsku i komunikacijsku
opremu, već i sustave za koje je to donedavno bilo nezamislivo, primjerice
kućanske aparate. Očekuje se da će se ovaj trend ne samo nastaviti već i
ubrzavati s razvojem softverskih tehnologija na kojima se uglavnom temelji.
Nove poslovne mogućnosti pružaju višemedijske aplikacije za što treba usmjeriti
dovoljno najsposobnijih stručnjaka.
Više je
razloga zbog kojih razvoj softvera treba biti strateški imperativ za Hrvatsku.
Ponajprije, riječ je o tehnologiji i tržištu koji su još u razvoju i izrazito
su deficitarni, što Hrvatskoj daje realne šanse za uključivanje u međunarodnu
podjelu posla. Nadalje, integracija postojećih softverskih rješenja još ne daje
obećane rezultate i ne vidi se promjena takvog stanja u dogledno vrijeme. Stoga
nijedna zemlja ne smije preuzeti rizik odustajanja od vlastitog razvoja
softvera.
Preporuka
8. Republika Hrvatska treba promovirati,
poticati i kroz vlastite institucije ubrzati tamo gdje već postoji, a inicirati
tamo gdje još ne postoji, razvoj novih tehnologija, a posebno
informacijsko-komunikacijskog sektora kao proizvodne grane. Isto tako treba
ubrzati konvergenciju telekomunikacijskog, računalnog i medijskog sektora u
pripadnim industrijama te afirmirati vrijednosni lanac informacijske i
komunikacijske tehnologije i poduzeti mjere za njegov uravnoteženi i brzi
razvoj.
Inovativna
organizacija
Inovativna
organizacija pretpostavka je uspješnosti u informacijskoj i komunikacijskoj
tehnologiji. Troslojni model inovativnosti uključuje znanje, know-how i
kreativnost.
Model uspjeŠne tvrtke u podruČju
informacijske i komunikacijske tehnologije
Današnji
model uspješne informacijsko-komunikacijske tvrtke sastoji se od tri osnovna
dijela:
– razvoja novih informacijskih i komunikacijskih
proizvoda, usluga i aplikacija (»nema pravih i velikih poslova bez pravih
proizvoda koje se mogu ponuditi tržištu«);
– marketinga čiji je cilj uvjeriti tržište da treba
baš te proizvode, usluge i aplikacije;
– svih ostalih potpornih aktivnosti.
U nastavku ćemo se ograničiti samo na aspekt razvoja
novih proizvoda.
Troslojni
model inovativnosti: znanje, know-how, kreativnost
Razvoj
je u svim uspješnim informacijsko-komunikacijskim tvrtkama i korporacijama
organizacijski strukturiran u tri sljedeća nezaobilazna sloja:
– 1 sloj – znanje: To je sloj koji omogućuje uspješnu
primjenu proizvoda koji je netko drugi kreirao, razvio te proizveo i prodao.
Ovdje je riječ o individualnim kompetencijama. U informacijskoj i
komunikacijskoj tehnologiji potrebna znanja su vrlo složena, obujam i brzina
promjene tih znanja je jako izražena, a sama pojava Interneta čini znanje
istodobno dostupnim u svim dijelovima svijeta što rezultira iznimno velikom
konkurencijom. Postojanje znanja pretpostavka je za omogućavanje viših slojeva.
– 2 sloj – know-how: Know-how ili
tehnologija u užem smislu je sloj koji, kad se njime ovlada, omogućuje tvrtki razvoj
(i/ili proizvodnju) proizvoda koji je netko drugi kreirao. Ovaj sloj
podrazumijeva potpune, dobro definirane i učinkovite istraživačke i razvojne
procese, modele i metode, te suvremenu razvojnu okolinu. Dominantno softverska
priroda razvoja u informacijsko-komunikacijskom sektoru traži vrhunsko
razumijevanje ovog arhitekturno ovisnog sloja, tim više što je riječ o
institucijskoj kompetenciji koja se ne može u potpunosti preuzeti iz drugih
izvora, već se velikim dijelom mora samostalno izgraditi.
– 3 sloj – kreativnost: Ovladavanje ovim slojem
omogućuje organizaciji kreiranje vlastitog proizvoda, njegov samostalni razvoj
i prodaju na tržištu. Osnovni je zadatak sloja stvaranje kulture koja koristi
inteligenciju, znatiželju i maštu svih zaposlenika, te uklanjanje svih mogućih
prepreka koje stoje na putu kreativnosti u čemu ključnu ulogu imaju
rukovoditelji. Stvaranje novih proizvoda u informacijsko-komunikacijskom
sektoru traži vrlo visoki stupanj sposobnosti apstraktnog razmišljanja
pojedinca te sposobnost rada organizacije i pojedinca u tri načina rada koji
obuhvaćaju usmjerenost kupcu, kreaciji i detaljima. Ujedno se traži sposobnost
aktivnog sudjelovanja u forumskom modelu stvaranja proizvoda i usluga
zasnovanom na zajedničkom interesu i radu više tvrtki.
Kako informacijska i komunikacijska tehnologija
otvara ogroman prostor za stvaranje novih proizvoda i usluga, to Hrvatska
svakako u njoj treba potražiti svoju šansu. Postoje procjene i predviđanja da
će se količina novih proizvoda koji će naći svoje tržište u ovom sektoru
utrostručiti svake tri godine, što je nezamislivo za bilo koji drugi sektor.
Preporuka 9. Republika
Hrvatska treba u prioritetne pravce razvoja gospodarstva na prvo mjesto staviti
informacijsku i komunikacijsku tehnologiju s težištem na softveru i usmjerenjem
na mrežne aplikacije, usluge i protokole. Softver predočuje znanje ugrađeno u
sustave, a takvi visokovrijedni intelektualni i ekološki čisti proizvodi
pružaju prigodu za rast na svjetskom tržištu U Republici Hrvatskoj treba promovirati,
podupirati i poticati razvoj modela troslojne inovativne organizacije koja
uključuje znanje, know-how i kreativnost te modela inovativne
informacijsko-komunikacijske tvrtke.
Ocjena
hrvatskih mogućnosti
SWOT
analiza hrvatskog informacijsko-
-komunikacijskog proizvodnog sektora
Pojednostavljena
SWOT (Strength, Weaknesses, Opportunities, Threats) analiza
informacijske i komunikacijske tehnologije kao proizvodne grane u Republici
Hrvatskoj obuhvaća njenu snagu, slabost, mogućnosti i prijetnje kako slijedi.
Snaga se očituje kroz:
– sposobnost apstraktnog razmišljanja i maštovitost
važnu za softverske proizvode i usluge;
– nekoliko sveučilišnih znanstveno-nastavnih jedinica
na području elektrotehnike i računarstva koji stvaraju vrhunske stručnjake;
– nekoliko većih i više manjih tvrtki koje njeguju
inovativnost.
Slabost se ogleda u slijedećem:
– nedovoljno kvalitetnih, a posebno vrhunskih,
svjetskih menadžera;
– mala godišnja produkcija stručnjaka za djelatnosti
u informacijskoj i komunikacijskoj tehnologiji;
– nedostatak svijesti o skromnom znanju, potpomognut
krivim vrijednosnim sustavom, uz nedostatak hrabrosti i kratki vijek učenja.
Mogućnosti
čine:
–
stvaranje snažnog informacijsko-komunikacijskog sektora s proizvodima potrebnim
razvijenoj Republici Hrvatskoj, što će rezultirati smanjenjem uvoza;
–
nedovoljno razvijena regija srednje i istočne Europe s povećanim potrebama za
informacijskim i komunikacijskim tehnologijama što stvara izvozne prilike;
–
nedostatak stručnjaka u cijelom svijetu usporava stvaranje novih proizvoda i
usluga, što uz brzo djelovanje Hrvatskoj daje prigodu za razvoj i povećanje
zaposlenosti.
Prijetnje
se sastoje
u:
–
nerazumijevanju značenja informacijske i komunikacijske tehnologije zbog
ukupnog nedostatka znanja;
–
nedovoljnoj digitalnoj pismenosti donositelja odluka i socijalnim problemima
uzrokovanim fokusom na zastarjele tehnologije;
–
nedostatku potpore za pokretanje novih poslova.
Informacijski
zasnovano zapoŠljavanje i trŽiŠte radne snage te poveĆanje izvoza
Snaga
hrvatskog informacijsko-komunikacijskog sektora dokazana je istraživačkim,
razvojnim i proizvodnim rezultatima te stručnjacima koji su visoko cijenjeni u
Europi i svijetu. Mogućnosti i snaga su objektivne prirode, dok su slabosti i
prijetnje pretežno subjektivne. Hrvatski potencijali za informacijski zasnovano
zapošljavanje i povećanje izvoza su neosporni. Procjenjujemo da u ovom
trenutku u Hrvatskoj u informacijsko-komunikacijskoj industriji radi do 4000
ljudi te da oni ostvaruju ukupan prihod od 500 milijuna dolara s izvozom od oko
100 milijuna dolara. S obzirom na prije izneseno, treba postaviti ciljeve koji
će ubuduće svake tri godine udvostručavati ukupan prihod i broj ljudi koji radi
u ovom sektoru te utrostručavati izvoz.
Kako ovaj sektor počiva na sveučilišno obrazovanim
osobama, kao ključni faktor nameće se korjenito restrukturiranje sveučilišnog
obrazovanja. Na hrvatskim sveučilištima godišnje diplomira 200-250
informacijsko-komunikacijskih stručnjaka osposobljenih za istraživanje, razvoj
i proizvodnju roba i usluga.
Procjenjuje se da bi već u ovom trenutku Hrvatskoj
trebalo 1000 novih informacijsko- komunikacijskih stručnjaka godišnje. Razvojni
ciljevi zahtijevali bi kontinuirani rast broja sveučilišno obrazovanih informacijsko-komunikacijskih
stručnjaka tako da za šest godina bude veći od 5000 godišnje. Do tada Republika
Hrvatska ne treba isključiti niti uvoz sveučilišno obrazovane radne snage, što
je u skromnim oblicima već započelo. Valja naglasiti da se u ovom sektoru ne
treba zavaravati brzim i polovičnim obrazovanjem.
Druga
je pretpostavka stvaranje odgovarajućeg broja menadžera. Potrebno je stvoriti
po jednog vrhunskog menadžera sposobnog za pokretanje najsloženijih poslova na
100 zaposlenih i po jednog vrlo kvalitetnog za vođenje takvih poslova na 25
zaposlenih. To znači da treba pristupiti organiziranom stvaranju
informacijsko-komunikacijskih menadžera. Kako je riječ o visokoj tehnologiji
treba naglasiti da se menadžeri za informacijsku i komunikacijsku tehnologiju
teško nalaze izvan struke.
Preporuka
10. Nekoliko sveučilišnih jedinica koje
stvaraju vrhunske stručnjake, nekoliko velikih i više manjih tvrtki koje
njeguju inovativnost te sposobnost apstraktnog razmišljanja i maštovitost važna
za softverske proizvode i usluge, snaga su hrvatske informacijske i
komunikacijske tehnologije. Srednja i istočna Europa s povećanim potrebama za
ovom tehnologijom te nedostatak stručnjaka u cijelom svijetu, uz brzo
djelovanje, Republici Hrvatskoj daju prigodu za razvoj i povećanje
zaposlenosti. Stoga Republika Hrvatska treba stvoriti uvjete da se svake tri
godine udvostruči ukupni prihod i broj zaposlenih te utrostruči izvoz u
informacijsko-komunikacijskom sektoru kao proizvodnoj grani.
INFORMACIJSKA I KOMUNIKACIJSKA TEHNOLOGIJA U proizvodnim i poslovnim procesima
Informacijska
i komunikacijska tehnologija igra sve veću ulogu na svim proizvodnim i
poslovnim razinama u svim industrijskim granama. Ona omogućuje optimiranje svih
proizvodnih postupaka te povezuje individualno optimirane proizvodne otoke u
cjeloviti proizvodni sustav. Interdisciplinarnom suradnjom stručnjaka iz
različitih područja sa stručnjacima iz područja informacijske i komunikacijske
tehnologije mogu se postići skokovite promjene u produktivnosti i olakšati
uvođenje novih proizvodnih i poslovnih postupaka te novih usluga. Takvom
interdisciplinarnom suradnjom mogu nastati novi proizvodi i usluge. U Hrvatskoj
postoje osnovni uvjeti za takvu inovativnu djelatnost.
Sveopća
digitalizacija proizvodnje i poslovanja
U svim se industrijskim granama informacijska i
komunikacijska tehnologija upotrebljava na svim razinama proizvodnje i
poslovanja. Ta tehnologija također predstavlja ključ za uspješnost poslovanja.
Danas se razmatraju mogući postupci objedinjavanja
pojedinih tehnoloških komponenti u jedan sveobuhvatni sustav. Pritom se polazi
od sljedećih postavki:
– procesni informacijski sustav, od svoje najniže
razine (senzora i aktuatora na razini postrojenja podržanih prikladnim ugrađenim
računalnim sustavom) pa do razine planiranja resursa, zasniva se na normiranim
rješenjima i podržava potpunu interoperabilnost;
– pretpostavlja se potpuna raspoloživost svih
informacija u digitalnom obliku (bez obzira radi li se o alarmima iz
postrojenja ili računovodstvenim podacima);
– osnovni način komuniciranja između ljudi,
informacijskih središta i tehnoloških procesa je svojevrsni oblik elektroničke
pošte (taj način komuniciranja podupire zahtjev da sve informacije budu u
digitalnom obliku);
– pretpostavlja se intenzivna uporaba Interneta,
intraneta i ekstraneta, i to ne samo za pretraživanja i upite, već i kao
sastavni dio pojedinih primjena na svim razinama poslovanja te suradnju na
izradi projekata;
– pretpostavlja se da na svakom radnom mjestu postoji
konzistentno radno okruženje koje omogućuje da se na ujednačeni način koriste
sve raspoložive usluge sustava;
– sveobuhvatnost digitalnog prikaza informacija
omogućuje izgradnju sustava za potpuno praćenje procesa i donošenje odluka i
planiranje.
Informacijski
sustav koncipiran na ovakav način ne može se više smatrati sekundarnim dodatkom
proizvodnog i poslovnog postupka već on postaje nervni sustav svakog poslovnog
poduhvata.
Automatiziranje
i optimiranje proizvodnih procesa i postupaka
Izgradnja i operacije industrijskih informacijskih
sustava ne mogu se izdvojiti iz općih trendova izgradnje računalnih sustava i
mreža. Povijesno gledano možemo prepoznati četiri razdoblja uporabe računala
pri podržavanju tehnoloških procesa. U prvom su razdoblju pojedinačna računala
(često specijalizirane građe i s posebno pripremljenim programima) potpomagala
za nadzor i vođenje pojedinačnih postrojenja, a razmjena podataka između njih
bila je minimalna i obavljana je fizičkom razmjenom spremničkih medija. U
drugom su razdoblju pojedinačna računala povezivana i to specijaliziranim
protokolima pojedinih dobavljača računalne opreme.
U trećem razdoblju je de facto ili de iure
normizacija dovela do koncepcije otvorenih sustava u kojima se sklopovlje različitih
dobavljača može na ekonomičan način povezati tako da čini funkcionalnu cjelinu
prilagođenu potrebama (pri čemu je sklopovlje projektirano i izvedeno tako da
se pojedine komponente mogu »kupovati s police« i povezivati u cjelinu). U
četvrtom se razdoblju pokušava u izgradnju programske podrške uvesti
metodologiju primijenjenu na sklopovsku podlogu, tj. pokušava se izgraditi
programske komponente koje se mogu dobaviti na tržištu i povezati u programski
sustav prilagođen konkretnoj primjeni.
Danas se razvitak novih sustava odvija u skladu s
postavkama ovog četvrtog razdoblja. Pri zasnivanju i izvedbi novih sustava
upotrebljavaju se tehnike objektno orijentiranog i komponentnog programiranja s
normiranim načinom komunikacije između objekata odnosno komponenti. Osnovna
zamisao normizacije je da se komuniciranje između komponenti odvija nesmetano i
neovisno o tome tko je komponente proizveo i na kojoj se platformi one izvode.
U izgradnji industrijskih informacijskih sustava sve
se više pojavljuju i rješenja zasnovana na Internetu, intranetu i ekstranetu.
Takva su rješenja mnogo isplativija i preporuča se njihova uporaba u svim onim
slučajevima kada se mogu njima zadovoljiti vremenska i sigurnosna ograničenja.
Može se uočiti da sve više isporučitelja sustava zasniva
svoja nova rješenja na spomenutim postavkama i nedvojbeno se može ustvrditi
da ovaj trend u razvitku složenih industrijskih informacijskih sustava nije
samo pomodna epizoda već dugotrajnija orijentacija u daljnjem razvoju
računarstva. Prema tome, ovom se pristupu izgradnji sustava treba posvetiti
odgovarajuća pažnja.
Informacijska
i komunikacijska tehnologija u poslovnim procesima
Moderno
poslovanje intenzivno upotrebljava informacijsku i komunikacijsku tehnologiju u
svrhu pribavljanja ažurnih podataka i njihove analize, modeliranja i
reinženjerstva poslovnih procesa te potpore donošenju odluka na svim razinama.
Primjena ovih postupaka omogućuje racionalizaciju korištenja kritičnih resursa
organizacije, povećanje produktivnosti rada te porast kvalitete usluga. Time se
postižu uvjeti za stvaranje konkurentnih tvrtki, ali i za znatno unapređenje
poslovanja javnog sektora i državne uprave. U Hrvatskoj treba znatno povećati
uporabu ovih postupaka u praksi, ali također i njihovu prisutnost u
visokoškolskom i cjeloživotnom obrazovanju menadžera.
Reiženjerstvo
poslovnih procesa omogućuje temeljitu reorganizaciju poslovnih procesa
korištenjem informacijske i komunikacijske tehnologije. Pritom je posebno važno
dokidanje barijera među različitim odjelima tvrtke i koordinacija svih
sudionika u poslovnom procesu, čime se postiže efikasnije izvođenje poslovnih
procesa te povećanje kvalitete proizvoda i usluga. Reinženjerstvo poslovnih
procesa temelji se na metodama računarskog modeliranja, a u tu se svrhu često
koristi simulacijsko modeliranje koje omogućuje modeliranje i analizu
funkcioniranja različitih varijanti složenih poslovnih procesa (korištenje
različitog broja resursa, različitih tehnologija ili organizacijskih
rješenja). Ovaj pristup koristi se ne samo za poslovne procese već, primjerice,
i u obrazovanju, bankarstvu, poljoprivredi i državnoj upravi gdje može dovesti
do znatne racionalizacije rada.
Postizanje konkurentnosti zahtijeva i efikasno
skladištenje informacija, njihovu analizu, izvlačenje zaključaka o njihovim
značajkama te donošenje kvalitetnih i na informacijama utemeljenih odluka. Što
se tiče podataka koji se koriste, osim tradicionalnih strukturiranih podataka
koji se pohranjuju u baze podataka sve se više koriste i slabo strukturirani i
multimedijski podaci, baze znanja koje omogućuju prikaz znanja u različitim
poslovnim područjima te skladišta podataka u koja se pohranjuju podaci iz više
različitih izvora podataka i koja su usmjerena na dobivanje informacija
namijenjenih donošenju odluka. Različite metode u području otkrivanja znanja i
rudarenja podataka omogućuju analizu velikih nakupina podataka te
identifikaciju grupa podataka (npr. grupa različitih potrošača) i pronalaženje
veza među podacima. Na taj se način omogućuje iskorištavanje velikih količina
podataka koje tvrtke posjeduju i na temelju toga postizanje kvalitetnijih
rješenja poslovnih problema, dakle i veće konkurentnosti na tržištu.
Sustavi potpore odlučivanju koriste linearno
optimiranje i genetske algoritme za traženje najpovoljnijih poslovnih rješenja,
simulacijsko modeliranje za analizu dinamičkih sustava i racionalizaciju
korištenja poslovnih resursa, ekspertne sustave za rješavanje poslovnih
problema uporabom prikupljenog i kodificiranog znanja te neuronske mreže za
rješavanje problema o kojima se nedovoljno zna ali se za njih može pribaviti
dovoljno podataka (npr. prognoziranje kretanja vrijednosti dionica). Na taj se
način stvara kvantitativna podloga odlučivanju i omogućuje znatno smanjenje
rizika donošenja pogrešne odluke. Donošenje kvalitetnih odluka od presudne je
važnosti za sve aktivnosti društva, od privatnih tvrtki do javnog sektora i
državne uprave, jer omogućuje racionalno korištenje kritičnih resursa čime
osigurava prosperitet društva u cjelini.
Iskorištavanje informacija i znanja korištenjem
informacijske i komunikacijske tehnologije, posebice, rudarenjem podataka i
otkrivanjem znanja, stvaranjem baza znanja, razvojem i uporabom ekspertnih
sustava te neuronskih mreža, omogućuje efikasno upravljanje znanjem i pomaže izgradnju
organizacija koje uče.
Poslovanje
posredstvom Interneta donijelo je pravu revoluciju i omogućilo globalno
poslovanje uz stvaranje posve novih poslovnih modela, drastično povećanje efikasnosti,
personalizaciju proizvoda i usluga te povećanje brzine izvođenja poslovnih
operacija i kvalitete proizvoda i usluga. Ovo je područje detaljnije opisano u
trećem poglavlju ovog teksta.
Preporuka
11. Treba uspostaviti sustavno praćenje
napretka složenih industrijskih informacijskih sustava uvažavajući najnovije
trendove u izgradnji industrijskih informacijskih sustava pri izgradnji i
modernizaciji industrijskih postrojenja. U složenim poslovnim sustavima treba
sustavno primjenjivati metode reinženjerstva poslovnih procesa i sustave
potpore odlučivanju.
Novi
proizvodi i usluge zasnovani na informacijskoj i
komunikacijskoj tehnologiji
Novi
proizvodi i usluge
Premda
već i danas postoje mnoge računalom automatizirane naprave, postrojenja i
proizvodni postupci, u nadolazećem razdoblju sveprisutne informacijske
tehnologije treba očekivati vrlo velike promjene. Informacijska i
komunikacijska tehnologija dosegla je takvu razinu da je njezina difuzija
ograničena praktički samo znanjima ljudi. Njezin je utjecaj vidljiv u svim
granama gospodarstva. Interdisciplinarnom suradnjom stručnjaka iz različitih
područja primjena sa stručnjacima iz područja informacijske i komunikacijske
tehnologije mogu se ostvariti mnogi novi proizvodi i usluge. Ukratko se mogu
nabrojati samo neke njezine moguće pa i već postojeće uporabe.
U poljoprivredi
i šumarstvu mogu se koristiti:
–
internetski portali posredstvom kojih će poljoprivrednici pristupati
informacijskim sustavima s podacima o lokalnim vremenskim uvjetima, o stanju
potražnje i ponude i cijenama poljoprivrednih proizvoda, o mogućnostima nabavke
gnojiva i zaštitnih sredstava i sl.
–
prijenosne napredne mjerne naprave (za određivanje sastava tla, mjerenje vlage
i sl.);
–
daljinska mjerenja (za praćenje ekoloških uvjeta, mikroklimatska mjerenja);
–
pomagala za vođenje poljoprivrednih dobara i farmi (uporaba ekspertnih sustava
za povećanje prinosa);
–
jednostavni roboti i automati (za zemljane radove, mljekarstvo, pripremu stočne
hrane i sl.).
U turizmu se mogu ponuditi inovativna rješenja
koja će:
– omogućiti izbor mjesta i hotela za odmor, nalaženje
kulturnih i sportskih sadržaja, zdravstvenih usluga ili meteoroloških prognoza;
– podržati propagiranje ponude;
– automatizirati i unaprijediti poslove smještaja i
prehrane;
– ponuditi nove načine zabave i rekreacije.
U građevinarstvu se informacijska i
komunikacijska tehnologija primjenjuje pri:
– projektiranju (pri projektiranju treba uvažiti
potrebu kućnih i uredskih informacijskih infrastrukturnih potreba);
– automatiziranju proizvodnje i transporta
građevinskih elemenata i materijala;
– izgradnji naprednih mjernih naprava;
– automatiziranju građevinskih strojeva.
U transportnim sustavima informacijska i
komunikacijska tehnologija može se upotrijebiti za:
– razvoj inteligentnih transportnih sustava;
– pristup redovima vožnje posredstvom Interneta;
– pravovremenu rezervaciju prijevoznih usluga;
– bolji nadzor odvijanja prijevoza (što je posebno
važno za multimodalni prijevoz);
– bolje
planiranje i prognoziranje prometa (što vodi do boljeg iskorištenja sredstava i
opreme);
–
postizanje jezične nezavisnosti (jer su u uporabi međunarodne šifre).
U metaloprerađivačkoj
industriji računala se upotrebljavaju pri:
–
projektiranju;
– automatiziranju mjernih naprava;
– upravljanju obradnim strojevima;
– izgradnji industrijskih robota i manipulatora.
U svim granama industrije računala se
upotrebljavaju pri:
– planiranju proizvodnje;
– automatiziranju skladišta;
– projektiranju i izradi tehničke dokumentacije;
– vođenju i nadzoru proizvodnje;
– automatiziranom ispitivanju i kontroli kvalitete;
– automatiziranom pakiranju i distribuciji.
U poslovanju se informacijska i komunikacijska
tehnologija upotrebljava za:
– automatizaciju uredskog poslovanja;
– elektroničko bankarstvo;
– prognoziranje cijena dionica;
– financijske i računovodstvene informacijske
sustave;
– elektroničko plaćanje.
Analiza
i projektiranje pomoĆu raČunala, tehnoloŠke baze podataka i baze znanja
U svim se tehničkim područjima stvaranje novih
proizvoda i usluga zasniva na inženjerskom projektiranju. Inženjersko
projektiranje je proces zasnivanja sustava, komponente ili proizvodnog postupka
usklađenog sa željenim i specificiranim potrebama. Projektiranje je složeni i
često iterativni proces donošenja odluka u kojem se znanja iz prirodnih
znanosti, matematike i tehničkih znanosti primjenjuju za pronalaženje
optimalnih načina uporabe i pretvorbe resursa u skladu s postavljenim
zahtjevima. Temeljni elementi procesa projektiranja jesu postavljanje zahtjeva
i kriterija, sinteza, analiza, konstrukcija te ispitivanje i vrednovanje.
Najznačajnije su u tom procesu suštinske i komplementarne uloge sinteze i
analize.
Informacijska i komunikacijska tehnologija mogu
značajno pomoći proces inženjerskog projektiranja u svim područjima tehnike. U
svijetu je uložen veliki napor u pripremu programskih pomagala koja podržavaju
analizu i projektiranje. U ta je pomagala uloženo mnogo vrhunskog ekspertnog
znanja te njihova uporaba može znatno unaprijediti djelotvornost inženjera svih
struka. Također su stvorene i baze podataka, odnosno banke podataka, koje
sadrže tehnološke podatke o svojstvima materijala te baze znanja o proizvodnim
postupcima bez kojih je danas praktički nemoguće zamisliti inženjersku
djelatnost. Zbog toga bi, za nama interesantne grane proizvodnje, na
nacionalnoj razini trebalo osmisliti najracionalniji način pristupa tim
svjetskim dostignućima, organizaciju njihove dobave, financiranja,
interpretacije i diseminacije.
PoveĆanje
produktivnosti uporabom informacijske i komunikacijske tehnologije
U
Hrvatskoj treba poticati primjene informacijske i komunikacijske tehnologije ne
samo na poslovnoj razini već i na svim proizvodnim razinama i to u svim
proizvodnim granama. Osnovni motiv za to je optimiranje svih proizvodnih
postupaka i time povećanje produktivnosti. Uporabom prikladnih programskih
pomagala, u koja su ugrađene metodologija i iskustvo, moguće je na indirektan
način u našu sredinu prenijeti stanovita ekspertna znanja potrebna za
unapređivanje produktivnosti u pojedinim granama industrije.
Suvremeni
industrijski informacijski sustavi već sadrže komponente kojima se omogućuje
povezivanje pojedinih izoliranih otoka u jednu inteligentnu cjelovitu
organizaciju čime se također postiže povećanje produktivnosti.
Uporabom
informacijske i komunikacijske tehnologije u proizvodnim postupcima:
– može
se postići odvijanje procesa uz smanjeni utrošak energije i sirovina;
–
postiže se stabilno i neprekidno odvijanje proizvodnje;
–
skraćuje se vrijeme upuštanja i zaustavljanja procesa;
–
smanjuje se broj kvarova i oštećenja strožom i bržom kontrolom graničnih
vrijednosti i režima rada;
–
postiže se bolja kvaliteta proizvoda.
Osim
toga, uporaba informacijske i komunikacijske tehnologije omogućuje postizanje boljih
uvjeta rada time što se čovjeka može udaljiti od opasnih radnih mjesta i
olakšati mu zamorne poslove.
Uporabom
informacijske i komunikacijske tehnologije u poslovnim sustavima postiže se:
–
poboljšanje kvalitete odluka;
–
racionalnije iskorištavanje poslovnih resursa;
–
skraćenje redova čekanja pred šalterima;
–
personalizacija usluga.
Potpora
održivom razvitku
Koncept
održivog razvitka, koji se danas u svijetu smatra osnovnim preduvjetom za
opstanak čovječanstva, sažeto se može opisati kao onaj razvoj koji će
zadovoljiti potrebe današnje generacije bez opasnosti (ili sa što manjom
opasnošću) nanošenja štete potrebama budućih generacija. Suština održivog
razvitka svodi se na to da se jednaka, ili čak i bolja, kakvoća življenja
postigne uz manje trošenje neobnovljivih prirodnih dobara.
Zadaci koji proizlaze iz ovakve jednostavno izrečene
zamisli izrazito su složeni i zahtijevaju radikalni zaokret u načinu
razmišljanja, u običajima ljudi, u svakodnevnim aktivnostima i u mnogim
ljudskim djelatnostima. Tako, politika mora postaviti nove uvjete i okvire
djelovanja. Znanost mora istaknuti sve relevantne probleme ekologije i održivog
razvitka (prirodne znanosti moraju ustanoviti sva prirodna ograničenja,
društvene znanosti moraju istražiti i pomoći pri uspostavljanju novih
vrijednosnih sustava). Tehnologija mora razviti odgovarajuće proizvode i
postupke koji će omogućiti obnovljivost dobara (po uzoru na zatvorene prirodne
cikluse). Obrazovanje na svim razinama mora širiti svijest o potrebi štedljivog
trošenja svih dobara i potaknuti sudjelovanje svakog pojedinca u procesu
obnovljivosti pri njegovim svakodnevnim aktivnostima. Školovanje i istraživanje
na sveučilišnoj razini mora razviti nove interdisciplinarne aktivnosti koje će
svestrano potpomoći pokret održivog razvoja.
Sve spomenute aktivnosti mogu se mnogo djelotvornije
provesti uporabom informacijske i komunikacijske tehnologije. Posebice,
proizvodnja novih dobara uz što manje utroška neobnovljivih prirodnih resursa
zahtijeva vrlo suptilnu uporabu informacijske i komunikacijske tehnologije bez
čega se takva proizvodnja ne može ni zamisliti. Informacijska i komunikacijska
tehnologija primijenjena u proizvodnim postupcima smanjuje utrošak energije i
sirovina i tako neposredno podupire načela održivog razvitka. Nadalje, strogim
optimiranjem procesa proizvodnje može se postići smanjenje štetnog utjecaja na
okoliš.
Korištenje
Interneta omogućuje globalno publiciranje informacija o stanju okoliša i
mjerama sprečavanja njegova onečišćenja, obrazovanje o metodama i postupcima
održivog razvitka, rasprave o ekološkim temama unutar skupina zainteresiranih
osoba te suradnju na daljinu u projektima održivog razvitka.
Poticanje
kreativnosti i inovativnosti
Inovativnost
pomoĆu interdisciplinarnosti
U
svijetu naprosto nema dovoljno odgovarajuće izobraženih ljudi potrebnih za
ostvarivanje svih potencijalnih primjena informacijske i komunikacijske
tehnologije. Ogromno tržište za te proizvode i usluge u onim granama
gospodarstva za koje Hrvatska ima komparativne prednosti otvara nam široke
mogućnosti.
Interdisciplinarnom suradnjom stručnjaka i
istraživača iz pojedinih područja primjene sa stručnjacima i istraživačima iz
područja informacijske i komunikacijske tehnologije moguće je doći do novih
rješenja koja bi mogla biti zanimljiva i u svjetskim razmjerima. Svako uspješno
rješenje pretpostavlja zajednički rad specijalista iz područja neke konkretne
primjene i specijalista iz područja informacijske i komunikacijske tehnologije.
U takvom pristupu treba objediniti saznanja nastala u različitim stručnim i,
moglo bi se čak reći, kulturološkim sredinama.
Treba naglasiti da je u sprezi informacijske i
komunikacijske tehnologije s mnogim područjima primjene moguće doći do
inovativnih rješenja i bez novih temeljnih otkrića. Potrebno je samo multidisciplinarno
osmisliti tržištu zanimljivu kombinaciju već postojećih znanja i rješenja.
Za područje ugrađenih sustava na slobodnom se tržištu
mogu pronaći sve komponente (procesori, raznovrsni senzori i aktuatori) s
normiranim sučeljima i normiranim komunikacijskim protokolima. Izgradnja nekog
ugrađenog sustava može se, dakle, zasnovati na osmišljenom odabiru komponenti
prilagođenom konkretnim primjenama. Nadalje, projektantima ugrađenih sustava na
raspolaganju su danas i vrlo djelotvorna cjelovita razvojna okruženja i
programska pomagala koja olakšavaju pripremu programa za opisane primjene.
Međutim, prepoznavanje potreba za neku od primjena,
njezina detaljna specifikacija, zasnivanje i projektiranje sustava te njegova
izgradnja, provjera i kasnije održavanje ostaju trajni izazovi koji se mogu
razrješavati samo ako u području potencijalne primjene postoje dobro obrazovani
ljudi. Ljudi imaju nove zamisli, kreiraju tehnologije, smišljaju nove proizvode
i postupke, vode proizvodne postupke i održavaju sustave. Preobrazbom
obrazovnog sustava opisanom u sljedećem poglavlju može se ostvariti dugoročne
pozitivne posljedice. Međutim, naše gospodarstvo ne može čekati da se neki novi
ljudi s novim zamislima u njemu pojave za desetak godina.
Dobro osmišljene institucije cjeloživotnog
obrazovanja postojećih stručnjaka, posebice sa sadržajima koji će poticati
njihovo interdisciplinarno djelovanje potrebno za primjenu informacijske
tehnologije, nužan su preduvjet za poticanje inovativnog gospodarstva koje bi
svojim artefaktima i uslugama moglo biti konkurentno i u svijetu, što je
potpunije opisano u šestom poglavlju.
Inovacijski
ciklus
Tradicionalni ciklus inovacija zamisli,
preobrazovanja ljudi te inovacije proizvoda, koji se provodi na serijski način,
pokazao se nedjelotvornim u području primjene informacijske i komunikacijske
tehnologije. Osnovni problem je brzina inovacije. Za razumijevanje i
prihvaćanje zamisli, čak ako se one i brzo šire, potrebno je uobičajeno
nekoliko godina. Čekanje na to da ljudi u tvrtki apsorbiraju nove zamisli i na
njima zasnuju nove proizvode je suviše dugotrajno.
S obzirom na to da se većina istraživačkih rezultata
danas publicira, konkurenciji su oni gotovo istovremeno dostupni. Samo se
brzinom odvijanja ciklusa inovacije postiže prednost. Pokazuje se da se najveća
prednost dobiva kada su istraživanje i razvoj proizvoda organizacijski
povezani. To čini temeljnu prednost malih dinamičnih tvrtki koje su prikladno
uključile istraživačku komponentu u razvoj proizvoda ili su spregnute s istraživačkim
institucijama koje potpomažu razvoj proizvoda u malim razvojno orijentiranim
kompanijama. U takvim se malim tvrtkama informacijska i komunikacijska
tehnologija mnogo lakše prihvaća i upotrebljava.
U razvijenom se svijetu pokazuje da male i srednje
inovativne tvrtke s fleksibilnom, računalno poduprtom tehnologijom, vrlo
uspješno djeluju u snabdjevačkom lancu velikih kompanija. Hrvatske male i
srednje tvrtke trebale bi svoje mogućnosti prilagoditi tako da budu
prepoznatljive i u europskim i svjetskim razmjerima te se priključiti
snabdjevačkom lancu stranih tvrtki.
Informacijska i komunikacijska tehnologija omogućuje
praktički svakom pojedincu da kreira svoj vlastiti posao te da i svaku
najmanju poslovnu zamisao pretvori u vlastiti poslovni uspjeh. Globalna
umreženost omogućuje mu pristup širokom tržištu.
OBRAZOVANJE I ZNANSTVENOISTRAŽIVAČKI RAD
U razradi cjelokupne strategije razvitka Hrvatske
strateške se odrednice obrazovanja i znanosti pobliže razrađuju u posebnim potprojektima.
Ovdje se naglašavaju samo neke od postavki povezane s informacijskom i
komunikacijskom tehnologijom i nadolazećim društvom znanja dobrim dijelom
oslonjenim na ovu tehnologiju, koje bi pri razmatranju strateških odrednica
razvitka obrazovanja i znanosti trebalo uzeti u obzir. Osnovno i srednje
obrazovanje mora mladim ljudima omogućiti savladavanje temeljnih znanja donekle
invarijantnih na trenutno stanje tehnologije kako bi im se olakšalo stjecanje
novih znanja i stjecanje vještina potrebnih za korištenje novonastalih pojavnih
oblika tehnologije. Obrazovni sustav bi trebao pobuditi interes učenika za
samostalno učenje i osposobiti ih za cjeloživotno obrazovanje.
Za visokoškolski sustav treba načiniti preporuke
nastavnih sadržaja iz područja informacijske i komunikacijske tehnologije
prilagođenih pojedinim grupacijama srodnih fakulteta prema znanstvenim
područjima. Cjeloživotno obrazovanje usmjereno na primjenu informacijske i
komunikacijske tehnologije najprikladnije je organizirati u obliku interdisciplinarnih
specijalističkih tečajeva.
Znanost u društvu znanja dobiva važnu dodatnu ulogu.
Ona mora iz postojećeg i novonastalog fundusa znanosti, mnogo izrazitije nego
do sada, odabirati, oblikovati i prenositi široj javnosti ona znanja koja se
smatraju presudnim za napredak.
Osnovno
i srednje obrazovanje za razdoblje društva znanja
Utjecaj
informacijske i komunikacijske tehnologije na sustav obrazovanja
Informacijska
i komunikacijska tehnologija će sasvim sigurno snažno obilježiti razdoblje
sljedećih nekoliko desetljeća. Prema tome, mladi koji se danas nalaze u
osnovnim i srednjim školama, pa i oni koji će u sustav redovitog školovanja tek
ući, svoj će životni i radni vijek provesti u aktivnom kontaktu s
informacijskom i komunikacijskom tehnologijom. Nadalje, školski se sustav mora
suočiti s činjenicom da učenike mora pripremiti za cjeloživotno učenje koje se
nameće kao nužni preduvjet uspješnog djelovanja u budućem društvu znanja.
U
razradi cjelokupne strategije razvitka Hrvatske strateške se odrednice
obrazovanja pobliže razrađuju u posebnom potprojektu. Ovdje će se naglasiti
samo neke od postavki povezanih s informacijskom i komunikacijskom tehnologijom
i društvom znanja, koje bi trebalo uzeti u obzir pri osmišljavanju i
oživotvorenju osnovnog i srednjeg školstva.
U
osnovnoj školi učenik, uz svladavanje temeljnih znanja, mora upoznati
tehnološke mogućnosti i steći vještinu učenja. Kako svjetsko znanje postaje
dostupno praktički trenutno, a promjene u količini i sadržaju znanja događaju
se stalno (znatno brže nego to može pratiti bilo koji školski sustav),
stjecanje faktografskog znanja treba zamijeniti podukom vještinama
pronalaženja, analize i sinteze podataka u informacije i znanje koristeći
dostupne tehnologije. Iako se može pojaviti i potreba za posebnim predmetom
koji se bavi tehnikama dohvata informacija i njihove obrade, te vještine bi se
trebale primjenjivati u svim nastavnim predmetima.
Srednja škola ima dvojaku funkciju: osposobljavanje
za tržište rada većine učenika, te selekciju i usmjeravanje potencijalno
najsposobnijih učenika za nastavak školovanja. Ovaj dio školovanja mora
osposobljavati za samostalno učenje i cjeloživotno obrazovanje te rad u znatno
brže promjenjivijim uvjetima nego što je to sada. Uz stručno osposobljavanje za
opće vještine i znanja nužna za što lakšu promjenu zanimanja, te za zanimanja
ovisno o potražnji i trendovima na tržištu, srednje školstvo mora staviti
dodatni naglasak na osnovno osposobljavanje za poduzetništvo i samostalan rad,
na uključivanje u tržište rada, na metode samostalnog održavanja i razvijanja
stručnog znanja te na međunarodnu i međukulturalnu suradnju i strane jezike.
Tržište rada je sada svjetsko tržište te svaki čovjek treba biti spreman raditi
na daljinu s ljudima iz drugih kulturnih sredina. Veći dio informacija i
dostupnog znanja zabilježen je na stranim jezicima, a poduzetnički projekti već
i sada pronalaze kupce u cijelom svijetu te treba biti spreman iskoristiti
priliku i u drugim jezičnim i kulturnim sredinama. Školovanje bi se trebalo po
mogućnosti provoditi uporabom suvremene informacijske i komunikacijske
tehnologije kako bi učenici izlaskom iz škole bili što bolje radno
osposobljeni.
PoboljŠanje
obrazovanja iz podruČja informacijske i komunikacijske tehnologije
O
obrazovanju iz područja informacijske i komunikacijske tehnologije postoje
mnogi, često i suprotstavljeni stavovi. Razlozi za to leže prvenstveno u tome
što je ta tehnologija ušla relativno kasno i na vrlo različite načine u živote
mnogih ljudi koji su je počeli koristiti bez nekog formalnog obrazovanja.
Pritom se vrlo često susreće stanovište po kojem već i neka početnička vještina
uporabe određenog programskog alata (primjerice, programa za obradu teksta)
predstavlja kompetentnost u području. Vrlo se često pritom čini neprimjerena
usporedba s vožnjom automobila.
Tijekom
osnovnog obrazovanja učenici se moraju naučiti služiti računalom i koristiti
usluge mreže računala. To podrazumijeva korištenje svih komponenti računala, a
isto tako i osnove obrade teksta, korištenje tabličnih kalkulatora,
prezentacijskih alata, korištenje Interneta. U preobrazbi hrvatskog školstva
moralo bi se u osnovne škole uključiti ove sadržaje.
U
srednjoškolskom obrazovanju trebalo bi uzeti u obzir da se informacijska i
komunikacijska tehnologija iz godine u godinu dramatično mijenja, tako da neke
stečane vještine vrlo brzo postaju neupotrebljive i treba ih zamijeniti novima.
Postavlja se pitanje kako se to u redovitom obrazovanju može prevladati.
Odgovor se nalazi u tome da učenici tijekom školovanja moraju s razumijevanjem
savladati neke osnovne ideje i temeljna znanja koja čine osnovu informacijske
tehnologije. Ta su temeljna znanja donekle neovisna o trenutnom stanju
tehnologije i o nekoj njezinoj konkretnoj primjeni. Njihovo razumijevanje i
svladavanje olakšat će pojedincima cjeloživotno svladavanje novih vještina
povezanih s novonastalim pojavnim oblicima tehnologije.
U
temeljna znanja na kojima počiva informacijska i komunikacijska tehnologija
spada, s jedne strane, digitalni prikaz svih vrsta informacija pri kojem se niz
bitova može interpretirati kao broj, tekst, slika ili zvuk te, s druge strane,
algoritamski način obrade i pretvorbe tako kodiranih informacija. Nadalje, tu
se ubrajaju znanja o načelima rada računala s naglaskom na osnovnu zamisao
sekvencijskog izvođenja koraka nekog posla, znanja o načelima izgradnje
informacijskih sustava te znanja o osnovama umrežavanja.
Nastavni program iz informacijske i komunikacijske
tehnologije trebao bi po opsegu, dubini, širini i metodici biti sličan programu
predmeta iz prirodnih znanosti. Programom se mora obraditi osnove područja,
raspraviti sve važne postavke, prikazati načine razrješavanja osnovnih problema
i koristiti matematiku za njihovo rješavanje. Težište programa treba biti
izučavanje temeljnih znanja informacijske i komunikacijske tehnologije. Učenici
bi trebali provoditi što više eksperimenata i pisati programe koji
demonstriraju apstraktne pojmove, potvrđuju teoriju i demonstriraju snagu
računala.
Osposobljavanje
nastavnika
Osnovno
ograničenje u provedbi nastave iz informacijske i komunikacijske tehnologije je
nedostatak nastavnika. Bez kvalitetnih nastavnika ne može se provesti
preobrazba nastave iz ovog područja. Nastavu iz predmeta usmjerenih prema
informacijskoj i komunikacijskoj tehnologiji (nastava iz informatike) izvode u
velikom broju slučajeva nastavnici koji u svojem redovitom školovanju nisu
stekli dovoljno temeljnih znanja iz ovog područja, a zbog nedostatka suvremene
opreme nisu stekli ni dovoljno vještina za korištenje najnovijih programskih
pomagala. Stoga istovremeno s razradom novog nastavnog plana i programa treba
izraditi i plan osposobljavanja nastavnika.
Strateška odrednica školstva treba biti da svi
nastavnici u školama budu osposobljeni za uporabu informacijske i
komunikacijske tehnologije u nastavi svojih predmeta. Osposobljavanje
nastavnika informatike može biti prvi korak, gdje ti nastavnici trebaju biti
nositelji uvođenja informatike i pomoći u obrazovanju ostalih nastavnika te
eventualno i lokalnog stanovništva, posebice, roditelja.
Opremanje
Škola raČunalnom opremom
Drugo
veliko ograničenje za provođenje nastave je pomanjkanje računalne opreme.
Opremanje škola računalnom opremom mora se sustavno provoditi.
Potrebno
je odrediti realistični minimalni standard koji škole moraju zadovoljiti,
odmah omogućiti njegovo osiguravanje i godišnje ga prilagođivati. Treba
izraditi modele alternativnog financiranja i usmjeriti programe opremanja škola
na zajedničko korištenje infrastrukture s lokalnom zajednicom te zajedničko
korištenje infrastrukture poslovnog sustava škola i ministarstva i slično.
Treba
naglasiti da se samom kupovinom opreme ne rješava problem. Opremu treba
instalirati i održavati. Nastavnici u školama ne mogu biti tehničari za
održavanje niti sistemski inženjeri. Ako se želi da oprema koja se nalazi u
školskom sustavu bude djelotvorno iskorištena, potrebno je organizirati dobru
službu održavanja i za održavanje opreme predvidjeti potrebna financijska
sredstva.
Organizacija
vlastitih službi održavanja u okviru Ministarstva prosvjete i športa izazvala
bi dosta poteškoća. Prikladni način obavljanja tog posla je njegovo ugovaranje
s lokalnim tvrtkama koje se mogu angažirati po potrebi.
UkljuČivanje
Škola u cjeloŽivotno obrazovanje
Treba
očekivati da će se cjelokupni školski sustav morati donekle prilagođavati
cjeloživotnom obrazovanju. Jedno od najznačajnijih područja za koje će
postojati izraziti interes je područje informacijske i komunikacijske
tehnologije. U pojedinim sredinama škole, ili same ili u suradnji s lokalnim
tvrtkama, mogu postati svojevrsni centri za obrazovanje odraslih u području
informacijske i komunikacijske tehnologije. Time se otvaraju mogućnosti za
samostalnu nabavku opreme izvan proračunskih sredstava, koja se može koristiti
i u redovitoj nastavi.
Usmjeravanje
uČenika prema profesionalnom bavljenju informacijskom i KOMUNIKACIJSKOM
TEHNOLOGIJOM
Osnovna
paradigma aktivnog djelovanja u području informacijske tehnologije je
programiranje. Naime, računalo je univerzalni stroj koji se prikladnim
programom može transformirati u pomagalo za obavljanje najraznovrsnijih
zadataka. Program pripremljen za računalo sastoji se od niza programskih
instrukcija koje moraju ostvariti neki zamišljeni algoritam (postupak). Svaki
artefakt informacijske i komunikacijske tehnologije nastao je pisanjem
programa. Već danas u svijetu nedostaje veliki broj programera. U nadolazećem
razdoblju sveprisutne informacijske i komunikacijske tehnologije taj će
nedostatak biti sve veći. Stoga bi u hrvatskom školskom sustavu trebalo zainteresirati
što je moguće više mladih za aktivno sudjelovanje u području informacijske i
komunikacijske tehnologije.
Isto
tako, zbog toga bi u nastavne programe trebalo ugraditi dovoljno sadržaja koji
će učenike zainteresirati za algoritamski način razmišljanja i oživotvorenje
algoritama programima.
Čak će
i za one učenike koji se u životu neće aktivno baviti informacijskom i
komunikacijskom tehnologijom (ali će je neminovno koristiti) algoritamski način
razmišljanja olakšat će im djelovanje u njihovu području rada. Algoritme
susrećemo svakodnevno kao recepte za pripremanje hrane, kao upute za rukovanje
nekom složenijom napravom, kao postupke za rješavanje nekih matematičkih
zadataka. Suvremeni telefonski aparati i druge elektroničke naprave mogu se
programirati. U nadolazećem razdoblju sveprisutnog računarstva treba očekivati
sve više naprava i sustava za čiju će uporabu biti koristan algoritamski način
razmišljanja te poznavanje osnova programiranja. Štoviše, algoritamski način
razmišljanja i pripremanja programa koji precizno opisuju zamišljene algoritme
korisni su čovjeku ne samo u ophođenju s informacijskom i komunikacijskom
tehnologijom već i u svakodnevnom životu.
Usmjeravanje
učenika treba potaknuti dobro razrađenim sustavom takmičenja usklađenim s međunarodnim
natjecanjima. Isto tako treba razraditi i podržati izvannastavni rad s posebno
nadarenim učenicima.
Obrazovanje
za druŠtvo znanja
U
uvodnom je poglavlju naglašena uloga obrazovnog sustava sa stanovišta društva
znanja i preporučeno je da se pri preobrazbi školskog sustava to posebno uzme u
obzir. Treba naglasiti da će u razdoblju koje nadolazi, pri stvaranju i
korištenju novih artefakata i sustava biti potrebno da svaki pojedinac ima više
znanja iz prirodnih znanosti: fizike, kemije i, posebice, biologije kako bi
mogao uspješno djelovati i živjeti. Provođenje načela održivog razvitka, pri
čemu se želi, uz što manje utroška energije i sirovina i što manje štetnog
djelovanja na okoliš, održati i čak povećati kakvoću življenja, zahtijeva da
svaki pojedinac ima dovoljno znanja iz prirodnih znanosti.
Prihvaćanje novih tehnologija u svim granama
gospodarstva i u svim ostalim djelatnostima moguće je samo uz obrazovane
građane. Svi oni moraju, na odgovarajućoj razini, razumijevati osnovne
matematičke pojmove i osnovna načela prirodnih znanosti, općenito tehnologije i
tehnike, i posebice, informacijske i komunikacijske tehnologije, na kojima
počiva današnje i buduće čovjekovo okruženje.
Nadalje, obrazovni sustav trebalo bi osmisliti tako
da se tijekom školovanja kod mladih ljudi pobudi interes za samostalno učenje,
kako bi se oni osposobili za samostalno stjecanje znanja bilo čitanjem knjiga,
bilo korištenjem ostalih medija koje nudi informacijska i komunikacijska
tehnologija. Ako u svom redovitom školovanju djeca nauče samostalnije učiti,
olakšat će im se kasnije cjeloživotno učenje.
Sasvim je sigurno da će se bolje obrazovani pojedinci
lakše snalaziti na tržištu rada i bolje prilagođivati promjenama radnih mjesta.
Preporuka 12. Informacijska
i komunikacijska tehnologija će sasvim sigurno snažno obilježiti razdoblje
sljedećih nekoliko desetljeća. Obrazovni sustav mora osposobiti za život u
društvu znanja mlade koji se danas nalaze u osnovnim i srednjim školama te one
koji će tek ući u sustav redovitog školovanja. Nadalje, obrazovni se sustav
mora suočiti s činjenicom da učenike mora pripremiti za cjeloživotno učenje
koje se nameće kao nužni preduvjet uspješnog djelovanja u budućem društvu
znanja. Isto tako, školski se sustav mora uključiti i u ostvarenje cjeloživotnog
obrazovanja.
Visokoškolsko
obrazovanje
S
obzirom na difuziju informacijske i komunikacijske tehnologije u sve grane
gospodarstva i sve djelatnosti, bez izuzetka, razumljivo je da bi svi studenti
visokoškolskih obrazovnih institucija morali steći odgovarajuća znanja potrebna
za upotrebu ove tehnologije.
Za
visokoškolsko obrazovanje vrijede tvrdnje koje su izrečene za osnovno i
srednjoškolsko obrazovanje, tj. da nastavni programi moraju biti osmišljeni
tako da studenti prvenstveno svladavaju temeljna znanja koja imaju trajniju
vrijednost od stjecanja vještine uporabe pojedinih programskih proizvoda.
Tijekom preobrazbe visokog školstva, koja se pod
utjecajem europskih i svjetskih zbivanja provodi i u našoj zemlji, trebalo bi
uvažiti zahtjeve koje nameće nadolazeće društvo znanja s intenzivnom uporabom
informacijske tehnologije.
Za
pojedine grupacije visokoškolskih ustanova trebalo bi načiniti preporuke
nastavnih sadržaja za područje informacijske i komunikacijske tehnologije.
Obrazovanje
za profesionalno bavljenje informacijskom i komunikacijskom tehnologijom
Studenti
se osposobljavaju za profesionalno bavljenje informacijskom i komunikacijskom
tehnologijom na samo nekoliko fakulteta i visokih škola.
Pri
razradi i vrednovanju sveučilišnih i visokoškolskih nastavnih planova i
programa trebalo bi uvažiti najnovije preporuke poznatih profesionalnih
svjetskih i hrvatskih udruga koje djeluju u području informacijske i
komunikacijske tehnologije.
Treba
razraditi okvirne programe za studije računarstva, programskog inženjerstva,
telekomunikacija i informatike, matematike, poslovne informatike, te programe
za studije na kojima će se obrazovati nastavnici iz područja informacijske i
komunikacijske tehnologije.
Obrazovanje
u grupaciji tehniČkih fakulteta
Tehnički
fakulteti obrazuju inženjere. Treba naglasiti da u inženjerstvu postoji
tradicija uvažavanja načela koja obilježavaju buduće društvo znanja. Naime,
inženjerstvo se opisuje kao djelatnost u kojoj se znanje iz matematike i
prirodnih znanosti stečeno učenjem, iskustvom i radom s pronicljivošću
primjenjuje pri otkrivanju načina štedljive uporabe prirodnih materijala i sila
za dobrobit čovječanstva. Značajna mjera ocjene kakvoće svakog inženjerskog
obrazovanja jest postignuta razina pripremljenosti diplomanata za stvaralačku
inženjersku karijeru obilježenu stalnim stručnim razvojem.
U petom poglavlju, koje se bavi primjenom
informacijske i komunikacijske tehnologije u ostalim industrijskim granama,
detaljno se obrazlaže potreba interdisciplinarnog djelovanja inženjera u
okružju inovativnog gospodarstva. Iz tog obrazloženja proizlazi da bi inženjeri
svih struka morali steći dovoljno znanja iz područja informacijske i
komunikacijske tehnologije, kako bi mogli aktivno djelovati u području
inovativnog gospodarstva.
Obrazovanje
u grupaciji prirodoslovnih, biotehniČkih i biomedicinskih fakulteta
U svim
prirodoslovnim, biotehničkim i biomedicinskim znanostima informacijska i
komunikacijska tehnologija ima važnih primjena pri modeliranju i simuliranju
pojava te provođenju mjerenja i eksperimenata. Informacijska i komunikacijska
tehnologija u tim područjima primjenjuje se vrlo intenzivno i često se pred nju
postavljaju zahtjevi koji premašuju njezine mogućnosti. Zbog toga je razumljivo
da se neki aspekti njezine uporabe na pojedinim fakultetima temeljito
izučavaju. Međutim, i za tu grupaciju fakulteta treba razraditi preporuke
nastavnih sadržaja. Ne smije se zanemariti činjenica da će mnogi studenti tih
fakulteta postati nastavnici osnovnih i srednjih škola te će svoja znanja iz
područja informacijske i komunikacijske tehnologije i njezine primjene u svojoj
struci moći širiti među svojim učenicima.
Obrazovanje
u grupaciji druŠtveno-
-humanistiČkih fakulteta i umjetniČkih akademija
U toj se
grupaciji nalaze dvije podskupine institucija. U jednoj se od njih obrazuju
studenti u području informacijskih znanosti, a drugu grupu čine sve ostale
institucije. Prema tome, za tu je grupaciju bilo potrebno razraditi dva modela
okvirnih nastavnih sadržaja iz područja informacijske i komunikacijske
tehnologije. Okvirni nastavni programi za grupaciju institucija koje djeluju u
polju informacijskih znanosti trebali bi biti sačinjeni po istim načelima kao i
okvirni nastavni programi za obrazovanje onih koji će se profesionalno baviti
informacijskom tehnologijom. I za ovu grupaciju fakulteta vrijedi napomena da
će mnogi studenti postati nastavnici osnovnih i srednjih škola te će svoja
znanja širiti među učenicima.
Preporuka 13. Za
sve visokoškolske institucije treba razraditi prijedloge okvirnih sadržaja iz
područja informacijske i komunikacijske tehnologije koji se uključuju u
nastavne planove i programe. Za visokoškolske institucije koje obrazuju
studente za profesionalno bavljenje informacijskom i komunikacijskom
tehnologijom treba razraditi prijedloge okvirnih nastavnih planova i programa
imajući u vidu potrebe gospodarstva i društva općenito.
Cjeloživotno
obrazovanje
Može se očekivati da će tijekom vremena potreba za
zaposlenicima koji imaju odgovarajuća znanja i vještine iz područja
informacijske i komunikacijske tehnologije rasti u svim granama gospodarstava i
svim djelatnostima. Istodobno, neki će od tradicionalnih proizvoda, usluga,
proizvodnih procesa, organizacijskih struktura i s njima povezanih potrebnih
znanja i vještina naprosto nestati. Zaposlenici koje će to pogoditi morat će
steći nova znanja i vještine kako bi se prilagodili novim uvjetima.
U razdoblju koje je pred nama cjeloživotno
obrazovanje postaje nužnost te jedna od osnovnih strateških odrednica politike
zapošljavanja. Ono ujedno postaje osnovni preduvjet za postizanje
fleksibilnosti tržišta radne snage.
Obrazovanje
za olakŠavanje promjene zanimanja
Zbog
gore navedenih razloga trebalo bi uspostaviti fleksibilni sustav obrazovanja za
olakšavanje promjene zanimanja. Na temelju prepoznatih potreba iz trenutnog
stanja tržišta radne snage treba razraditi nastavne programe usmjerene na
savladavanje znanja i vještina koja omogućuju promjenu zanimanja.
U takav
se sustav, ovisno o razini obrazovanja mogu uključiti srednjoškolske i
visokoškolske ustanove.
Obrazovanje
usmjereno na stjecanje vjeŠtina
Stjecanje
vještina na radnom mjestu tijekom rada je uobičajeniji način prilagođivanja
novim tehnologijama. Unutar pojedinih tvrtki organiziraju se tečajevi za
stjecanje potrebnih vještina prilagođenih pojedinom radnom mjestu.
Međutim,
znanja i vještine potrebne za uporabu osnovnih programskih alata i upotrebu
informacijske i komunikacijske tehnologije mogu se sistematizirati i s pomoću
njih uspostaviti opći sustav za provjeru njihova poznavanja.
U
Europi je uspostavljen takav sustav pod nazivom European Computer Driving
Licence (ECDL) koji se već niz godina uspješno upotrebljava.
Poslijediplomsko
specijalistiČko obrazovanje
Jedan od korisnih oblika cjeloživotnog obrazovanja
može biti i poslijediplomski specijalistički studij. On se može organizirati
tako da se polaznicima ponude pojedinačni obrazovni moduli koji služe za
stjecanje pojedinih znanja i vještina te koji će im omogućiti svladavanje i
uporabu nekih novih tehnoloških mogućnosti.
Nizom takvih tečajeva može se po bodovnom načelu u
nekom razumno ograničenom roku postići i odgovarajuća priznata specijalizacija
u području informacijske i komunikacijske tehnologije.
Ovakav način poslijediplomskog obrazovanja mogao bi
kroz niz obrazovnih modula omogućiti diplomantima drugih struka stanovitu
prekvalifikaciju odnosno osposobiti ih za interdisciplinarno djelovanje u
postupku difuzije informacijske i komunikacijske tehnologije u njihovu matičnu
struku.
Preporuka 14. Treba
uspostaviti dodatne načine sustavne izobrazbe stručnjaka različitih struka kako
bi ih se osposobilo za prihvat informacijske i komunikacijske tehnologije te za
interdisciplinarno djelovanje pri kreiranju novih proizvoda i usluga.
Znanstvenoistraživačka
djelatnost
Potpora
informacijske i komunikacijske tehnologije znanosti
Informacijska tehnologija podupire na različite
načine znanstvenoistraživačku djelatnost. Ona je promijenila metodologiju
znanstvenog istraživanja u svim granama znanosti. Postupci modeliranja i
simuliranja, prikupljanja podataka i njihova vizualizacija otvorili su putove
mnogim novim spoznajama. Razmjena informacija između znanstvenika i pristup
globalnim bazama znanja omogućila je temeljite promjene u svakodnevnom radu znanstvenika.
Internet, koji danas ima presudnu ulogu u cjelokupnom razvitku, nastao je za
potrebe i u okrilju znanstvene zajednice.
U Hrvatskoj su najprije Sveučilišni računski
centar (SRCE) i zatim Hrvatska akademska mreža (CARNet)
odigrali pionirsku ulogu pri uvođenju računala i Interneta u našu sredinu.
Preporuka 15. Znanstvenoistraživačkoj
zajednici treba omogućiti povezivanje sa širokopojasnim brzim vezama kao i
opremanje najsuvremenijim proizvodima informacijske i komunikacijske
tehnologije.
IstraŽivanja
usmjerena na unapreĐenje informacijske i komunikacijske tehnologije
Područje
informacijske i komunikacijske tehnologije je u brzom razvoju te postavlja
velike zahtjeve pred istraživanja koja će razvoj održavati u godinama koje
slijede, kako bi se ostvario kontinuitet prema budućim i približavajućim
tehnologijama.
Temeljna
istraživanja će trebati usmjeriti prema novoj informacijskoj i komunikacijskoj
infrastrukturi zasnovanoj na radikalno novim načelima distribuiranog
računarstva i komunikacija kako bi ona postala sveprisutna, pokretna i
skalabilna te jamčila kvalitetu usluge. Infrastrukturne komponente postaju
pokretne, inteligentne i autonomne, s obilježjima dinamičkih, interaktivnih i
aktivnih agenata koji djeluju u ime i u korist korisnika. Znanost mora dati
rješenja za razumijevanje i analizu takvih sustava, njihovog ponašanja i
performansi, načina njihovog oblikovanja i prepoznavanje njihovih ograničenja.
Teži se k programskim sustavima sa zajamčenim svojstvima, pri čemu se pod
jamstvom podrazumijevaju intuitivno razumijevanje i potvrda funkcionalnog ponašanja,
predvidiva uporaba sredstava, postignute performanse, te mogućnost održavanja i
evolucije. Očekuje se veća uloga prirodom inspiriranih postupaka. Prirodni
sustavi koji su veoma složeni, nelinearni i paralelni, izvode operacije mnogo
brže od današnjih tehničkih sustava što je očevidni istraživački izazov.
Primijenjena istraživanja trebat će usmjeriti prema
razvoju primjena informacijske i komunikacijske tehnologije koje će unaprijediti
široki spektar područja ljudskog djelovanja i pridonijeti stvaranju društva
znanja. Inteligentni sustavi omogućuju rješavanje problema temeljeno na znanju
a inteligentni agenti, posebice, trebaju samostalno izvoditi sve više
raznovrsnih aktivnosti u ime svojih vlasnika. Brz porast količine uskladištenih
podataka zahtijeva odgovarajuće metode uskladištenja podataka te metode
prikupljanja podataka i stjecanja znanja koje su u stanju efikasno
klasificirati podatke i pronaći vezu među njima. Rastuća složenost odlučivanja
zahtijeva razvoj snažnih sustava potpore odlučivanju i metoda rješavanja
problema odlučivanja u važnim područjima odlučivanja. Modeliranje i simulacija
društvenih, ekonomskih, tehničkih i ekoloških sustava treba omogućiti uvid u uzroke
ponašanja sustava te analizu alternativnih oblika tih sustava. Istraživanja u
području elektroničkog poslovanja trebaju povezati metode poslovanja i
informacijsku i komunikacijsku tehnologiju na način da osiguraju efikasnije
poslovanje i stvaranje kvalitetnijih i personaliziranih proizvoda i usluga.
Hrvatska znanost u takvim temeljnim i primijenjenim
istraživanjima može i treba sudjelovati više nego do sada, jačajući ujedno
međunarodnu suradnju. Neophodno je u što većoj mjeri povezivati temeljna i primijenjena
istraživanja.
U cilju
ostvarivanja strateških prioriteta Hrvatske i uključivanja u međunarodnu
suradnju prijeko je potrebno okrupnjavanje projekata što uključuje suradnju
među institucijama te interdisciplinarnu suradnju.
IstraŽivanja
druŠtvenih i ekonomskih posljedica informacijske i komunikacijske tehnologije
Brzi
razvoj informacijske i komunikacijske tehnologije i njeno prodiranje u sve
sfere društva donosi velike mogućnosti ali i postavlja velike izazove.
Posljedice utjecaja ove tehnologije na pojedince, društvene grupe, organizacije
i društvo u cjelini nisu dovoljno proučene, što utječe na kvalitetu odluka i
politiku vezanu za razvoj i korištenje ove tehnologije.
Stoga
je potrebno pokrenuti interdisciplinarna istraživanja koja će identificirati i
anticipirati potencijalne probleme, pridonijeti razumijevanju njihovih
uzročnika te tražiti način njihova razrješavanja. Neka od mogućih područja
istraživanja su utjecaj informacijske i komunikacijske tehnologije na pojedince
te život u domaćinstvima i društvenim grupacijama, utjecaj ove tehnologije na
privatnost, problemi obrazovanja s pomoću informacijske i komunikacijske
tehnologije, snalaženje u ogromnoj količini informacija, promjena prirode rada,
utjecaj na kvalitetu života, stvaranje »digitalne podjele« između imućnih i
siromašnih, utjecaj tehnologije na evoluciju organizacijskih struktura,
transformacija društvenih institucija, međudjelovanje ljudi i tehnologije te
stvaranje povjerenja u elektroničkom poslovanju.
Znanost
u druŠtvu znanja
U nadolazećem informacijskom razdoblju ili razdoblju
društva znanja znanost sasvim sigurno igra značajnu ulogu. Kada se govori o
znanju u društvu znanja podrazumijeva se praktično znanje koje se može
iskoristiti za stvaranje nekih novih dobara i usluga. Društvo znanja, prema
tome, nije znanstveno društvo. U društvu znanja znanje nije ograničeno samo na
znanstvenike, već se ono na odgovarajući način mora proširiti na što veći broj
stručnjaka različitih profila.
Međutim, sama znanost dobiva u društvu znanja vrlo
važnu dodatnu ulogu. Osim što znanstvenici moraju težiti k novim znanstvenim
spoznajama, oni moraju iz postojećeg i novonastalog fundusa znanosti, mnogo
izrazitije nego dosada, odabirati, oblikovati i prenositi gospodarstvu i široj
javnosti ona znanja koja smatraju presudnim za napredak čovječanstva.
Posebno značenje za sveukupan razvoj društva znanja
imat će otvorena i dvosmjerna znanstvena suradnja sveučilišta s gospodarskim
subjektima na istraživačkim i razvojnim projektima i programima.
Korpus korisnog znanja o kojem sve više ovisi moderno
društvo mora se na znanstveni način oblikovati te istraživati najprikladnije
načine njegova korištenja, naročito u gospodarstvu. Sveučilišta koja su
središnja mjesta stvaranja, oblikovanja i prenošenja znanstvenih spoznaja i
korisnih znanja morat će u procesu stvaranja društva znanja odigrati ključnu
ulogu.
Gornji navodi imaju mnogo širi kontekst i ne mogu se
razmatrati samo u okviru strategije razvitka informacijske i komunikacijske
tehnologije pa se predlaže njihovo temeljitije razmatranje u strategijskim
odrednicama razvitka znanosti.
Preporuka 16. Informacijska i komunikacijska tehnologija se
vrlo brzo razvija te postavlja velike zahtjeve na istraživanja koja će razvoj
održavati u godinama koje slijede, kako bi se ostvario kontinuitet prema
budućim i približavajućim tehnologijama. Hrvatska znanost u takvim temeljnim i
primijenjenim istraživanjima može i treba sudjelovati više nego do sada,
jačajući ujedno međunarodnu suradnju. U tu je svrhu neophodno formirati velike
istraživačke timove usmjerene na nacionalne prioritete te u njih uključiti
veći broj institucija, što je ujedno uvjet za dobivanje europskih projekata.
Sama znanost dobiva u društvu znanja vrlo važnu dodatnu ulogu. Osim što
znanstvenici moraju težiti k novim znanstvenim spoznajama, oni moraju više nego
do sada, odabirati, oblikovati i prenositi gospodarstvu i široj javnosti ona
znanja iz postojećeg i novonastalog fundusa znanosti koja smatraju presudnim
za napredak.
MJERE POTREBNE ZA RAZVITAK INFORMACIJSKOG DRUŠTVA
Republika
Hrvatska mora pripremiti i provesti niz sistemskih i poticajnih mjera za
razvitak informacijske i komunikacijske tehnologije te usklađivanje regulative,
legislative i normizacije s razvijenim svijetom. Također je potrebna
reorganizacija strukovnih informatičkih udruga, promocija informacijskog
društva, analiza društvenih posljedica korištenja informacijske i
komunikacijske tehnologije te uvođenje mehanizama mjerenja i praćenja napretka
u uporabi informacijske i komunikacijske tehnologije. Uz to, potrebno je
provesti veći broj mjera koje će potaknuti domaće poduzetništvo i motivirati
stručnjake iz područja informacijske i komunikacijske tehnologije da ostanu u
Hrvatskoj.
Provedba
mjera koje se predlažu u daljnjem tekstu ispravila bi hrvatske zaostatke na
putu u informacijsko društvo 21. stoljeća. Skladan i brzi angažman državne
uprave te znanstvene i stručne javnosti iz područja informacijske i
komunikacijske tehnologije omogućit će priključak Hrvatske razvijenom svijetu.
Poticanje
poduzetništva
Uporaba
informacijske i komunikacijske tehnologije u poslovanju i proizvodnji može
postići potpuni gospodarski efekt samo ako je popraćena snažnim mjerama za
poticanje poduzetništva i omogućavanje povoljnih i stabilnih uvjeta poslovanja,
mjerama koje su potrebne svim segmentima gospodarstva.
Legislativa
i regulativa
Legislativa
i regulativa u informacijskoj i komunikacijskoj tehnologiji
Hrvatska treba stvoriti pravno okruženje potrebno za
uspješno funkcioniranje informacijskog društva. Legislativna aktivnost u
području informacijske i komunikacijske tehnologije jedna je od
najintenzivnijih posvuda u svijetu, jer se promišljenošću, kvalitetom i brzinom
uvođenja zakonskih akata i propisa određuje kako tehnološka tako i financijska
budućnost svake zemlje.
Legislativa i regulativa na području Interneta
trebaju iznaći rješenja koja će omogućiti nesmetano odvijanje razmjene
informacija te obavljanje transakcija posredstvom Interneta. Potrebno je
ozakoniti elektronički (digitalni) potpis, autentifikaciju i autorizaciju
stranaka koje sudjeluju u transakcijama, poslovanje s kreditnim karticama,
jurisdikciju nad transakcijama na Internetu, zaštitu osobnih podataka, zaštitu
privatnosti, kriptografsku zaštitu, zaštitu prijenosa informacija kroz
međunarodne sustave, zaštitu korisnika i usluga od uvredljivih i nelegalnih
sadržaja, ozakoniti kupovinu posredstvom Interneta u inozemstvu s računa tvrtke
te ozakoniti prodaju posredstvom Interneta inozemnim kupcima. Također je
potrebno zauzeti stav u odnosu na oporezivanje trgovine obavljene posredstvom
Interneta, pri čemu treba imati u vidu da je u SAD-u prije dvije godine uveden
trogodišnji moratorij na tu vrstu oporezivanja.
Osim toga, legislativni i regulativni akti čije
donošenje je potrebno za nesmetani razvoj informacijskog društva trebaju pravno
definirati računarski kriminal, javnost podataka i informacija, zaštitu
podataka i pravo pristupa bazama podataka, dozvolu uporabe biometrijskih metoda
za osobnu identifikaciju, elektroničke dokumente kao dokazni materijal na sudu
te odnos prava prodavača i kupaca kod kupovanja i licenciranja softverskih
proizvoda. Posebni važan kompleks predstavlja legislativa u području
telekomunikacija.
Legislativa,
tehnologija i financijska ulaganja rješavaju samo djelomično navedena pitanja i
probleme. Uz to je potrebno poticati razvoj novih kulturnih vrednota, morala i
etike koji će razvojem odgovornosti i svijesti o općim i osobnim posljedicama
smanjiti zlouporabe informacijske i komunikacijske tehnologije.
Informacijska
i komunikacijska tehnologija u legislativi i regulativi
Hrvatska
treba u stvaranju djelotvornog pravnog okruženja maksimalno iskoristiti
dostignuća informacijske i komunikacijske tehnologije. Ta tehnologija može pomoći
pri uspostavljanju cjelovitog legislativnog informacijskog sustava neophodnog
za uspješnu prilagodbu hrvatske legislative zahtjevima Europske unije.
Intelektualno
vlasništvo
Hrvatska
treba postići visoku razinu inovativnosti, zaštite autorskih rješenja te
kvalitetnih patentnih prijava i priznanja patenata iz područja informacijske i
komunikacijske tehnologije. Uz to treba i dalje održavati visoku razinu
informiranosti o važećoj legislativi, praksi i trendovima u svijetu (posebno
kod softvera i poslovnih metoda), također i zbog zaštite građana Hrvatske od
eventualne (nesvjesne) povrede autorskih djela i patenata priznatih u drugim
zemljama.
Dobra podloga za postizanje tih ciljeva postoji kroz
djelovanje Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo (DZIV),
koji je razvio i počeo primjenjivati nacionalni sustav intelektualnog
vlasništva, koji uz legislativu uključuje i relevantne institucije kao što su
Državni inspektorat, Ministarstvo unutarnjih poslova, carinska služba,
trgovački sudovi, Hrvatska autorska agencija i korisnici. Taj je sustav u
skladu sa smjernicama Svjetske organizacije za intelektualno vlasništvo
(World Intellectual Property Organization – WIPO), čiji je
Hrvatska član, te je velikim dijelom harmoniziran s Direktivama Europske
unije.
U pripremi je novi Zakon o autorskom pravu i
srodnim pravima, koji će obuhvatiti pitanja vezana uz baze podataka i
Internet i biti usklađen s aktivnostima WIPO-a i ICANN-a (Internet
Corporation for Assigned Names and Numbers). Taj se zakon temelji na
američkom zakonu o zaštiti autorskih prava Digital Millennium Copyright Act (DMCA)
donesenom 1998. godine.
Zaštita intelektualnog vlasništva u području
informacijske i komunikacijske tehnologije u svijetu još je uvijek neusklađena
kada se radi o patentabilnosti softvera i poslovnih metoda per se.
Hrvatska prati pristup Europskog patentnog ureda (European Patent
Office – EPO), gdje može steći status pridruženog člana kada
pristupi procesu pridruživanja Europskoj uniji.
Normizacija
Hrvatska
treba postići visoku razinu preuzimanja, usvajanja i primjene međunarodnih
normi, uz dobru informiranost o važećoj normativi (de iure i de facto
norme) i trendovima u svijetu. Norme u informacijskoj i komunikacijskoj
tehnologiji predstavljaju važnu stavku harmonizacije zemalja koje se uklapaju u
Svjetsku trgovinsku organizaciju (World Trade Organization – WTO)
odnosno u Europsku uniju. Države su obvezne provesti sve unaprijed
propisane postupke usklađivanja postojećih normi, odnosno prihvaćanja svjetski
važećih normi. Da bi informacijski sustavi i informacijska i komunikacijska
tehnologija mogli sukladno funkcionirati, nužno je striktno pridržavanje
međunarodno prihvaćenih normi, te usklađivanje sa strukovnim i de facto
normama. Nacionalne specifičnosti poput imena dana i mjeseci, te pisanja
posebnih grafema i njihova kodnog prikaza trebaju biti usklađene s međunarodnim
preporukama, usvojenima na nacionalnoj razini te objavljenima i dostupnima za
javnu uporabu.
Normizacija
je također neophodni uvjet za razvitak suvremenog tržišta, posebno zbog
osiguranja tehničke kompatibilnosti roba i usluga, smanjenja tehničkih zapreka
u trgovinskoj razmjeni, osiguravanja slobodnog kretanja roba i sl.
Za
normizaciju u svijetu nadležna je Međunarodna organizacija za normizaciju
(International Organization for Standardization – ISO), a u
području informacijske tehnologije nadležan je koordinacijski odbor JTC1
(ISO/IEC Joint Technical Committee for Information Technology). Uz ISO
na normizaciji iz područja informacijske tehnologije značajni doprinos daju i
velike strukovne udruge, pa se niz normi koje su pripremile udruge IEEE
(The Institute of Electrical and Electronics Engineers) ili ACM (The
Association for Computing Machinery) pretvorio u ISO normu. U
području telekomunikacija bitna je uloga Međunarodne telekomunikacijske
unije (International Telecommunication Union – ITU).
U
Europi postoje tri organizacije koje pokrivaju normizaciju u području
informacijske i komunikacijske tehnologije: CEN (Comité Européen de
Normalisation), CENELEC (Comité Européen de Normalisation
Electrotechnique) i ETSI (European Telecommunication Standards
Institute). CEN je 1998. osnovao novi entitet ISSS (Information
Society Standardization System) s ciljem da sudionicima u tržišnoj utakmici
osigura cjeloviti i integrirani raspon normizacijski orijentiranih usluga i
proizvoda i tako pridonese uspjehu informacijskog društva u Europi.
Hrvatski odnosi s Europskom unijom na području
normizacije određeni su Sporazumom o stabilizaciji i pridruživanju, gdje
je važan element izrada strategije usklađivanja u područjima tehničkog
zakonodavstva, normizacije, mjeriteljstva, ovlašćivanja i ocjenjivanja
sukladnosti, kao dio nacionalne strategije integracijskog procesa.
U Hrvatskoj je za normizaciju na razini države zadužen
Državni zavod za normizaciju i mjeriteljstvo (DZNM), koji je
pripremio među ostalim i Zakon o normizaciji iz 1996. godine. DZNM
također osniva tehničke odbore zadužene za pojedina strukovna područja, prema
uzoru na organizacijski model ISO. Za područje informacijske tehnologije
osnovan je tehnički odbor s oznakom DZNM-TO-4001 te određeni i
postavljeni zaduženi predstavnici informatičke struke. Napravljena je obimna
inventura postojećih normi iz područja informacijske i komunikacijske
tehnologije, te pripremljena lista prioriteta. Temeljom Zakona o normizaciji
omogućeno je da se svjetske norme ne prevode, nego da se samo usvoje s
pripremom čelnog dokumenta koji sadrži kratki opis i prijevod naziva.
Informatika
i strukovne udruge
Informatika
kao struČna djelatnost
U
hrvatskom se jezičnom području već desetke godina naziv informatika
upotrebljava za stručnu djelatnost primjene računala za rješavanje raznolikih
problema u različitim strukama. Kada se želi istaknuti posebnosti neke primjene
onda se uz osnovni naziv pojavljuju i atributi koji tu primjenu pobliže
određuju (tako se, primjerice, govori o poslovnoj informatici, medicinskoj
informatici, pravnoj informatici). Tijekom vremena taj je naziv obuhvatio
primjenu svih elemenata suvremene informacijske i komunikacijske tehnologije.
Ljudi koji u toj struci djeluju nazivaju se informatičarima, odnosno profesionalnim
informatičarima.
Zbog značenja i utjecaja kojeg informatika ima na
opće društveno dobro te na neposredne procese u gospodarstvu i ostalim područjima
ljudskog djelovanja, u svim se naprednim zemljama ona nastoji usmjeravati i
unapređivati i kroz odgovarajuće strukovne zajednice. Profesionalni djelatnici
udružuju se u strukovne udruge koje štite njihove direktne interese i potiču
razvoj i znanje, a same su udružene na nacionalnoj razini u neku organizacijsku
formu koja predstavlja ukupnu struku prema državi. Tvrtke i obrazovne
institucije su redovito članovi – pokrovitelji strukovnih udruga s pravom glasa
ili bez njega.
Europska unija posebnu pažnju poklanja organizaciji i
strategiji informatičke struke. To se može uočiti iz postojanja udruženja CEPIS
(Council of European Professional Informatics Societies) te niza
programa kao što su EISS (European Informatics Skills Structure),
EICL (European Informatics Continuous Learning Programme), ECDL
(European Computing Driving License), EPIC (European
Professional Informatics Certificate) i COCICT (Code of Conduct
for ICT Professionals).
Planske i pripremne aktivnosti na normiranju etičkih
načela (COCICT), normiranoj strukturi znanja i vještina (EISS),
sadržaja i postupka stjecanja potvrde o uspješnosti uporabe osobnih računala (ECDL),
te promišljeni program stalnog obrazovanja informatičara (EICL) i
potvrđivanja / certifikacije (EPIC) ukazuju i nama kojim putem trebamo ići pri
organiziranju suvremene strukovne zajednice informatičke struke.
Strukovna
organizacija u Hrvatskoj
U
Hrvatskoj treba potaknuti reorganizaciju strukovnih udruga tako da one
organizacijski budu prilagođene europskim udrugama. To se prilagođenje mora
provesti na takav način da se oblikuje strukovna zajednica koja će se moći
učlaniti u Savez europskih udruga profesionalnih informatičara (Council
of European Professional Informatics Societies – CEPIS) koji
trenutno udružuje 30 zemalja s više od 150.000 članova.
Etika
u informatici
Etička
načela javljaju se kao regulator djelovanja informatike prema okolini. Kako je
nemoguće pravnom regulativom na razini operativnih pravila i zabrana odrediti
ukupnu složenost odnosa struke i okoline, sve zrele i razvijene struke su uvele
etičke kodekse ili etička načela kao obvezu struke i svih njenih
članova. Razlika između kodeksa i načela je u postupcima penalizacije koje
određuje kodeks, dok ih načela ne definiraju. Etička pravila nisu samo formalizam
struke, nego temeljna načela prema kojima treba donositi prosudbe o djelovanju
i ponašanju unutar struke, te o odnosu struke prema okolini ili korisnicima
proizvoda struke.
Stoga informatika u Hrvatskoj treba jasno definiran
dokument Etičkih načela kojeg će prihvatiti strukovna zajednica
profesionalnih informatičara i time postaviti struku u kvalitetniji odnos prema
okolini i korisnicima. Na svjetskoj razini najznačajniji utjecaj je imao
projekt kojeg su pokrenule i provele udruge IEEE i ACM pod imenom
Code of Ethics. Prema njegovu uzoru mnoge su nacionalne udruge
pripremile svoje dokumente. Hrvatska sekcija IEEE je preuzela i na
hrvatski prevela tekst etičkih načela.
Korpus
znanja u softverskom inŽenjerstvu
Osnovnu
paradigmu profesionalnog djelovanja u informatici čini pisanje, priprema,
prilagođavanje, ispitivanje i održavanje softvera (programa). Profesionalno
bavljenje programima dobilo je naziv softversko (programsko) inženjerstvo.
Za
planiranje potrebnog obrazovanja i za praćenje uspješnosti i napredovanja
profesionalnih djelatnika iz područja softverskog inženjerstva potrebno je
imati normirani pregled potrebnog korpusa znanja. To može pomoći i pri
oblikovanju visokoškolskih nastavnih programa te programa cjeloživotnog
obrazovanja i obrazovanja za prekvalifikaciju. Korpus znanja u softverskom
inženjerstvu razrađuje društvo IEEE-CS s projektom SWEBOK (Software
Engineering Body of Knowledge). U okviru Računarskog odjela Hrvatske
sekcije IEEE-a i HrOpen Foruma prati se napredak projekta SWEBOK.
Promocija
informacijskog društva
Potrebno
je različitim promotivnim akcijama podizati svijest javnosti o mogućnostima
koje pruža informacijsko društvo te motivirati građane za sudjelovanje u
izgradnji informacijskog društva. Javnost treba informirati o tehničkim,
ekonomskim i društvenim aspektima prijelaza na informacijsko društvo. Pri tome
posebnu ulogu imaju utjecajni javni mediji te obrazovne institucije po čitavoj
vertikali od dječjih vrtića do visokoškolskih ustanova.
Društvene
posljedice informacijske i komunikacijske tehnologije
Neke od društvenih posljedica informacijske i
komunikacijske tehnologije, kao što su to gospodarski napredak, pružanje
jednake mogućnosti svima, ili širenje kulturnih sadržaja izuzetno su povoljne.
Postoji međutim više neugodnih pa čak i opasnih aspekata informacijskog društva
kao što su raznovrsne zlouporabe, ilegalni i uvredljivi sadržaji, nove vrste
računarskog kriminala, ugrožavanje privatnosti, zaostajanje razvoja ruralnih
krajeva i manje obrazovanih i siromašnijih pojedinaca, teškoće s vrednovanjem
informacija dobivenih preko Interneta pa čak i manji ili veći gubitak potrebe
za normalnom komunikacijom s ljudima i sudjelovanjem u svakodnevnim životnim
aktivnostima.
Ilegalni i uvredljivi sadržaj vrlo lako se širi
Internetom, a krivce je teško pratiti i uhvatiti. Obrazovanje odraslih i djece
o opasnostima koje prijete s Interneta možda je najbolji način sprečavanja
nastanka štete od tih vrsta sadržaja. Također je potrebno upoznati sve građane
s činjenicom da zakon vrijedi i za komunikaciju i diseminaciju informacija
posredstvom Interneta. Potrebno je stimulirati tvrtke da naprave istraživanje i
razvoj tehničke zaštite protiv uvredljivog sadržaja.
Potrebno je prepoznavati simptome i spriječiti
širenje tzv. digitalne podjele izazvane nejednakom mogućnošću pristupa
Internetu od strane siromašnih, starih ili hendikepiranih osoba te osoba u
nerazvijenim krajevima.
Problemi privatnosti vezani su za ilegalni dohvat
podataka o kreditnim karticama, financijskih informacija, medicinskih ili
drugih povjerljivih zapisa. Ti se podaci mogu prodavati trećim osobama ili
zloupotrijebiti. Da bi se to spriječilo podaci se moraju kriptirati, a
sakupljači podataka (primjerice, tvrtke koje rade na Internetu) moraju preuzeti
obavezu informiranja posjetilaca o tome koje podatke sakupljaju i kako ih
namjeravaju iskoristiti, moraju omogućiti posjetiteljima da ograniče korištenje
osobnih informacija te moraju održavati točne, potpune i relevantne podatke o
posjetiteljima.
Zapošljavanje postaje manje stabilno i sigurno nego u
prošlosti te više ovisno o razvoju vještina i prilagodljivosti pojedinaca i
njihovom cjeloživotnom učenju. Stoga je potrebno poticati izradu istraživanja o
vezi između informacijske i komunikacijske tehnologije i zapošljavanja te o ulozi
obrazovanja u osiguranju zaposlenosti.
Mehanizmi
mjerenja i praćenja napretka informacijskog društva
Praćenje
napretka informacijskog društva prvenstveno treba biti temeljeno na primjerenim
pokazateljima te usporedbi s razvijenim i tranzicijskim zemljama. Primarni skup
ovih pokazatelja obuhvaća: bruto društveni proizvod, konkurentnost,
deregulaciju, investicije, modernizaciju, cijene, sveukupno prodiranje
tehnologije te zapošljavanje.
Primjerice,
osnovni su pokazatelji napretka prema izvještaju Preparing Canada for a
Digital World kanadskog Vijeća za informacijsku infrastrukturu: opća
ekonomska situacija, vladina politika i regulacija, te ponuda, potražnja i
zapošljavanje. Opća ekonomska situacija uključuje među ostalim i bruto
društveni proizvod, konkurentnost te istraživanje i razvoj, i mjeri
sudjelovanje informacijske i komunikacijske tehnologije u tim kategorijama.
Vladina politika i regulacija uključuje stanje konkurentnosti i regulacije koji
definiraju stupanj liberalizacije telekomunikacijskog tržišta. Ponuda
informacijske i komunikacijske tehnologije od strane privatnog i javnog sektora
opisuje investicije u ovu tehnologiju, modernizaciju mreže, proizvoda i usluga,
produktivnost, te prihode i cijene u ovom području. Potražnja za informacijskom
i komunikacijskom tehnologijom uključuje mjerenje prodiranja i korištenja
informacijske i komunikacijske tehnologije u domaćinstva, poslovni sektor i
državnu administraciju. Zapošljavanje uključuje troškove obrazovanja i
stjecanja vještina te zapošljavanje u području informacijske i komunikacijske
tehnologije.
Preporuka
17. Djelotvorna primjena i razvoj
informacijske i komunikacijske tehnologije počiva na sređenoj legislativi i
regulativi tako da Republika Hrvatska mora uskladiti svoje zakonodavstvo sa zakonodavstvom
razvijenih zemalja. Isto tako, potrebno je uskladiti postojeće zakonske akte
povezane sa zaštitom intelektualnog vlasništva. Treba uspostaviti efikasan
način usvajanja međunarodnih normi za područje informacijske i komunikacijske
tehnologije. Kako je dinamika razvoja i uvođenja informacijske i komunikacijske
tehnologije bitno određena kvalitetom stručnjaka, treba podržati rad
strukovnih udruga koje njeguju načela profesionalnosti, etike i trajnog
stručnog usavršavanja. Isto tako, treba podržati promotivne aktivnosti te
uspostaviti načine praćenja napretka informacijskog društva u Republici
Hrvatskoj.
––––––––––––––––––––––––––––––––––––––––––––––––––– PRILOZI
A.
Referentni izvori informacija
Informacijska
i komunikacijska tehnologija i informacijsko društvo
1. Recommendations to the European Council:
Europe and the global
information society, (Bangemannov izvještaj), Members of the High-Level Group
on the Information Society, Europska unija, 05/1994,
http://europa.eu.int/ISPO/ida/text/english/bangeman.html
2. Europežs Way to the information society - An
Action Plan, COM(94) 347 final, Europska unija, 07/1994
3. eEurope: An Information Society For All,
Europska unija, 03/2000,
http://europa.eu.int/ISPO/docs/policy/docs/e-europe/COM(99)-en.pdf
4. eEurope 2002. An Information Society For All.
Action Plan, Europska unija, 19-20.06.2000, http://europa.eu.int/comm/information-society/eeurope/actionplan/index-en.htm
5. The eEurope 2002 Update. Europska unija,
7-8.12.2000, http: //europa.eu.int/comm/information-society/eeurope/pdf/update-en.pdf
6. Implementing the Information Society in
Ireland: An Action Plan, Irska, 01/1999,
http://www.irlgov.ie/taoiseach/publication infososactionplan/Info.pdf
7. National Informatics Strategy of Hungary,
Mađarska, 03/1996,
http://central.mtesz.hu/nis/corenis.htm
8. Final Report of the
Information Highway Advisory Council, Phase I, Kanada, 09/1995,
http://strategis.ic.gc.ca/SSG/ih01070e.html
9. Building the Information Society:
Moving Canada into the 21st
Century, Kanada, 05/1997,
http://strategis.ic.gc.ca/SSG/ih01103e.html
10. Preparing Canada for a
Digital World, Final Report of the Information Highway Advisory Council,
Kanada, 10/1997,
http://strategis.ic.gc.ca/SSG/ih01650e.html
11. Information Technology
Research: Investing in Our Future, Presidentžs Information Technology Advisory
Committee Report to the President, SAD,
http://www.ccic.gov/ac/report/
12. Okinawa Charter on the Global
Information Society, Grupa najrazvijenijih zemalja G-8, 07/2000,
http://www.ecommerce.gov/ecomnews/FinalITCharter.pdf
13. J. Peterson, M. Sharp,
Technology Policy in the European Union, The European Union Series, Macmillan
Press Ltd., London 1998
14. P.J. Denning, R. M. Metcalfe, eds.,
Beyond Calculation, The Next Fifty Years of Computing, Copernicus,
Springer-Verlag, New York, 1997
15. P. J. Denning, Ed., Talking
Back to the Machine, Computers and Human Aspiration, Copernicus,
Springer-Verlag, New York, 1999
16. Irene von Hardenbeg, Wissen:
Wo liegen die Grenzen, Deutschland. Zeitschrift für Politik, Kultur, Wirtschaft
und Wissenschaft, Januar 2000.
17. D. Mihaljek, Prilog razradi
dugoročne strategije privrednog razvoja Hrvatske: odakle početi, što poduzeti i
kako to ostvariti?, Basel, 11/2000.
18. Radna skupina Predsjednika
Republike, e-Croatia – Prijedlog strategije informatizacije Hrvatske,
Zagreb, 07/2000.
19. B. Zitnik: Information
Technology Market – Special Project, IDC Central Europe, Prague, April 2001
Informacijska
i komunikacijska infrastruktura
1. Status Report on European Union Electronic
Communications Policy, 22 December 1999.
http://europa.eu.int/ISPO/infosoc/telecompolicy/en/tcstatus.htm
2. Fifth Report on the Implementation of the
Telecommunications Regulatory Package, COM (1999) 537, 11 November 1999.
http://europa.eu.int/ISPO/infosoc/telecompolicy/5threport.html
3. Sixth Report on the Implementation of the Telecommunications
Regulatory Package, COM (2000) 814, 7 December 2000.
http://europa.eu.int/ISPO/infosoc/telecompolicy/6threport.html
4. Green paper on the convergence of the telecommunications, media
and information technology sectors, and the implications for regulation,
Towards an Information Society Approach, COM (97) 623, Brussels, 3 December
1997.
http://europa.eu.int/ISPO/convergencegp/greenp.html
5. Commmision Directive of 28 June 1990 on competition in the market
of telecommunication services (90/388/ECC).
http://europa.eu.int/comm/competition/liberalization/legislation/90388-en.html
6. Commmision Directive 96/2/EC of 16 January 1996 ammending
Directive 90/388-EEC with regard to mobile and personal communications.
http://europa.eu.int/comm/competition/liberalization/legislation/922-en.html
7. Commmision Directive 96/19/EC of 13 March 1996 ammending Directive
90/388-EEC with regard to implementation of full competition in
telecommunications market.
http://europa.eu.int/comm/competition/liberalization/legislation/9619-en.html
8. Draft Commmision Directive ammending Directive 90/388/EEC in order
to ensure that telecommunications network and cable TV networks operated by a
single operator are separate legal entities.
http://europa.eu.int/comm/competition/liberalization/legislation/dft98c71-en.html
9. Directive 98/10/EC on application of ONP to Voice Telephony and
Universal Service for telecommunications in a competitive environment.
http://europa.eu.int/ISPO/infosoc/telecompolicy/en/dir98-10en.html
10. Decision 128/1999/EC of the European Parliament and of the Council
of 14 December 1998 on the coordinated introduction of a third-generation
mobile and wirelles communications system (UMTS) in the Community.
http://europa.eu.int/eur-lex/en/lif/dat/1999/en-399D0128.html
11. Commision recommendation C(2000)1059 On unbundled Access to the
Local Loop: Enabling the competitive provision of a full range of electronic
communication services including broadband multimedia and high-speed Internet,
26 April 2000.
http://europa.eu.int/ISPO/infosoc/telecompolicy/en/rec2000-1059en.pdf
12. Regulation of the European Parliament and of the Council on
Unbundled Access to the Local Loop, 2000/0185(COD), 5 December 2000
http://europa.eu.int/ISPO/infosoc/telecompolicy/en/regullfin-en.pdf
13. Universal Mobile Telecommunication Systems (UMTS): Strategies, ETSI
EG 201 721 V1.1.2 (2000-02), ETSI, 2000.
14. Report of the Advisory Committee on Telecommunications to the
Minister for Public Enterprises, Advisory Committee on Telecommunications,
Dublin, 1998.
http://act.iol.ie
15. Internet and the Future Policy
Framework forTelecommunications, Fisher &Lorenz, Kopenhagen, 2000.
http://europa.eu.int/ISPO/infosoc/telecompolicy/en/Fischer31a.pdf
16. Hrvatske telekomunikacije danas
– III. izdanje, Hrvatske telekomunikacije d.d., 2000.
17. V. Brlić, V. Žurić-Hudek, J. Buzolić,
N. Rožić, D. Begušić, The Croatian Telecommunications Way towards the
Communication Era, IEEE Communications Magazine, Vol. 38, No.2, pp. 98-107,
2000.
18. N. Oaça, Preparing for
Liberalization, IEEE Communications Magazine, Vol. 38, No.8, pp. 118-122, 2000.
Elektroničko
poslovanje, elektronička uprava i preobrazba drugih djelatnosti
1. A Framework for Global Electronic Commerce,
SAD, 07/1997,
http://www.ecommerce.gov/framework.htm
2. A European Initiative in Electronic
Commerce, European Commission, COM (97) 157, 04/1997.
3. A Global Action Plan for
Electronic Commerce, Alliance for Global Business, 08/1999,
http://www.iccwbo.org/home/electronic-commerce/word-documents/SJAPFIN.doc
4. Report on e-Commerce: The
Policy Requirements, Irska,
http://www.forfas.ie/report/ecommerce.htm
5. Statement on
Telecommunications: A Key Factor in Electronic Commerce and Competitiveness,
Irska, 11/1998,
http://www.forfas.ie/report/ncctelecom/
6. Telecommunications for
Business: A Useržs Guide, Irska,
http://www.forfas.ie/report/tele
7. Analysis of E-commerce
practice in SMEžs, Esprit KITE project, Europska unija, 01/1999,
http://europa.eu.int/ISPO/ecommerce/sme/reports/kitebestpractice.doc
8. E-Commerce for Developing
Countries, International Telecommunication Union, 1999/2000,
http://www.itu.int/ECDC/
9. The Competitiveness
Challenge, National Competitiveness Council, Irska, 05/2000,
http://www.forfas.ie/report/ncc-challenge.htm
10. Strategies for jobs in the
Information Society, European Commission, COM (2000) 48 final, 02/2000,
http://europa.eu.int/eur-lex/en/com/pdf/2000/com2000-0048en01.pdf
11. Telework Report,
National Advisory Council on Teleworking, Irska, 06/1999,
http://www.entemp.ie/ecd/Telework.html
12. Towards a Canadian Health IWAY:
Vision, Opportunities and Future Steps, Canarie Inc., Kanada,
09/1996.
Informacijska
i komunikacijska tehnologija kao proizvodna grana
1. A. Carić, K. Toivo, New Generation Network Architecture
and Software Design, IEEE Communications Magazine, Vol. 38, No.2, pp. 108-115,
2000.
2. J. Coates, Opportunities
and Consequences in Science and Technology, IEEE Engineering Management Review,
Winter 1999.
3. P. Drucker, Managing for the
Future, Truman Talley Books/Plume, 1993.
4. D. Nadler, M. Tushman,
The Organization of the Future: Strategic imperatives and Core Competencies for
the 21.st. Century, IEEE Engineering Management Review, Winter 1999.
5. A. Penzias, Technology in
the Coming Century, IEEE Engineering Management Review, Winter 1999.
6. R. Price, Technology and
Strategic Advantage, IEEE Engineering Management Review, Summer 1999.
7. A. Robinson, S. Stern,
Corporate Creativity, Berrett-Koehler, 1998.
8. UMTS Forum, The Path
towards UMTS – technologies for the Information Society, UMTS Forum, 1998.
9. The Future Mobile Market
– Global trends and developments with a focus on Western Europe, No. 8 Report
from the UMTS forum, UMTS Forum, 1999.
http://www.umts-forum.org/reports
10. A. Yu, Creating the Digital
Future, The Free Press, 1998.
Informacijska
i komunikacijska tehnologija u proizvodnim i poslovnim procesima
1.
G. M. Marakas,
Decision Support Systems in the 21st Century, Prentice Hall, Upper Saddle River, 1999.
2.
V. Čerić, M.
Varga, H. Birolla, ur.: Poslovno računarstvo, Znak, Zagreb, 1998.
Obrazovanje
i znanstvenoistraživački rad
1.
Being Fluent
with Information Technology, Committee on Information Technology Literacy,
Computer Science and Telecommunication Board, Commission on Physical Sciences,
Mathematics, and Applications, National Research Council, National Academy
Press, Washington, D.C., 1999
2.
Dr.
Hans-Peter Axmann, Federal Ministry of Education, Science and Culture, Austria,
Web-based Teaching and Learning Systems for Higher Education, International
Symposium on Open Door Learning, June 8-9, 2000, Vienna
3.
T.
H. Davenport, L. Prusak, Working Knowledge: How Organizations Manage What They
Know, Ubiquity: A Web-based publication of the ACM, Vol. 1, No. 24, Week of
August 7, 2000
4.
J.
Mittelstrass, Unterwegs zur Wissensgeselschaft, Die Rolle von Wissenschaft und
Universität auf diesem Wege, Bulletin, Magazin der ETH Zürich, No. 277, April
2000
5.
Information
Society Technologies, A programme of Research, Technology Development &
Demonstration under the 5th Framework Programme, 1999 Workprogramme, European
Commission,
http://www.cordis.lu/ist
Opće
mjere za razvitak informacijskog društva
1. Council of European Professional Informatics
Societies (CEPIS) – poveznice na: European Professional Informatics
Certificate; European Computer Driving Licence; European Informatics Skill
Structure; European Informatics Continuous Learning Program; Code of Conduct
for ICT Professionals;
http://www.cepis.org/index.htm
2. Bridging the Digital Divide: Internet Access
in Central & Eastern Europe, Center for Democracy & Technology,
08/2000,
http://www.cdt.org/international/ceeaccess/
3. Falling Through the Net: Defining the Digital
Divide, National Telecommunications and Information Administration, SAD,
07/1999,
http://www.ntia.doc.gov/ntiahome/fttn99/contents.html
4. Technology 2000, Analysis and Forecast,
Special Issue, IEEE Spectrum, Vol. 37, No.1, January 2000.
5. THOMAS Legislative Information on the Internet
(U.S.A.),
http://thomas.loc.gov
6. Croatian Intellectual Property System – Basic
Facts, Državni zavod za intelektualno vlasništvo, rujan 2000.
7. F. A. Ditz, The Patentability of Software in
the New Millennium, Proc. 11th Intžl Conf. »Strategic Importance of
Intellectual Property Rights in the Coming Century«, Budapest, September 6-9,
2000.
8. Kodeks dobre prakse za normizaciju, dvojezično
izdanje, ISO/IEC Upute 59:1994, Državni zavod za normizaciju i mjeriteljstvo,
Broj 1/2000, lipanj 2000.
9. Načela etike i profesionalnog rada u
programskom inženjerstvu, ETRA,
http://www.open.hr/etika/
10. Year 2001 Model Curricula for Computing, CC2001, The Joint IEEE
Computer Society/ACM Task Force,
http://computer.org/education/cc2001/report/
B.
Kratki Životopisi Članova radne skupine
Prof.
dr. sc. Leo Budin redoviti je profesor Fakulteta elektrotehnike i
računarstva Sveučilišta u Zagrebu. Njegova znanstvena djelatnost obuhvaća
računala i računalne sustave kao objekte istraživanja, metodološke postupke za
njihovu uporabu pri analizi i projektiranju sustava te primjenu računala za
upravljanje i vođenje sustava. Objavio je stotinjak radova, dva sveučilišna i
četiri srednjoškolska udžbenika. Za rezultate u znanstveno-istraživačkom radu dr.
sc. Leo Budin dobio je više priznanja: nagrađen je 1976. godine nagradom Vratislav
Bedjanič u Ljubljani, 1984. godine dodijeljena mu je republička nagrada Nikola
Tesla za znanstvenu djelatnost, a 1989. godine dobitnik je nagrade Josip
Juraj Strossmayer kao koautor knjige Analiza i projektiranje računalom.
Bio je predstojnik Zavoda za elektroniku (sada: Zavod za elektroniku,
mikroelektroniku, računalne i inteligentne sustave), prodekan i dekan
Elektrotehničkog fakulteta (sada: Fakultet elektrotehnike i računarstva). Član
je Odbora za proizvodne znanosti Razreda za tehničke znanosti Hrvatske
akademije znanosti i umjetnosti, a bio je prvi glavni urednik časopisa CIT–Journal
of Computing and Information Technology.
Marija Bajica, dipl. ing., je principal za
Hrvatsku i Sloveniju u Global Services, IBM Hrvatska. Područja specijalizacije
su joj upravljanje rizicima, vođenje projekata, savjetodavne usluge pri
transformacijama poslovanja te izboru i implementaciji integriranih poslovnih
sustava. Više od devetnaest godina radi u području informacijske tehnologije,
od čega zadnjih deset kao konzultant i menadžer. Prijašnja zaposlenja u ulozi
menadžera i tehničkog konzultanta vezana su uz velike državne korporacije u
Hrvatskoj i Australiji. U IBM Hrvatska radi na razvoju savjetodavnih usluga i
vođenju kompleksnih projekata te je član IBM inicijative za Programe države i
državne uprave. Certificirani je internacionalni voditelj projekata.
Doc.
dr. sc. Antun Carić direktor je Instituta za komutacijske sustave u
tvrtki Ericsson Nikola Tesla u Zagrebu i naslovni docent na grupi
predmeta Telekomunikacije i informatika na Fakultetu elektrotehnike i
računarstva Sveučilišta u Zagrebu. Područja njegova interesa su nove mrežne
arhitekture, nove generacije pokretnih i fiksnih komunikacija, višemedijske
usluge i protokoli te agentske tehnologije. Nadalje, bavi se procesima,
metodama, modelima i pomagalima u istraživanju i razvoju softverskih proizvoda.
Autor je ili koautor brojnih ideja, patenata, proizvoda, unapređenja, stručnih
i znanstvenih radova objavljenih u zemlji i inozemstvu. Član je programskih
odbora međunarodnih konferencija ConTEL International Conference on
Telecommunications i SoftCom.
Prof. dr. sc. Vlatko Čerić redoviti je
profesor i pročelnik Katedre za informatiku Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u
Zagrebu. Područja njegova rada su simulacijsko modeliranje, sustavi potpore
odlučivanju, elektroničko poslovanje, te upravljanje proizvodnjom i uslugama.
Vodio je više znanstvenih i stručnih projekata i studija, objavio preko
osamdeset znanstvenih i stručnih radova te je recenzent radova za nekoliko
međunarodnih znanstvenih časopisa i konferencija. Za autorstvo sveučilišnog
udžbenika Simulacijsko modeliranje dobio je nagradu Josip Juraj
Strossmayer. Bio je glavni urednik međunarodnog časopisa CIT–Journal of
Computing and Information Technology i predsjednik Programskog odbora
međunarodne konferencije Information Technology Interfaces.
Prof. dr. sc. Vlado Glavinić izvanredni je
profesor na Fakultetu elektrotehnike i računarstva Sveučilišta u Zagrebu, na
grupi predmeta Računarska tehnika. Njegovi su istraživački interesi u području
mreža računala, uredskih sustava, korisničkih sučelja, formalnih metoda i
projektiranja digitalnih sustava. Vodio je i sudjelovao u više znanstvenoistraživačkih
i stručnih projekata te objavio preko sedamdeset znanstvenih i stručnih radova.
Glavni je istraživač projekta Elementi arhitektura za regionalne
informacijske infrastrukture, a za Županiju Istarsku vodi projekte
informatizacije lokalne administracije. Surađuje sa sveučilištima i
istraživačko-razvojnim centrima u Italiji, SAD i Sloveniji. Bio je član
programskog odbora više znanstvenih i stručnih skupova na domaćoj i
međunarodnoj razini. Urednik je časopisa CIT–Journal of Computing and
Information Technology.
Prof. dr. sc. Ignac Lovrek redoviti je
profesor Fakulteta elektrotehnike i računarstva Sveučilišta u Zagrebu, na grupi
predmeta Telekomunikacije i informatika. Područje njegovog rada su arhitektura
telekomunikacijskih sustava, modeliranje i procesiranje poziva i usluga,
programsko inženjerstvo i nove programske tehnologije u telekomunikacijama. Bio
je član Upravnog odbora, koordinator za Republiku Hrvatsku i istraživač na
međunarodnom projektu COST 247 te vodio suradnju na projektima EURESCOM P308 i
EURESCOM P515. Vodi i sudjeluje u znanstvenim projektima te projektima suradnje
s različitim tvrtkama. Objavio je više od sto znanstvenih i stručnih radova,
autor je odnosno koautor dviju knjiga, sedam tehničkih rješenja i proizvoda te
pet novih laboratorija. Bio je predsjednik Programskog odbora ConTEL
International Conference on Telecommunications. Član je uredništva edicije Advances
in Computing Science (Springer Verlag) i časopisa International
Journal of Knowledge-Based Intelligent Engineering Systems (KES Research
Centre).
Prof. dr. sc. Robert Manger izvanredni je
profesor na Matematičkom odjelu Prirodoslovno-matematičkog fakulteta
Sveučilišta u Zagrebu i pomoćnik ministra zadužen za informatiku u Ministarstvu
znanosti i tehnologije Republike Hrvatske. Područje njegovog znanstvenog rada
je analiza algoritama s naglaskom na analizu paralelnih algoritama za diskretnu
optimizaciju te neuronske mreže i njihova evaluacija na konkretnim problemima.
Glavni je istraživač znanstvenoistraživačkog projekta Nekonvencionalno
računanje u operacijskim istraživanjima, a radio je i na većem broju
stručnih projekata. Objavio je trideset znanstvenih i deset stručnih radova.
Urednik je znanstvenog časopisa CIT–Journal of Computing and Information
Technology.
Mr. sc. Srebrenka Ursić je direktorica i
suvlasnica informatičke tvrtke Systemcom d.o.o. Dopredsjednica je Računarskog
odjela Hrvatske sekcije IEEE. Područja njena rada su CAD sustavi u
elektronici i mikroelektronici te projektiranje informacijskih sustava s naglaskom
na bazama podataka. Vodila je složene računarske projekte za poduzeće Sistemprojekt
d.o.o., u Institutu Končar vodila je odjel za projektiranje
integriranih sklopova te je bila tehnička direktorica RIZ – Tvornica
poluvodiča. Dvanaest je godina honorarno sudjelovala u nastavi i vođenju
istraživačkih zadataka na Fakultetu elektrotehnike i računarstva Sveučilišta u
Zagrebu. Objavila je tridesetak radova iz područja informacijske tehnologije.
Bila je članica UNESCO-ove radne grupe za mikroelektroniku te je
dobitnica više priznanja za doprinos struci.
C.
Popis prijedloga i ideja za izradu strategije razvitka prema pozivu Vlade
Republike Hrvatske od
8. travnja 2000.
Željko Borčić, Graffiti Design Samobor, Inicijativa
za razvoj hrvatskog gospodarstva kroz usvajanje novih tehnologija i
e-commerce-a
Mr. sc. Antun Brumnić, Fakultet organizacije i
informatike Varaždin, Prijedlog za izradu studije: Strategija
»elektronizacije« Hrvatske
Prof. dr. sc. Leo Budin, Fakultet elektrotehnike i
računarstva Zagreb, Uloga informacijske tehnologije u inovativnom
gospodarstvu
CARNet (ravnateljica Jasenka Gojšić, dipl. ing.),
Elementi Strategije izgradnje
informacijskog društva u Hrvatskoj kao prilog za Strategiju razvitka RH
»Hrvatska u 21. stoljeću«
Cybrantec (UK) Ltd., (direktor Davor Jardas, dipl.
ing.), Sedam različitih materijala
Domagoj Čulinović, dipl. ing. geod., System 3D,
d.o.o. Prijedlog i ideje za izradu strategije
DirektNet, Zagreb, Razvoj telekomunikacija i
informatizacija Hrvatske
Drives&Control (direktor mr. sc. Milan Perkovac),
Ponuda Baan programskih rješenja
Fakultet organizacije i informatike Varaždin (dekan
prof. dr. sc. Miroslav Žugaj), Prijedlog sudjelovanja u izradi Strategije razvitka
RH
HIDRA Hrvatska informacijsko-dokumentacijska agencija
(ravnateljica Neda Erceg), Mjesto i uloga HIDRA-e u Strategiji razvitka RH
»Hrvatska u 21. stoljeću«
Hrvatski informatički zbor (predsjednik mr. sc.
Marijan Frković), Strategija RH – podloge: Prilog izradi strategije razvitka
(RH) - Uloga i značaj informatizacije
HUPRO Hrvatsko udruženje programera (predsjednik
Upravnog odbora Tomislav Bronzin, dipl. ing.), Prijedlog za izradu
Strategije RH
IBM Hrvatska, d. o. o. (direktorica: Mirna Bratulić, dipl.
ing.), Prijedlozi i ideje za izradu strategije razvitka RH
INFOMARE (direktor Zlatko Štrbinić), Ponuda
sudjelovanja u izradi Strategije razvitka RH – »Hrvatska u 21. stoljeću«
Institut za geološka istraživanja (ravnatelj prof.
dr. sc. Božidar Biondić, predsjednik znanstvenog vijeća dr. sc. Marko Šparica),
Strategija razvitka RH – Prinos i ideje Instituta za geološka istraživanja
Mr. sc. Zoran Junaković, Adriachem Split, Što
Vlada treba napraviti
Prof. dr. sc. Božidar Kliček, Fakultet organizacije i
informatike Varaždin, Prijedlog sudjelovanja u kreiranju Strategije razvitka
RH
Boško Lučev, dipl. ing., Gradski zavod za AOP Zagreb,
Prijedlog razvoja jednog segmenta strategije razvoja »Hrvatska u 21.
stoljeću«
Miljenko Martinis, dipl. ing. mat., Vrhovni sud RH, Strategija
razvitka RH u 21. stoljeću: ponuda za sudjelovanje u izradi Strategije,
prijedlozi i zamisli
MDS Informacijski inženjering, (direktor Sanjin
Sokolić), Ponuda za suradnju pri izradi projekta Strategija razvitka
Republike Hrvatske »Hrvatska u 21. stoljeću«
Prof. dr. sc. Karolj Skala, Institut Ruđer Bošković, Entropija
i informatika u stvaranju Strategije (Prilog izradi strategije – tehnološka i
logistička podloga)
Slavonsko-baranjska hrvatska stranka, Informatički
klub Osijek, Internet klub Osijek, Hrvatski informatički zbor, GIS –
Forum (predsjednik Aaron Nagyvegi), Pismo inicijative
Branko Šaško, dipl. ing., Ivanec, »Strategija
razvoja Hrvatske u 21. stoljeću«. Sadržaj: Stanje informatizacije u školstvu
RH. Gospodarstvo
Prof. dr. sc. Enver Šehović, Fakultet elektrotehnike
i računarstva Zagreb, dr. sc. Mato Crkvenac, Ministarstvo financija, Prilog
razradi Strategije
Dr. sc. Darko Šeparović, Stargate Global Strategies
& NetworkStar Systems, Osnivanje firme za potporu 3G mobilnih
komunikacija
Prof. dr. sc. Mladen Tkalić, Fakultet elektrotehnike
i računarstva Zagreb, Pismo (u rukopisu) upućeno dr. sc. Goranu Graniću
Mr. sc.
Srebrenka Ursić, Systemcom, Damir Vuk, dipl. ing., Systemcom, dr. sc. Darko
Gojanović, COMPAQ, mr. sc. Tatjana Holjevac, AT&T, Prijedlog projektnog
zadatka: »Što informatika i telekomunikacije mogu dati Hrvatskoj?«, Smjernice
za izradu strategije.
Veleučilište
u Rijeci (rektor prof. dr. sc. Marčelo Dujanić), Prijedlog istraživačkog projekta
pod naslovom: »Inovacijski centri i znanstveno-tehnološki parkovi u funkciji
razvoja regionalnog poduzetništva«
Ivan
Zdešić, dipl. ing. HP, Prilog strategiji razvoja RH
Dr. sc.
A. Saša Zorović, San Francisco, Ponuda dr. sc. G. Graniću
Mr.
oecc. Boris Žitnik, OMNIAconsult, Prijava za suradnju na izradi Strategije
razvoja Hrvatske
D.
Popis eksperata koji su pomogli u oblikovanju teksta u razdoblju od lipnja do
listopada 2000.
Eksperti
navedeni u nastavku dali su svoje prijedloge i komentare u vlastito ime.
Njihovi stavovi ne predstavljaju stavove institucija u kojima djeluju.
Prof.
dr. sc. Josip Brumec, Fakultet organizacije i informatike, Varaždin
Kristina
Bubanko Žiger, Državni zavod za intelektualno vlasništvo, Zagreb
Mr. sc.
Ratko Gospodnetić, ZI5 d.o.o., Zagreb
Mr. sc. Tatjana Holjevac, VIPnet, Zagreb
Blaženka Horvat Urbanke, dipl. ing., HSM Informatika
d.o.o., Zagreb
Prof. dr. sc. Damir Kalpić, Fakultet elektrotehnike i
računarstva, Zagreb
Prof. dr. sc. Slavko Krajcar, Fakultet elektrotehnike
i računarstva, Zagreb
Prof. dr. sc. Marijan Kunštić, Fakultet
elektrotehnike i računarstva, Zagreb
Akademik Božidar Liščić, Fakultet strojarstva i
brodogradnje, Zagreb
Dr. sc. Vesna Lužar Stiffler, CAIR Centar d.o.o.,
Zagreb i Sveučilišni računski centar, Zagreb
Mr. sc. Predrag Pale, Fakultet elektrotehnike i
računarstva, Zagreb
Prof. dr. sc. Uroš Peruško, Fakultet elektrotehnike i
računarstva, Zagreb
Vladimir Radić, dipl. ing., HEP, Zagreb
Prof. dr. sc. Slobodan Ribarić, Fakultet
elektrotehnike i računarstva, Zagreb
Dr. sc. Fjodor Ružić, Ministarstvo znanosti i
tehnologije Republike Hrvatske
Prof. dr. sc. Vjekoslav Sinković, Fakultet
elektrotehnike i računarstva, Zagreb
Dr. sc.
Charles Stiffler, CAIR Centar d.o.o., Zagreb
Ivo
Špigel, dipl. ing., Perpetuum Mobile d.o.o., Zagreb
Damir
Vuk, dipl. ing., Systemcom d.o.o., Zagreb
Prof.
dr. sc. Mario Žagar, Fakultet elektrotehnike i računarstva, Zagreb
E.
Popis eksperata koji su pomogli u oblikovanju teksta u razdoblju od studenogA
2000. do lipnja 2001.
Eksperti
navedeni u nastavku dali su svoje prijedloge i komentare u vlastito ime.
Njihovi stavovi ne predstavljaju stavove institucija u kojima djeluju.
Vladimir
Bank, II. osnovna škola, Bjelovar
Mr. sc.
Zoran Bekić, CARNet, Zagreb
Davorin
Belamarić, dipl. ing., Siemens d.d., Zagreb
Dr. sc.
Vladimir Brlić, Hrvatske telekomunikacije d.d., Zagreb
Mr. sc.
Antun Brumnić, Fakultet organizacije i informatike, Varaždin
Mr. sc.
Juraj Buzolić, Hrvatske telekomunikacije d.d., Telekomunikacijski centar Split
Srđan
Čop, dipl. ing., Croatia Airlines, Zagreb
Doc. dr. sc. Blaženka Divjak, Fakultet organizacije i
informatike, Varaždin
Dražen Dorić, dipl. ing., Elektrotehnički fakultet,
Osijek
Prof. dr. sc. Vesna Dušak, Fakultet organizacije i
informatike, Varaždin
Doc. dr. sc. Darko Fischer, Elektrotehnički fakultet,
Osijek
Fredi Glavan, Osnovna škola Rikard Katalinić Jeretov,
Opatija
Stanislav Janjac, dipl. ing., Siemens d.d., Zagreb
Prof. dr. sc. Davor Juretić, Fakultet prirodoslovno
matematičkih znanosti i odgojnih područja, Split
Prof. dr. sc. Damir Kalpić, Fakultet elektrotehnike i
računarstva, Zagreb
Prof. dr. sc. Marijan Kunštić, Fakultet
elektrotehnike i računarstva, Zagreb
Dr. sc. Miroslav Mađarić, Karl-Franzens-Universität,
Graz, Austrija
Ivica Matotek, CARNet, Osijek
Slavica Kapor Najman, Hrvatski savez informatičara,
Zagreb
Mr. sc. Darko Parun, VIPnet GSM d.d., Zagreb
Dobrica Pavlinušić, Pliva d.d., Zagreb
Mr. sc. Milivoj Pejković, Ericsson Nikola Tesla d.d.,
Zagreb
Dr. sc. Rajko Pfaff, Ericsson Nikola Tesla d.d.,
Zagreb
Prof. dr. sc. Nikola Rožić, Fakultet elektrotehnike,
strojarstva i brodogradnje, Split
Dr. sc. Ivica Ružić, Institut »Ruđer Bošković«,
Zagreb
Prof. dr. sc. Vjekoslav Sinković, Fakultet
elektrotehnike i računarstva, Zagreb
Doc. dr.
sc. Slavomir Stankov, Fakultet prirodoslovno matematičkih znanosti i odgojnih
područja, Split
Mr. sc.
Žarko Sutlar, Hrvatske telekomunikacije, Zagreb
Ivo
Šeparović, dipl. ing., Hrvatski savez informatičara, Zagreb
Antica Škarić-Lovrić,
Ekonomsko-birotehnička škola, Split
Prof.
dr. sc. Ivica Štern, Fakultet kemijskog inženjerstva i tehnologije, Zagreb
Radomir
Vukina, dipl. ing., ICL, Zagreb
Mr. sc.
Dragutin Vuković, INKUS d.o.o., Zagreb
Kristijan
Zimmer, Fakultet elektrotehnike i računarstva, Zagreb